Sunnet koji Allahov Poslanik, s.a.v.s., nije nikada propuštao

v

Allahov Poslanik, s.a.v.s., nije nikada propuštao da u najboljem dijelu noći, seheru, klanja noćni namaz, čini zikr i uči Kur'an. Čak i onda kada bi bio bolestan i kada ne bi bio u stanju da stoji na nogama, klanjao bi ga sjedeći.


Kada bi nastupio najvrijedniji dio noći, posljednja trećina – seher, Allahov Poslanik, s.a.v.s., kao da bi ulazio u sasvim drugi svijet i posebno stanje. Uzvišeni Allah zapovijedio je Svome Poslaniku, s.a.v.s., da se okoristi vrijednostima ovoga dijela noći:

”I probdij dio noći u namazu – to je samo tvoja dužnost; Gospodar tvoj će ti na onome svijetu hvale dostojno mjesto darovati.” (El-Isra, 79.)

Obaveza klanjanja tehedždžud-namaza došla je Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., zajedno sa poslanstvom. Obaveza namaza i ustajanja na noćni (tehedždžud) namaz uslijedili su odmah nakon zapovijedi da sa Allahovim imenom čita svemir, čovjek i Kur’an. (Vidi: El-Muddessir, 3.) U ovim ajetima se objašnjava vrijeme tehedždžud-namaza, mudrost i način njegovog obavljanja.

Zapovijed obavljanja tehedždžud-namaza Allahovom Poslaniku, s.a.v.s.

Uzvišeni Allah kaže: ”O ti, umotani! – probdij noć, osim maloga dijela; polovinu njezinu ili malo manje od nje; ili malo više od nje, i izgovaraj Kur’an pažljivo. Mi ćemo ti, doista, teške riječi slati – ta ustajanje noću, zaista, jače djeluje i izgovara se jasnije,a ti danju, doista, imaš mnogo posla.I spominji ime Gospodara svoga i Njemu se potpuno posveti – On je Gospodar istoka i zapada, nema boga osim Njega, i Njega uzmi za zaštitnika! I otrpi ono što oni govore i izbjegavaj ih na prikladan način.” (El-Muzzemmil, 1-10.)

Nakon ovih ajeta, Allahov Poslanik, s.a.v.s., više nikada nije propustio ibadet u ovom dijelu noći: da klanja namaz, čini zikr i uči Kur’an. Čak i kada bi bio bolestan i ne bi imao snage da stoji na nogama, ibadet bi činio sjedeći. (Ebu Davud, Tetavvu, 1306.)

Kada bi Allahov Poslanik, s.a.v.s., ustao na noćni namaz, prvo bi klanjao četiri rekata

Prenosi se od hazreti Aiše, naša majke, radijallahu anha, da je o Vjerovjesnikovom, alejhis-salatu ves-selam, noćnom namazu kazala sljedeće: ”…Klanjao bi četiri rekata i ne pitaj za njihovu ljepotu i dužinu! Potom bi opet klanjao četiri rekata i ne pitaj za njihovu ljepotu i dužinu, a zatim bi klanjao još tri rekata…” (Buhari, Tehedždžud, 16., Teravih, 1.; Muslim, Musafirin, 125.)

Prenosi se da je Huzejfe, radijallahu anhu, ispričao sljedeće: ”Jedne noći klanjao sam zajedno sa Allahovim Poslanikom, s.a.v.s. Počeo je učiti suru El-Bekara, pa sam pomislio: ‘Učinit će sedždu kod stotog ajeta’, ali on je nastavio. Zatim sam pomislio: ‘Ovaj rekat će klanjati sa (cijelom) El-Bekarom’, ali on je nastavio učiti dalje. Potom je započeo učiti suru En-Nisa’, pa ju je proučio. Potom je počeo učiti suru Ali Imran[1], pa je i nju proučio. Učio je polahko. Kada bi proučio ajet u kojem se nalazi tesbih (veličanje Allaha), i on bi činio tesbih; kada bi proučio ajet u kojem se spominje dova kojom se nešto moli (od Allaha), i on bi molio; a kada bi proučio ajet u kojem se traži utočište od Allaha, i on bi tražio utočište. Potom je učinio ruku’ i ponavljao: Subhane Rabbije’l-Azīm! (Slavljen je moj Uzvišeni Gospodar!), toliko dugo da je ruku’ trajao isto koliko i kijam. Nakon toga je rekao: Semi’allahu limen hamideh! (Allah čuje onoga koji Ga hvali!), a zatim se uspravio i stajao gotovo isto dugo kao i na ruku’u. Zatim se spustio na sedž‍du, gdje je izgovarao: Subhane Rabbijel-E‘alā! (Slavljen je moj Veličanstveni Gospodar!), tako da je ostao na sedždi gotovo isto dugo kao i na kijamu.” (Muslim)

