"Kada djetetu kažu da može sve, roditelji će se osjećati bolje jer će imati osjećaj da stvaraju prilike u životu svog djeteta, a ne ograničenja", pojasnila je Kenny za CNBC.
Roditelji bi mogli upotrijebiti tu frazu jer iskreno vjeruju da su njihova djeca čuda. S tom izjavom dolazi i takav način razmišljanja. Kenny je ukazala na teoriju samoučinkovitosti koju je razvio kanadsko-američki psiholog Albert Bandura, a koja sugerira da će ljudi koji misle da mogu nešto učiniti vjerojatnije sudjelovati u nekoj aktivnosti i nastaviti pokušavati.
"Postavljanje ciljeva i ambicije ključne su stvari i teme koje bi roditelji trebali pokušati stvoriti u životima svoje djece. Želite biti sigurni da vi kao roditelj gledate na kvalitete koje vaše dijete ima", dodala je Kenny.
Pažljivo birajte riječi
Reći djetetu da može učiniti sve nejasno je, smatra North. "Ako ne budemo oprezni, na neki način to bi moglo biti prilično omalovažavajuće", istaknula je.
Sve je u ravnoteži, napominje Kenny. "Želite stvoriti realno očekivanje i predviđanje svijeta, bez da se oni osjećaju ograničeno. Stvarnost je da poznavanje vlastitih granica, u određenoj mjeri, ne znači ublaživanje snova. Radi se o pomoći da se koncentrirate na područja i elemente koji pozitivno utječu na vaš život."
Kako inspirirati dijete?
Kada North radi s roditeljima, predlaže im da se odmaknu i primijete što njihova djeca vole raditi. Zapitajte se jesu li vaša djeca stvarno dobra u fizičkim aktivnostima ili talentirana za glazbu. Uočite njihove sklonosti i motivaciju te ono što ih čini sretnima.
North savjetuje da djeci pomognemo shvatiti da možemo nešto naučiti i ako ne uspijemo u svemu.
"Djeca se ponekad zarobe u svom sigurnom malom svijetu. Da bi se uključili u nešto drugačije, moramo ih naučiti da rade male korake. To bi ih moglo ohrabriti da učine nešto tako malo kao što je isprobavanje hrane koju prije nisu htjeli probati", istaknula je North.
Govoriti djetetu da može učiniti sve može utjecati na ideju da djeca trebaju granice, objasnila je North. Važno je pronaći ravnotežu između toga da im dopustite da se slobodno igraju ili stvaraju, a da uz to imate neka ograničenja. Granice koje postavite pomoći će vašem djetetu da shvati da obično nije moguće odmah uspjeti u svemu.
Obrazovni učinak
Obrazovni sustavi koji promiču akademsko razmišljanje i koriste testove za procjenu napretka nisu prikladni za svu djecu, rekla je Kenny. "Kad krene s obrazovanjem, dijete se mjeri kao uspjeh ili neuspjeh. Ako imate dijete koje je prosječno ili ispodprosječno, uvijek će se osjećati kao da nije dovoljno dobro", istaknula je.
Kao rezultat toga, neki roditelji zabrinuti su za djecu jer se osjećaju kao da su im izgledi ograničeni te ih možda pokušavaju razuvjeriti. Ipak, umjesto da izražavate svoje nezadovoljstvo školskim sustavom, potaknite svoje dijete da razmišlja o vlastitim osobinama.
"Realni optimizam može pomoći djeci. Djecu učite da ciljaju jako visoko, ali ih također učite realnim očekivanjima svijeta koji ih okružuje", zaključila je.
