Zašto smatra da je Aleksandar Vučić promijenio politički vokabular te hoće li se distancirati od politke Milorada Dodika. Osim ovoga Bećirović je komentirao i odnose sa Hrvatskom, odnosno politiku koju zastupaju Kolinda Grabar-Kitarović i Andrej Plenković, ali i odnose BiH i Turske te šta misli o predsjedniku Turske Redžepu Tayipu Erdoganu.
Razgovarao: Sedin Ćenan
Dodiku i Čoviću ne smetaju stranci iz Srbije, Rusije, Hrvatske
- Kako komentirate nastojanja Dodika i Čovića da umanje uticaj međunarodne zajednice u BIH, i tvrdnje da stranci smetaju Bosni i Hercegovini u njenom napredovanju?
BEĆIROVIĆ: Međunarodna zajednica je sastavni dio dejtoskog ustavnopravnog poretka. Tu činjenicu ne smijemo zaboraviti. Dodiku i Čoviću ne smetaju stranci koji dolaze iz Srbije, Rusije ili Hrvatske. Njima smeta američki i zapadnoevropski vanjski faktor i to je sada jasno svima i u Washingtonu i u Bruxelesu. Dva lidera koja ste spomenuli u pitanju mogu biti glasni u zahtjevima da se umanji uticaj međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini, ali upravo oni svojim, često i sinhroniziranim, destruktivnim djelovanjem godinama produžavaju prisustvo međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini. Međunarodna zajednica u ovom kapacitetu iz Bosne i Hercegovine će otići kada u ovoj zemlji bude vladao red i pravni poredak.
Dvije decenije nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma nužno je da međunarodna zajednica i njen visoki predstavnik u Bosni i Hercegovini u primjeni ovog sporazuma u praksi pređu sa terena politike na teren prava. Dok Ustav BiH ne bude usaglašen u svim svojim elementima sa međunarodnim pravom, visoki predstavnik treba da se koristi svojim ovlaštenjima koje ima u članu 5 Aneksa 10 Dejtonskog sporazuma – da bude konačni tumač njegovog sadržaja. Ne treba zaboraviti da su Aneks 10 potpisala oba entiteta, pored Bosne i Hercegovine, Hrvatske i SRJ koju je naslijedila Srbija, čime su pristali da će prihvatiti to tumačenje pravno relevantnim, a time i za sve strane potpisnice obaveznim. Zato država Bosna i Hercegovina kao potpisnica Dejtonskog sporazuma ne smije dozvoliti da OHR ode iz nje bez njenog pristanka, dok se Ustav BiH u svim svojim elementima ne usaglasi sa međunarodnim pravom i dok BiH ne ispuni uslove za prijem u EU i NATO. Međunarodna zajednica o sudbini OHR-a ne može unilateralno odlučivati bez saglasnosti Bosne i Hercegovine kao jedne od potpisnica Dejtonskog sporazuma. Međunarodna zajednica je dužna da Bosnu i Hercegovinu osposobi da postane normalna i funkcionalna država, da kao međunarodnopravni subjekt može da preuzme svoje odgovornosti pred tom međunarodnom zajednicom koje ima svaka nezavisna i suverena država.
Naravno, najbolje bi bilo da je Bosna i Hercegovina dostigla puni demokratski kapacitet da potpuno samostalno i bez nesuvislih unutarnjih opstrukcija i blokada kreira vlastitu stvarnost i budućnost. Svjedoci smo, međutim, da su na sceni neviđene opstrukcije na svim poljima, neizvršavanje pravosnažnih presuda Ustavnog suda i Međunarodnog suda pravde, svjesno usporavanje puta Bosne i Hercegovine ka Evropskoj uniji i NATO. Može se samo zamisliti kakvo bi stanje bilo da ovdje nemamo SAD, EU i OHR-a. Također, nije dobar ni prisutni izostanak pokušaja da se postignu kompromisna rješenja i čekanje na to nekim čarobnim štapićem riješe organi međunarodne zajednice u BiH. Nekritičko prizivanje njihove akcije svugdje pa i tamo gdje se problemi mogu riješiti i bez njih umrtvljuje domaće organe vlasti.
Također, ne smijemo zaboraviti da međunarodna zajednica ima i ogromne moralne obaveze prema državi Bosni i Hercegovini: ako je Bosna i Hercegovina u ratu neopravdano ostavljena da se sama brani, ona danas ima pravo da od nje zahtijeva pomoć u nalaženju svog puta obnove i svoga mjesta među demokratskim državama ujedinjene Evrope. To znači da stvori pretpostavke za jačanje demokratskog i pravnog poretka i osnova civilnog društva, za brži ekonomski napredak. Bosna i Hercegovina ima pravo tražiti od međunarodne zajednice da joj pomogne da svoje potencijalne i realne mogućnosti pretvori u šansu za izgradnju bolje budućnosti, povezujući - kao značajno geopolitičko i kulturno-civilizacijsko raskršće - jug i sjever Evrope, istok i zapad.
