Ne dozvolite da djeca budu žrtve vaše ljutnje

asd
Jedan od načina na koji roditelji izražavaju ljutnju i frustraciju je vikanje na djecu. U tim trenucima emocije ih sprečavaju da racionalno i smireno reaguju, te nerijetko izgube kontrolu nad svojim ponašanjem. Ovo se, naravno, ne dešava namjerno, pa tek nakon što burno odreaguju postanu svjesni da je reakcija bila predimenzionirana.

Nakon izvjesnog vremena, kada to shvate, često se javlja osjećaj krivice koji dovodi do toga da se još gore osjećaju. Ipak to nije garancija da u budućnosti u sličnoj situaciji neće isto reagovati.
 
Postoji niz strategija koje mogu biti od pomoći u ovim situacijama. Navešćemo neke od njih:

Definišite razlog svoje uznemirenosti

Zastanite na trenutak i razmislite šta vas je zapravo uznemirilo. Epidemija u kojoj se nalazimo nas može učiniti osjetljivijima, tako da nas i sitnice mogu izbaciti iz takta. Događaji zbog kojih ste zapravo ljuti mogu biti zbir prethodnih problema, kao što su problemi na poslu, finansijska neizvjesnost, zdravstveni problem, problemi sa partnerom. Nemojte dozvoliti da se dijete nađe kao pogodna meta za ispoljavanje vaših negativnih emocija.

Ne zaboravite da ste model
 
Studije pokazuju da vikanje djecu čini agresivnijom, svađalački nastrojenom, plaši ih i ostavlja dugoročne posljedice u vidu anksioznog poremećaja, niskog samopoštovanja i depresivnosti. Ne zaboravite da djeca uče posmatranjem mnogo više nego slušanjem. Ukoliko je djetetovo ponašanje uzrok negativnih emocija, objasnite mu to. Ono vas posmatra i vaše postupke tumači na različite načine. Ne očekujte da dijete razumije zbog čega ste tačno ljuti.

Dajte sebi ‘time out’

Brze tehnike relaksacije su se pokazale kao vrlo efikasne u kontroli ljutnje. Odvojte se od situacije na nekoliko minuta. Duboko udahnite i izdahnite, time ćete na nekoliko trenutaka dobiti na objektivnosti. Sa ovom bistrinom svijesti lakše ćete donositi roditeljske odluke.

Roditelj koji je smiren, ne negira loše okolnosti ili negativno ponašanje djeteta, već ukazuje na to. On je na ovaj način usmjeren ka rješenju i ne zaglavljuje se u ‘problematičnoj situaciji’. Pored roditelja koji uspijeva da zadrži smirenost, dijete i kroz negativne i stresne situacije ne gubi osjećaj prihvaćenosti i voljenosti.

Izvor: