Vuvuzelu za komentatora !

Home

Vuvuzelu za komentatora !


Svjetska nogometna ludnica uvelike traje, a euforija oko najvažnije sporedne stvari na svijetu polagano ide prema svom vrhuncu. Ipak, mi (ne)sretnici koji u ovim teškim recesijskim vremenima nismo ušićarili koju markicu za put na jug „crnog kontinenta“ prepušteni smo na milost i nemilost ovdašnjim televizijama pored čijih nestručnih programa čak i blijedo zujanje ultrairitantnih vuvuzela zvuče kao milost Božija.

Piše : Ajdinović Faruk

Da u Bosni i Hercegovini sve ide, što bi mi Krajišnici rekli, „mimo svijeta“ odavno je poznata konstantna koja je dokazanija čak i od Pitagorina teorema, a još jedan čvrsto udaren stub u odbranu te teorije svakako je i potpuni haos koji je zavladao u Javnom RTV Servisu prilikom pokušaja zajedničkog emitiranja i komentiranja utakmica Mundijala iz Afrike. Ko tu kome podmeće neugodne noge televizijskog kraha i ko je izdajnik, samo su neka od sudbonosnih pitanja kojim naši medijski magovi ovih dana razbijaju glave pritom u potpunosti zaboravljajući katastrofalan program praćenja Svjetskog nogometnog šampionata koji nas je sve udesio i više nego što smo očekivali.

Prvi dan je odmah donio i najveće probleme kada su u RTRS-u, sasvim slučajno, odlučili pod šatro pritiskom gledatelja isključiti zajedničkog komentatora Marjana Mijajlovića.  O nacionalističkoj ili nekoj drugoj, jednako zlobnoj pozadini ovog čina, dalo bi se naklapati u nedogled, ali još je zanimljiviji onaj laički, pogled gledatelja na svu tu zbrku. Marjan Mijajlović, ma koliko nam bio drag, ponešen vrlo vjerovatno salvama i odama na njegov račun počeo je svojim pomalo izvještačenim i turbodramatičnim glasom na trenutke provocirati živce svekolikog pučanstva. Istovremeno, rijetki su oni koje zanima prosječna ocjena iz tjelesnog beka Južnoafričke reprezentacije ( ili što bi sudionik tragikomedije sa prijenosima u BiH, Ćosović rekao : reprezentacije Afrike. ), ali ih Marjan, siggurno ne iz loše namjere, podastire našim ušima.

Marjan Mijajlović je dobar komentator i daleko od toga da neke od njegovih brojnih opservacija ne zvuče zanimljivo, no činjenica da je sam u komentatorskoj kabini i da niti u jednom trenutku ne daje predah gledateljima od svih tih informacija, u svakom slučaju ruši njegovu reputaciju građenu na sjajnim prijenosima utakmica naše fudbalske reprezentacije.  Ako se Mijajlović ponekad gubi u selekciji važnih, manje važnih i potpuno nebitnih informacija, šta onda reći za RTRS-ovog pulena Ćosovića koji je poznat po svom običaju da sve igrače Bošnjačke narodnosti ne zove po imenu već kao „igrače s brojem 9“. Gore pomenuti se može pohvaliti faktom da malo koju utakmicu ne unakazi otvorenim navijanjem za određenu selekciju, a pomenuti valja i urnebesni prijenos utakmice Srbija – Gana u kojem je dotični 20 minuta naricao zbog primljenog gola „Orlova“.

I dok se naši medijski giganti nadmudruju i znalački tragaju za metodom novog šuka, naši komšije, da ne kažem susjedi, na HTV-u kao i svaki put šišaju Bh. Amatere za nekoliko klasa. Emisija prepuna stručnih analiza ( pritom ne mislim na nerječitu ekipu sa BHT-a  ), zanimljivih priloga, humora, muzike, priče, ali i dobrih i stručnih komentatora kojima svaka lopta upućena prema vratima nije „100 % – tna šansa“ kao što je to slučaj sa “stručnjacima” sa bh. televizija. Hrvati dokazuju da za dobru emisiju treba malo više od niskobudžetnog studija, voditeljice koja ni sama nije sigurna šta će zaboga tu, suvoditelja zalizanog do besvjesti koji se trudi osvjestiti gore pomenutu mu kolegicu i stručnog komentatora koji u prosjeku govori 10 riječi po minuti. I da stvar bude gora, BHT je u lihvarskom stilu, a u cilju daljnjeg haračenja svega što gleda u „magičnu kutiju“ sa kompromitiranim kablovskim operaterima potpisala ugovor da, pazite sad, isključe signal svim boljim, profesionalnijim i stručnijim TV kućama što spada u idiotariju par exelance. Tim više jer se društvo sa državnih medija nije ni potrudilo napraviti dobar i kvalitetan program, pa nas ovim rijetko viđenim kršenjem zakona doslovno  tjeraju da pratimo njihovo iživljavanje nad svim normama na kojim funkcionira jedan medij.

Ljudi se u BIH snalaze kako umiju i mogu. Neki gase kablovske i vraćaju se u bespuća analognih tv signala, drugi pak uporno sjede pored ekrana i umiru od smijeha „znalačkom oku“ Kemala Ahmetovića i njegovim sitnim malim anegdotica” koje po pravilu uzimaju cijelo poluvrijeme. Sve kako bi se izbjeglo notorno lupetanje i doslovno davljenje komentatora koji zvuče kao da se javljaju iz podruma negdje podno Jajca ili Burkine Faso, a ne iz studija državne dalekovidnice.

Bilo kako bilo, jadu ovdašnjih televizija nema kraja. Uzalud će urednici sportskih programa suočeni sa brojnim kritikama koje su sve čepće i obimnije, odmahivati glavom braneći se da, za razliku od HTV-a i RTS-a,nemaju poseban kanal za sportska dešavanja i da je prikazavanje ukrajinskih  kasnorealisitičkih mini-drama u mjesecu nogometne ludnice, vrlo važna i krucijalna stvar. Uzalud im sve, kad propali sportski program javnih emitera teškom mukom gledaju i kamermani koji ga snimaju.

 

Objavio: Pet, 02/12/2011 - 16:06

Facebook komentari

Back to top