Građani BIH da budu hrabri kao građani Makedonije
- U nekim analizma Vas pominju kao bosanskog Zaeva. Šta mislite o makedonskom premijeru i potezima koje je napravio?
BEĆIROVIĆ: Poštujem rezultate i reformsku politiku Zorana Zaeva. Radi se o hrabrom i inventivnom čovjeku koji je pokazao i dokazao da je spreman prihvatiti odgovornost da stvari mjenja u interesu svih građana Makedonije. On je pokazao da su nekad nemoguće stvari moguće ako ih iskreno želimo i ako na njima istrajno radimo.
Čini se da za sada Zoran Zaev i njegov kolega iz Grčke Alexix Tsipras uprkos očekivanim otporima rade dobar posao. Međutim, procjena je da bi za neko bolje vrijeme i ukupan napredak na političkoj karti Balkana, pa i šire regije jugoistočne Evrope, bilo potrebno da se pojavi veći broj njima sličnih ljudi koji okupljanje i zajedničko djelovanje pretpostavljaju svađama i podjelama..
Ukoliko su autori nekih analiza prepoznali naše zajedničke vrijednosti u smislu politike, odlučnosti i motiva da je provodimo, moram im se zahvaliti. Nadam se da će i naši građani na izborima pratiti hrabrost i odlučnost građana Makedonije da izaberu realnu i racionalnu politiku.
- Kako gledate na politiku Aleksandra Vučića prema Bosni i Hercegovini?
BEĆIROVIĆ: Pretpostavljam da se vaše pitanje odnosi na politiku predsjednika Republike Srbije prema Bosni i Hercegovini. Objektivno govoreći, tokom njegovog predsjedničkog mandata, djelimično se promijenio vokabular, predsjednik Vučić pokazao je određene znakove inicijativnosti u jačanju odnosa između dvije države. Ipak, forma ne može zamjeniti esenciju i zato je za očekivati, što i ja želim, da će se suštinski i na bolje mijenjati odnos susjedne Srbije prema državi Bosni i Hercegovini.
Da bi se međudržavni odnosi Bosne i Hercegovine i Srbije unaprijedlili nužno je da predsjednik Vučić pređe sa retorike na djela i tako konkretno pokaže da poštuje nezavisnost, suverenitet i nedjeljivost države Bosne i Hercegovine. Očekujem, kao i veliki broj međunarodnih predstavnika, da će se predsjednik Vučić javno distancirati od Milorada Dodika koji javno govori da će do kraja ovog vijeka doći do razbijanja međunarodno priznate države Bosne i Hercegovine. To su opasne stvari i treba ih sasjeći u korijenu. Nije dobro da Dodik takve izjave daje nakon učestalih posjeta Vučiću, a još je gore da ih Vučić ne demantira. To ne doprinosi izgradnji dobre političke klime u regionu.
Od Vučića očekujem da zaustavi antidejtonsku aktivnost ujednačavanja školskih programa Srbije i bh. entiteta RS. Takav udar na obrazovni sistem Bosne i Hercegovine može imati nesagledive posljedice i to se mora spriječiti. To nije put ka poboljšanju međudržavnih odnosa. Iz tekstova državnog Ustava BiH i entitetskog Ustava RS jasno proizilazi da ovaj bh. entitet nije vlasništvo samo jednog naroda. Naprotiv, u njemu bi trebali i morali biti potpuno ravnopravni svi narodi i građani i zato je nedopustivo da bh. entitet RS ujednačava školske programe iz grupe nacionalnih predmeta sa tuđom državom (Srbijom) i time grubo pokušava razbiti potrebu ujednačavanja školskih programa unutar nedjeljivedržave Bosne i Hercegovine. Takav antidejtonski, antiustavan i opasan pristup je apsolutno neprihvatljiv u suverenoj i nezavisnoj državi Bosni i Hercegovini XXI. stoljeća.
Ohrabrivat ću sve što je pozitivno u bilateralnim odnosima, neću se zadovoljavati manifestacionim aktivnostima čime je obilježen protekli period, radiću na tome da se složena otvorena pitanja rješavaju (granica, korištenje hidropotencijala rijeke Drine, primjena postignutih sporazuma i dr) a u slučaju nesaglasnosti, da se ona rješavaju putem međunarodne arbitraže. Uvjeren sam da prolongiranje postojećeg stanja ne doprinosi povratku povjerenja nakon teškog perioda u našim odnosima izazvanog agesorskim ratom protiv Bosne i Hercegovine.
Srećom naši ekonomski odnosi, otvorenost granica, sve brojniji i sadržajniji kontakti među ljudima dvije zemlje doprinose boljoj atmosferi. Neke političke snage u Srbiji ali i Bosni i Hercegovini ne žele da se odnosi dvije zemlje unaprijeđuju na principima punog suvereniteta, teritorijalnog integriteta i nezavisnosti, bez paternalističkih i nacionalističkih akcenata, što usporava obnovu povjerenja i pomaka u našim odnosima.
