27 Apr

VELIK TURBAN, POD NJIM HODŽE NEMA: Kako je Šepić, koji se školovao za hodžu, završio u politici?!

Redakcija portala „Slobodna Bosna“ dobila je nepotpisano pismo bivšeg člana Asocijacije mladih SDA, u kome se iznose do sada nepoznati detalji iz biografije Senada Šepića, zastupnika SDA u Parlamentu BiH, koji se definitivno razišao sa svojom strankom.

Autor pisma na početku upozorava da je Šepić „bolesno ambiciozan“ i podsjeća na izreku da vlast ne treba dati onima koji je tako silno žele.

Iznosi i neke pojedinosti iz biografije koje bi Šepić najradije sakrio, pored ostalog i to da je propao u prvom razredu gimnazije nakon čega je upisao Medresu i spremao se za vjersku službu.

No, ambiciozan, beskrupulozan i halapljiv, obreo se u visokoj politici, u koju je dospio na „sporednu ulaz„ - preko Asocijacije mladih SDA.

 Iz opširnog pisma izdvojili smo nekoliko pasusa koje možete pročitati u nastavku teksta:

Senad Šepić se pojavljuje u Predsjedništvu Asocijacije mladih SDA BiH 2000. godine kao predstavnik USK. U to vrijeme nisu postojali organi Asocijacije mladih (AM), postojalo je Povjereništvo na nivou BiH koje je imenovano od strane Predsjedništva SDA. To povjereništvo u kojem se Šepić pojavio 2000. imalo je zadatak da provede izbore za sve nivoe Asocijacije mladih na prostoru cijele BiH i da pripreme Prvu konvenciju Asocijacije mladih SDA BiH (kongres na kojem će se izabrati predsjednik AM SDA BiH i članovi Glavnog odbora).

Predsjednica Povjereništva AM SDA BiH bila je Nađa Lutvikadić, koja je ujedno bila i najozbiljniji kandidat za predsjednicu Asocijacije mladih SDA BiH. Nizom prevara i manipulacija Šepić je uspio ubijediti Lutvikadić da odustane od kandidature i da mjesto kandidata ustupi njemu.

Na Konvenciji AM SDA BiH koja je održana u oktobru 2001. bila su 4 kandidata. Povjereništvo Asocijacije u kojem je bio Šepić provodilo je cjelokupnu proceduru vezanu za organizovanje Konvencije, a glavnu riječ vodio je upravo Šepić.

Nakon izbora koje je obilježilo niz nepravilnosti i prigovora na rad biračkih odbora, Šepić izlazi kao pobjednik, iako se po kuloarima pričalo da je stvarni pobjednik drugi kandidat.

Šepiću mandat ističe 2005. i u maju te godine se organizuje 2. konvencija. Tada mu je jedini protukandidat bio Suvad Džafić, njegov tadašnji intimus koji se pred samo glasanje povukao i Šepić je tako ostao jedini kandidat, baš kao i Tito na izborima 1946.

Na ovoj Konvenciji, uz protivljenje mnogobrojnih delegata, nekako uspijeva pomaknuti dobnu granicu za članstvo u Asocijaciji mladih sa 30 na 35 godina, a sve da bi, ako zatreba, i 2009. kada će već imati 32, mogao biti ponovo biran na mjesto predsjednika Asocijacije mladih.

Iz ovog se da zaključiti da je njegov politički legitimitet od samog  početku bio zasnovan na malverzacijama, lažnim obećanjima i izbornim prevarama za koje su znali samo on i uski krug ljudi od njegovog povjerenja koje je imenovao u biračke odbore i ostala tijela ključna za provedbu namještenih izbora.

Kao predsjednik Asocijacije mladih SDA po automatizmu postaje član Predsjednistva SDA i ide na listu za Parlament FBiH 2002.

Na Kongresu SDA 2009.  izabran je za potpredsjednika SDA. Sva tijela u SDA po Statutu moraju biti izabrana prije Kongresa (donošenjem Odluke o provođenju Kongresa, raspuštaju se svi organi u stranci i nijedan stari organ ne može djelovati poslije održanog Kongresa, osim po Šepićevoj logici), a Kongres dolazi kao završni čin u izbornoj proceduri. Radi kalkulacija motiviranih ostvarivanjem ličnog interesa i koristi, Šepić je skovao plan da se Konvencija za izbor novog predsjednika AM SDA održi 6.6.209. iako je Kongres SDA bio desetak dana ranije!

