To može negativno utjecati na njihovo mentalno zdravlje, ali i na njihovu djecu. Žele biti savršene majke jer osjećaju pritisak društva, a tu se pojavljuje pojam sindroma savršene majke. Psihologinja Ivana Kober Vrbat za Index je pobliže objasnila ovaj pojam.
"Termin 'sindrom savršene majke' pojavljuje se u nekim popularnim tekstovima, no kao takav nije sasvim zaživio u psihologiji kao znanosti i praksi. Jednostavnije, možemo reći kako se radi o izraženom perfekcionizmu kod majki i težnji da budu 'savršene' - da sve rade besprijekorno, uspješno izvršavaju sve zadatke, ispunjavaju sva očekivanja i pritom nikada ne griješe", otkriva nam psihologinja.
To može značajno utjecati na mentalno zdravlje majki. Kober Vrbat objašnjava da osobe koje imaju izražen perfekcionizam često teže savršenstvu i žele ispuniti visoko postavljene kriterije, u ovom slučaju, u majčinstvu.
"Uz perfekcionizam često dolazi i izražena anksioznost, nisko samopouzdanje, a ponekad i depresija te poremećaji hranjenja, upravo zato što je nemoguće ispuniti tako visoko postavljene kriterije. Perfekcionizam nas pokušava uvjeriti da ćemo vrijediti tek ako budemo savršeni", pojasnila je. Sve to mogu biti znakovi koji upućuju na to da majke pate od ovog sindroma.
Djeca ne trebaju savršene roditelje
Psihologinja nas podsjeća da djeca ne trebaju savršenu majku niti savršene roditelje, već roditelje koji su dovoljno dobri i koji će uvijek biti uz njih.
"Prvi korak je osvijestiti da društvo, ali i mi sami, pred sebe često stavljamo očekivanja koja nije moguće ispuniti", kaže Kober Vrbat. Ističe da je važno odrediti prioritete, a neke manje bitne stvari pustiti i zadovoljiti se dovoljno dobrim rješenjima.
Djeca ne trebaju savršene roditelje
Psihologinja nas podsjeća da djeca ne trebaju savršenu majku niti savršene roditelje, već roditelje koji su dovoljno dobri i koji će uvijek biti uz njih.
"Prvi korak je osvijestiti da društvo, ali i mi sami, pred sebe često stavljamo očekivanja koja nije moguće ispuniti", kaže Kober Vrbat. Ističe da je važno odrediti prioritete, a neke manje bitne stvari pustiti i zadovoljiti se dovoljno dobrim rješenjima.
Ključno je ne uspoređivati se s drugima
"Istraživanja pokazuju da je izloženost sadržajima na društvenim mrežama povezana s nižom percepcijom roditeljske učinkovitosti", navodi Kober Vrbat. Objašnjava da to znači što se više uspoređujemo s drugim majkama na društvenim mrežama, to ćemo više sebe vidjeti kao neefikasne roditelje.
"Djeci je najbitnije da smo s njima, prisutni u njihovom danu, bez ekrana koji nas ometaju, bez prigovaranja o školskim ocjenama i slično", poručuje psihologinja.
Prvi korak je osvijestiti si da imamo tendenciju prema perfekcionizmu i da to možemo mijenjati za dobrobit djece. "Naša djeca trebaju vidjeti da mi nismo savršeni jer nitko nije savršen i potpuno je normalno griješiti", ističe Kober Vrbat. U takvom okruženju, djeca mogu rasti neopterećena i bez straha od griješenja.
"Ukratko, snizimo očekivanja, ne uspoređujmo se s drugima i budimo blagi prema sebi. Pokažimo suosjećanje prema sebi", zaključila je psihologinja.
