''Smanjena komunikacija s najbližom okolinom, najčešće roditeljima, uz pretjerano izlaganje medijskim sadržajima u kojima dijete biva izolirano od vanjskih iskustava, otežava razvoj jezičnog razumijevanja, a time i jezične proizvodnje, odnosno govora. Takav neprirodan omjer djecu čini podložnom razvijanju jezično-govornih teškoća'', objašnjava Celić.
''Roditelji mogu, osobito u ranoj dječjoj dobi, iznimno doprinijeti uspješnom jezično-govornom razvoju, ali nažalost i otežati. Osim nedovoljno vremena za razgovor s djetetom, često se dogodi da roditelji ispravljaju govor djeteta umjesto da slušaju ono što im dijete kaže'', govori.
Kako dodaje, roditelji nerijetko naruše dinamiku razgovora prekidanjem, traženjem da dijete ponovi točno, što dovodi do povlačenja u komunikaciji. Ispravan bi način poticanja bio da djetetu ponude dobar govorni model, odnosno da pogrešno izgovorenu riječ ponove sporije i naglašenije kako bi dijete lakše uhvatilo pravilan način izgovora.
Djeca se često u komunikaciji oslanjaju na geste. Logopedinja naglašava kako i roditelji, uz logopede, mogu poticati razvoj govora od najranije dobi, i to na nekoliko načina.
''Gestama se koristimo čak i mi odrasli u govoru. Djeci geste mogu samo pripomoći i ojačati jezično-govorni razvoj. Najosnovnije geste poput ''Daj'', ''Još'', ''Jesti'', ''Piti'', ''Gotovo'' uz klasične ''Pa-pa'', ''Pusa'' i pokazne geste uvelike olakšavaju komunikaciju. Uloga geste nije zaustaviti govor, već olakšati komunikaciju dok dijete nije spremno za izgovor pojedinih riječi'', kaže Celić.
Primjerice, gesta ''Još'' može se koristiti kod ljuljanja, hranjenja, dodavanja, kod bilo koje aktivnosti u kojoj dijete želi ponavljanje određene radnje i motivirano je za komunikaciju.