Svojim poznatim manipulativnim metodama uspijeva uvjeriti članove tadašnjeg Predsjedništva SDA za zeleno svjetlo ovoj njegovoj zamisli, jer je Šepić morao imati osigurač  – ako ne daj Bože ne bude izabran za potpredsjednika SDA, ima popravni 6.6. Naime, bio je i kandidat za predsjednika AM SDA BiH (treći mandat). Logika mu je bila, ako prođem za potpredsjednika, odustajem od kandidature, a ako ne prođem onda ću opet biti izabran za predsjednika AM SDA i tako ostati u rukovodstvu SDA.

Na Konvenciji Asocijacije mladih održanoj 06.06.2009. bila su dva kandidata – Salko Zildžić i Salmir Kaplan. Pobijedio je Salmir Kaplan kao kandidat kojeg je favorizirao Šepić s ciljem da preko njega kao svog kandidata i dalje nastavi upravljati Asocijacijom i na taj način sebi obezbijedi jednu grupu koja će ga u svim okolnostima bezrezervno podržavati. Prvi konkretan pritisak prema novom rukovodstvu desio se na samoj Konvenciji. Naime, Šepić je vrlo agresivno insistirao da ga Kaplan predloži Konvenciji za počasnog predsjednika Asocijacije mladih, što bi bilo nestatutarno jer Statut SDA ne poznaje tu funkciju. Kaplanu je dao šansu za popravni na način da ga novi predsjednik predloži za počasnog predsjednika na prvoj sjednici Glavnog odbora. Kad Kaplan i saradnici nisu htjeli to da urade, počeo je Šepićev u početku tihi a kasnije otvoreni rat protiv novog predsjednika Asocijacije mladih.

U Šepićevoj koncepciji preuzimanja stranačkih poluga vlasti bitno mjesto je zauzimala Asocijacija žena. Iako su izbori u cijeloj državi za Asocijaciju mladih održani još 2001. u Asocijaciji žena je tek 2010. trebalo da se održe prvi izbori. Svi potpredsjednici SDA su odlukom Predsjedništva imali određena zaduženja. Šepićevo zaduženje je bilo da prati rad Asocijacije mladih i Asocijacije žena, te međunarodnu saradnju. Kao zaduženi član za praćenje rada asocijacija, dodatno je zadužen da provede izbore u Asocijaciji žena. Konvencija na kojoj se trebala izabrati predsjednica održana je u maju ili junu 2010. a biralo se između 2 kandidatkninje – Amele Ćatić iz Mostara i Alme Bandić Drndo iz Sarajeva koju je podržavao Šepić. Svu proceduru oko kandidiranja i delegiranja delegatkinja koje će imati pravo glasa vodio je Šepić.

Kada je u sumnjivim okolnostima pobijedila Bandić Drndo, uslijedile su žalbe. Predsjednik Tihić je formirao komisiju da izvrši uvid u sve dokumente i spiskove. Šepić se pravdao da je originalna dokumentacija (imena delegatkinja koje svaki kantonalni i regionalni odbor šalje i koje na osnovu tog imaju pravo glasa na Konvenciji) ukradena baš tu noć prije nego će se zatražiti dokumentacija. Komisija je potom zatražila od svakog kantonalnog i regionalnog odbora da se dostave kopije originalnih dokumenata iz kojih ce se vidjeti ko su delegatkinje. Svi kantonalni i regionalni odbori su poslali kopije osim Tuzlanskog kantona gdje je Šepić imao sve pod kontrolom i naredio im da ne smiju poslati kopije. Nakon izvršenog uvida od strane komisije, ustanovljeno je da 63 delegatkinje koje su glasale (nalaze se u biračkom spisku kao dopisane, neke čak i rukom) nisu predložene od strane nijednog kantona. Prilikom uvida nisu se tretirale delegatkinje iz TK jer je bilo nemoguće utvrditi ko je iz TK imao pravo glasa a ko je glasao lažno. Kada se ovom broju dodaju i malverzacije sa imenima iz TK, sigurno bi bio puno veći od 63. Tada je Šepić prekrižen kod Tihića i zbog toga nije bio ni u kakvim kombinacijama za izvršnu vlast nakon izbora 2010. Ti izbori u Asocijaciji žena su poništeni, a za povjerenika je imenovana Nermina Kapetanović. Prvi izbori u Asocijaciji zena održani su tek 2015. pred Kongres.

