Kada sam ti, ne tako davno, pisao pismo, samo koji dan nakon tvog ustoličenja, nadao sam se, da će tvoj majčinski instinkt, prebaciti makar jednu emociju preko komšijske tarabe, i započeo sam ga sa „Draga susjedo Kolinda.“ Poštujući tvoj jezik hrvatski, i pisao na njemu, sada ti komšinice Kolinda pišem, nakon ranog sabaha, okupanog lica i jednako čistih ruku, i valja ti me razumjeti na mom, bosanskom jeziku. U prošlom pismu sam, pored dobrokomšijskih rečenica, u završnici napisao i ovo.