Za državu Bosnu i Hercegovinu je bitno da u narednom periodu ukupni odnosi sa susjednom Srbijom imaju uzlaznu putanju, bez obzira što je dinamika usporena, ali sa perspektivom da dobiju na ubrzanju nakon predstojećih parlamentarnih izbora u Bosni i Hercegovini. Zalagat ću se za unapređenje odnosa sa Srbijom uz punu zaštitu interesa suverene države Bosne i Hercegovine, na principima ravnopravnosti i uzajamne koristi.
- I dok je zvanična poliika Srbije oličena kroz jednog čovjeka - Vučića, u Hrvatskoj to nije slučaj. Kako gledate na politiku Hrvatske prema BIH, onu koju vode premijer Andrej Plenković i predsjednica Kolinda Grbar-Kitarović?
BEĆIROVIĆ: Tačno, u Hrvatskoj postoji suodgovornost u vođenju vanjske politike radi čega predsjednica Grbar Kitarović i premijer Plenković usaglašeno djeluju prema inostranstvu. Tako je i prema Bosni i Hercegovini.
Bosna i Hercegovina i Hrvatska su bliske zemlje, povezane dugim historijskim vezama, ozbiljno naslonjene jedna na drugu, susjedi koji imamju nadužu granicu u ovom dijelu Evrope i prirodno upućeni jedni na druge radi izgradnje bolje budućnosti. Hrvatska je jedan od najznačanijih ekonomskih partnera, zemlja sa kojom su političke, društvene, kulturne i sve druge veze veoma razvijene. Želim vjerovati da će otvorena pitanja granice, naše imovine u Hrvatskoj, realizacije nekih infrastrukturnih projekata i druga pitanja koje opterećuju naše odnose biti ozbiljnim angažmanom dvije strane biti rješena na bilateranom planu. U suprotnom, kao i kod odnosa sa susjednom Srbijom, založit ću se za rješavanje otvorenih pitanja međunarodnom arbitražom jer njihovo dalje odugovlačenje opterećuje i smanjuje prostor za potrebno šire povezivanje dvije zemlje i buduće odnose u našoj regiji.
Ne dovodim u pitanje dobre namjere predsjednice Grbar Kitarović i premijera Plenkovića da se unaprijeđuju ukupni odnosi između naših susjednih zemalja, što je apsolutno zajednički interes, ali bih volio se iz Hrvatske ne čuju neki nacionalistički, paternalistički i naglašeno HDZ-ovski akcenti koji ne doprinose tome. Želio bih da svi naši susjedi, tako i Hrvatska, konačno shvate da se svi moramo suočiti sa relnostima nedavne prošlosti, da se ona ne može negirati niti deformisati, da se opterećenje njome mora prevazilaziti na pravedan i civilizovan način, uz prihvatenje države Bosne i Hercegovine kao ravnopravnog, ozbiljnog i susjeda na kojeg mogu računati, uprkos prolaznih teškoća, i da podstiču one odnose koji su bez primjesa koje u posljednje vrijeme sve više čujemo. Politika privilegiranih odnosa sa jednim dijelom naše zemlje ili samo sa jednim od naroda u Bosni i Hercegovini ne doprinosi jačanju ukupnih odnosa između suverenih i ravnopravnih susjednih država.
Ja ću se i dalje zalagati za otvorene, svestrane i dobrosusjedske odnose Bosne i Hercegovine sa Republikom Hrvatskom, kao i svim našim susjedima, štiteći legitimne interese moje domovine.
Turska ima posebno mjesto
- Kakvim cijenite odnose BiH i Turske, i kako vidite politiku aktuelnog turskog predsjednika Erdogana prema BIH?
BEĆIROVIĆ: Pođimo od toga da Bosna i Hercegovina i Turska imaju snažne političke, ekonomske, kulturne, društvene i druge veze, istkane davno, potvrđene u nedavnoj prošlosti i naglašene posljednjih godina i da to nikada nije ovisilo o tome ko je u određenom periodu na čelu svake od država. Obostrana je potreba i interes da se ti odnosi dalje razvijaju i unapređuju uz poštivanje ravnopravnosti i specifičnosti svake od država. Turska je najsnažniji vojni, politički i ekonomski faktor u našoj regiji i zemlja sa ogromnim potencijalima. Pri tome je uvijek pokazivala dobronamjernost prema našoj državi, na isti način se odnosila prema svim njenim građanima i narodima, njegovala specifične kulturne veze sa bošnjačkim narodom, te snažno doprinosila miru i stabilnosti Bosne i Hercegovine. Bila je i ostaje pouzdan prijatelj naše zemlje.
U mom izbornom programu, pored NATO-a i EU integracija, regionalna saradnja je važan prioritet Bosne i Hercegovine, a država Turska u svim prioritetima ima posebno mjesto. Zato ću se zalagati za nastavak jačanja ekonomskih i svih drugih odnosa sa prijateljskom Republikom Turskom.
