Znaš, ponekad mi dođe da ti se javim, ali da li si ti vrijedan toga? Da li je tebi jednako stalo kao i meni? Nedostaju li ti naši razgovori, naše tajne i svi oni trenuci kroz koje smo zajedno prolazili? Žališ li i ti što nas više nema? Falim li ti? Osjećam se praznije bez tebe, priznajem. Kad bi barem rekao ono jedno oprosti... Zar je to toliko teško? Samo ta jedna riječ sve bi promijenila, ma na sve bih zaboravila... Sve bih ti oprostila. Ali taj tvoj prokleti ponos će nam ovaj put presuditi. Valjda tako mora biti.