Konvencija 2013. je jako dobro došla Šepiću jer je iskoristio polarizaciju između Tihićevog i Izetbegovićevog tabora u Stranci da „promijeni dres“ tj. da napusti tabor u kojem je pročitan i pređe u novi u kojem se prodavao za poštenog aktivistu kojeg podržava baza. Dvije godine je bio „Izetbegovićev potpredsjednik“ (do Kongresa 2015.). Naravno da je period od 2 godine dovoljan da ga se prozre i da izgubi podršku svih normalnih ljudi bez obzira na tabore.

Dok je bio pri kraju drugog mandata u Asocijaciji mladih tražio je sebi neku „siguricu“ pa se sjetio da osnuje Političku akademiju SDA, sebe postavi za direktora i u slučaju da mu propadnu svi planovi sa Kongresom, da ima poveznicu sa centralnim organima SDA. Političku akademiju je privatizirao na isti način na koji je bio privatizirao Asocijaciju mladih i Asocijaciju žena. Našao je partnere koji su finansirali njegove aktivnosti kroz Političku akademiju. To su uglavnom bili Fondacija Jarl Hjalmarson iz Svedske, Konrad Adenauer iz Njemačke i povremeno i neke druge. Aktivnosti su se sastojale od organiziranja dvodnevnih seminara na kojima bi neki predavači predavali polaznicima. Polaznike je birao bez bilo kakvog uticaja oficijelnih stranačkih organa. Uglavnom je radio po principu da je birao pojedince koji mogu „zamutiti vodu“ u svojoj bazi iz koje dolaze, pa bi se onda on pojavljivao kao medijator između tih njegovih privatnih bundžija koje je obučio na seminarima i zvaničnih organa SDA na terenu i tako gradio sebe kao političara od kompromisa koji ima svugdje otvorena vrata. Svi seminari su održavani u par hotela. Uglavnom su to bili Hotel Sunce u Vogošći i u početku Alemko na tranzitu. Veoma su sumnjivi iznosi koje su hoteli naplaćivali od spomenutih stranih fondacija, a potom Šepiću vršili povrat. Na temelju toga je kupio stan prekoputa Vijećnice kojeg je platio nešto više od 400.000 KM. Sve njegove nekretnine i pokretnine imaju izvorište u njegovom radu u Političkoj akademiji. Nikad nikom nije podnio finansijski izvještaj za period od 2008. pa sve do 2016. kada je smijenjen. I njegovi mandati, tj imenovanje na mjesto direktora, je vrlo upitno i pravno nejasno. Taj pravni vakuum je koristio da ostane što duže direktor i da ne polaže račune nikome. Nije se pojavio ni na primopredaji. Novi direktor Rašid Hadžović i novi UO Akademije nemaju ama baš nikakav uvid u finansijske transakcije Političke akademije za vrijeme njegovog direktorovanja.

Šepić se svojim tada bliskim saradnicima par dana nakon kongresa 2009. hvalio kako gdje god dođe ljudi traže od njega da bude kandidat za predsjednika na sljedećem Kongresu koji je trebao biti održan 2013. Na taj je način nastojao kod svojih saradnika probuditi razmišljanje o njemu kao o budućem predsjedniku, a preko malverzacija u asocijacijama za čiji je rad bio zadužen potpredsjednik, sebi osiguravati poluge preko kojih će se domoći toga cilja. Kad su mu se svi planovi izjalovili, krenuo je na sve ili ništa kroz ovo poznato djelovanje u Parlamentu BiH.

 

(Izvor: Slobodna-bosna.ba)

0 Comments

Facebook komentari

Povezane vijesti

Back to top