Ponašanje Allahovog Poslanika u raznim situacijama

drvo
Uzvišeni je rekao svom Vjerovjesniku, alejhissalatu vesselam: Jer ti si, zaista, najljepše ćudi. (El-Kalem, 4) Znači, veličanstvenog edeba.1 Taj njegov edeb je bio Kur'an kojim ga je odgojio Allah, a to je islam i propisi islama.

Ovo značenje se bilježi od Ibn Abbasa, kada govorio o Allahovim riječima: Jer ti si, zaista, najljepše ćudi. (El-Kalem, 4) Znači, u veličanstvenoj vjeri, islamu.

Bilježi se od Enesa da je rekao: “Poslanik, alejhissalatu vesselam, je imao najljepše ponašanje i moral.”2

Abdullah b. Mubarek je o lijepom ahlaku rekao: “To je raspoložno lice, činjenje dobra i ustezanje od vrijeđanja.”

Još je rekao: “Lijep ahlak je da podnosiš ono što te zadesi od ljudi.”

Brate muslimane, evo nekih od edeba kojima je bio okićen Poslanik, alejhissalatu vesselam:

• Bio je oborenog pogleda i nije pogledom istraživao stvari. Najčešće je njegov pogled bio trenutan i ovlaš, nije zurio kada bi gledao i njegov pogled u zemlju je bio mnogo češće i duže nego pogled u nebo.

• Kada bi hodao sa svojim ashabima, puštao bi ih ispred sebe i nije prednjačio, a koga bi sreo, prvi bi mu nazivao selam.

• Bio je najblaži, najdarežljiviji i najosjećajniji čovjek.

• Bavio se i kućnim aktivnostima, pa je sam krpio svoju odjeću i obuću.

• Nikada nikoga nije udario rukom, osim u borbi na Allahovom putu.

• Kada bi govorio, govorio je sažeto. Govor mu je bio jezgrovit, nije bilo ni viška ni manjka, nego onoliko koliko je potrebno, bez dodavanja ili oduzimanja i to je pokazatelj mudrosti. Govorio je: “Pokazatelj lijepog vjerovanja čovjeka je da ostavi ono što ga se ne tiče.” Rekao je: “Ko vjeruje u Allaha i Onaj svijet, neka kazuje dobro ili neka šuti.” Počinjao je i završavao svoj govor precizno, kako bi ga razumio i čuo onaj kome se obraćao. Nije govorio bez potrebe i mnogo je šutio.

• Bio je stidljiviji od djevice prve bračne noći.

• Na trbuh je vezivao kamen kako bi prevario glad.

• Bio je zabrinut i u stalnom razmišljanju.

• Blagog ahlaka, ni nemaran ni preblag, veličao je svaku blagodat ma kako malehna bila i ništa nije kudio od blagodati, niti pretjerano hvalio.

• Dunjaluk ga nije mogao rasrditi sa svim što je na njemu. Ako bi se radilo o istini i pravdi, ništa ga nije moglo odvratiti od toga da stane u zaštitu i pomoć, a nikada se nije srdio radi sebe lično.

• Kada bi se rasrdio, okrenuo bi se i mahao bi rukom, a kada bi se nečemu obradovao, obarao je pogled. Većina njegova smijeha je bio osmijeh.

• Kada bi govorio, ponavljao je po tri puta, a kada bi nazivao selam, nazivao bi tri puta. Kada bi tražio dozvolu, tražio je po tri puta, a to kako bi ga drugi razumjeli i shvatili šta govori, shodno obavezi da dostavi i sprovede svoju zadaću.

• Nije mahanisao hrani koja bi mu bila poslužena, nego, ako bi mu se sviđala, jeo je, a ako nije, ne bi jeo.

• Nikada nije prokleo ni ženu ni slugu.

• O njemu u Tevratu stoji: “On je Muhammed, Allahov poslanik, Moj odabrani rob, nije grub, niti osoran, ne viče po pijacama niti uzvraća na hrđavo istim, nego prašta.”

• Sa ashabima je vodio razgovore, pa kada bi spomenuli dunjaluk, pričao je s njima o dunjaluku, a kada bi spomenuli Ahiret, pričao je o Ahiretu s njima. Kada bi govorili o hrani ili piću, pričao je s njima o tome.

Ovo su opći adabi koji bi se mogli primijeniti u praksi3 to je krajnje što se želi od muslimana.

***

Allahu, tražimo od Tebe i molimo Te da nas podržiš u slijeđenju Vjerovjesnikovih, alejhissalatu vesselam, adaba, njegovih svojstava i morala. Ti sve čuješ, blizu si i udovoljavaš dovama. Neka je hvala Allahu, Gospodaru svjetova i neka je salavat i selam na prvaka prijašnjih i potonjih, Muhammeda, njegovu porodicu i sve ashabe.

Iz knjige “Enciklopedija islamskog ponašanja”
Autor: Ejmen Ahmed Muzejjen
Priprema i naslov: Menhedž

Bilješke:

1 Taberi u svom Tefsiru, 12/28/13.
2 Buhari, 6203; Muslim, 2150.
3 Ahlakunnebijji ve adabuhu, Ebu Šejh; Eššemailul-muhammedijjetu, Tirmizi; Hazel-habibu ja muhibbu, Ebu Bekr Džezairi.