U Bosni i Hercegovini se pamti stara narodna izreka „nije svačije da kroz selo/grad pjeva“ i zbilja ima smisla, jer oni koji ne umiju da pjevaju, trebali bi to raditi samo za svoju dušu i u svojim odajama, ali ih ljudi slušaju, jer bolje ne čuju ili za bolje ne znaju. Kako su vremenom jedni samo tvrdili da znaju pjevati, ali ne mogu ili neće, drugi su bivali sve glasniji. Kome i kako su se „prodali“, da li uče „zanat“ i od koga, ko su im uzori?