Rebi’a ibn Ka’b,r.a., koji je godinama služio Allahovog Poslanika, s.a.v.s., kazao je: ”Ja sam polivao vodu Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., kada bi noću uzimao abdest. On bi stao na namaz, a ja bih ga nakon nekog vremena čuo kako kaže: Semi’allahu limen hamideh! (Allah čuje onoga koji Ga hvali!) Čuo bih ga i kako, noću, dugo izgovara: El-hamdu lillahi Rabbi’l-alemin! (Hvala Allahu, Gospodaru svjetova!)” (Ahmed, IV, 57; Ibn Sa’d, IV, 313)

Tehedždžud-namaz klanjao je dugo, polahko i ponizno

U sljedećoj predaji jasno se vidi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., klanjao noćni namaz polahko i ponizno i da bi dugo klanjao.

Naime, i ovu predaju prenosi Rebi’a, r.a., koji je ispričao sljedeće: ”… Kada bi Allahov Poslanik, s.a.v.s., uveče došao kući, ja bih stao pored njegovih vrata kako bi mu bio na usluzi ako mu nešto zatreba. On bi neprestano ponavljao: ”Subhanallah, subhanallah, subhanallahi ve bi hamdih!” Na poslijetku, ja bih se umorio i vratio nazad, ili bi me savladao san, pa bih zaspao.” (Ahmed, IV, 59.)

Prenosi se od naše majke, Aiše, radijallahu anha, da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., toliko dugo stajao na noćnom namazu da su mu noge otjecale, pa mu je ona govorila: ”Zašto to činiš, Allahov Poslaniče, a Allah ti je već oprostio ono što je bilo[2] i ono što će biti?” A od bi odgovorio: ”A zar da ne budem zahvalan rob?” (Buhari, Tefsir, 48/2.; Muslim, Munafikun, 81.)

Hazreti Alija, r.a., rekao je: ”Na dan Bedra…mogao si nas vidjeti kako svi spavamo, osim Pejgambera, s.a.v.s., koji je ispod jednog drveta klanjao i plakao, sve dok se nije svanulo.” (Muslim, Sijam, 204; Ibn Huzejme, Sahih, Bejrut 1970, II, 52). Ove riječi hazreti Alije, r.a., najbolje pokazuju koliko je Allahov Poslanik, s.a.v.s., volio noćni ibadet.

Hazreti Aiša, r.a., kazala je: ”…Kada bi ga savladao san ili bi noću bio bolestan te ne bi bio u stanju da klanja, klanjao bi danju dvanaest rekata.” (Muslim, Musafirun, 140.)

Biti od onih koji Allaha spominju u posljednjoj trećini noći

Amr ibn Abese, r.a., kazuje: ”Upitao sam Vjerovjesnika, s.a.v.s.: -Allahov Poslaniče, u kom dijelu noći se dova najviše prima? -U posljednjoj trećini noći, jer namazu prisustvuju meleki koji upisuju nagrade sve dok se ne klanja sabah-namaz.” (Ebu Davud, Salat, 299/1277.)

Ebu Osman En-Nehdi je rekao: ”Bio sam gost kod Ebu Hurejre sedam noći. On, njegova supruga i njihova sluškinja ustajali su jedno za drugim u toku noći radi namaza, dijeleći noć na tri dijela: jedno od njih bi klanjalo, a potom bi probudilo drugo.” (Buhari, Et’ime, 40.)

Izvor: Osman Nuri Topbaš, Altın Silsile, Izdavačka kuća Erkam, Istanbul. (Preveo: Muhamed Halilagić)

[1] Prema ovom hadisu Allahov Poslanik, s.a.v.s., učio je suru En-Nisa učio nakon sure El-Bekare, što znači da nije vodio računa o redu sura u Kur’anu, jer nakon sure El-Bekare dolazi sura Ali Imran, a nakon nje sura En-Nisa. Komentatori hadisa su dali dva tumačenja. Prvo, da u to vrijeme još uvijek nije bio utvrđen red sura u Kur’anu, i drugo, da je dozvoljeno učenje sura mimo utvrđenog reda.

[2]Božiji poslanici, alejhimus-selam, nisu svjesno činili grijehe. Njihovi grijesi sastoje se od postupaka kojima oni nisu odabrali ono što je bolje ili su to pogreške (pokliznuća). Takvi njihovi postupci protkani su određenim mudrostima. Uzvišeni Allah nije prelazio preko njihovih pogreški, nego je ukazivao na njih i popravljao ih.(islam.ba)