Sura Hud nas uči da je u jedinstvu Allahova milost, a u razilaženju i podjelama kazna i propast

,

Sura Hud je jedna od pet sura koje su osijedile Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Naime, u hadisu koji prenosi Abdullah ibn Abbas, radijallahu anhuma, navodi se da je Ebu Bekr, radijallahu anhu, rekao Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem: ”Allahov Poslaniče, osijedio si?!” Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ”Osijediše me sura Hud, El-Vaki’a, El-Murselat, ‘Amme jetesaelun i Izeš-šemsu kuvviret.” (Tirmizi)

A ono što je osijedilo Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, iz sure Hud, jeste Allahova naredba: ”Ti idi Pravim putem (ustraj na Pravom putu), kao što ti je naređeno.” (Hud, 112.) Samo istinske ljudske veličine saburaju i ustrajavaju na istini.

Sura Hud nas uči da vjernik mora ustrajati na Pravom putu onako kako mu je Allah naredio, a ne kako mu njegov hir nalaže. Jer, da je ustrajnost i postojanost po našim željama i hirovima, Adem, alejhi selam, nikada ne bi bio istjeran iz Dženneta. A to znači da nema ni povratka u Džennet osim uz ustrajnost na istini kako nam je naređeno.

Sura Hud nas uči da zulumćari i nevjernici nemaju koristi od posredovanja najodabranijih Allahovih poslanika, kao što se navodi u ajetu o Nuhu, alejhi selam: ”I gradi lađu pred Nama i po Našem nadahnuću, i ne obraćaj Mi se više zbog nevjernika – oni će, sigurno, biti potopljeni!” (Hud, 37.)

Sura Hud nas uči da sama sklonost zulumćarima i tlačiteljima donosi bolnu kaznu, kao što je objavljeno: ”I ne držite stranu onih koji nepravedno postupaju, pa da vas vatra prži; vi nemate drugih zaštitnika osim Allaha, inače, nema vam pomoći!” (Hud, 113.)

Sura Hud nas uči da su stalni istigfar (traženja oprosta za počinjene grijehe) i iskreno pokajanje (tevba) ključ za Džennet i vrata opskrbe i dugovječnosti.

Sura Hud nas uči da razborit i mudar čovjek ne gubi vrijeme brinući se o onome što mu je zagarantirano od nafake. Jer, dok god edžel traje i propisana nafaka će neizostavno dolaziti.

Sura Hud nas uči da se u loše mišljenje o Allahu ubraja i to da znaš da Allah garantira opskrbu svakom živom biću, a onda pomisliš da će Allah ostaviti bez opskrbe onoga ko potvrđuje i svjedoči Allahovu jedinost.

Stoga, ako te šejtan plaši siromaštvom, odgovori mu propisanom opskrbom: ”Na Zemlji nema nijednog živog bića, a da ga Allah ne hrani. On zna gdje će koje boraviti i gdje će sahranjeno biti. Sve to ima u jasnoj Knjizi.” (Hud, 6.) A ako te plaši smrću ili ubistvom, odgovori mu propisanim životnim rokom (edželom): ”Svaki narod ima svoj kraj, i kad dođe njegov kraj, neće ga moći ni za tren jedan ni odložiti ni ubrzati.” (El-A’raf, 34.)

Sura Hud nas uči da su iskreni vjernici strpljivi u izobilju i rahatluku, kao što su strpljivi u neimaštini i nedaćama, jer mnogi ljudi su strpljivi na nedaćama, ali su rijetki oni koji su strpljivi u izobilju i rahatluku. Zato ne dozvoli da te bogatstvo i ugled obmanu i učine oholim i arogantnim.

Sura Hud nas uči da će najveći gubitnici i bankroti, prilikom obračuna na Ahiretu, biti skupine lažova, oni koji su bili izvori laži i koji su prodali svoj Ahiret za tuđi dunjaluk.

Sur Hud nas uči do koje mjere su poricatelji istine, nevjernici i idolopoklonici zaslijepljeni svojom zabludom da isključuju svaku mogućnost da čovjek može biti Allahov poslanik, ali im je zato sasvim normalno i prihvatljivo da kamene i druge kipove, koje su pravili vlastitim rukama, smatraju božanstvima.

Sura Hud nas uči da su se oni koji su se rugali i ismijavali sa Allahovom vjerom i poslanstvom, utopili, a da su se oni kojima su se rugali, tj. Nuh, alejhi selam, i njegovi sljedbenici, spasili. Pa, hoće li oni koji se rugaju i ismijavaju sa islamom i muslimanima u našem vremenu shvatiti ovu lekciju i uzeti pouku?!

Sura Hud nas uči da je ići putem iskrenih vjernika i prikloniti se njima, jedini put spasa, jer su vjernici pod zaštitom Uzvišenog Allaha, čak i kad su izloženi najvećim iskušenjima i kada ne posjeduju ništa od sredstava koja bi im mogla pomoći, osim drvene lađe koja se našla u zagrljaju morskih valova poput brda. Kao što je ići putem nevjernika i licemjera i stati na njihovu stranu put sigurne propasti i uništenja, čak i ako imaju materijalna sredstva koja su naizgled neprobojna i neuništiva i koja su poput planina u njihovoj visini i čvrstoći.

Sura Hud nas uči da će Allah, onoga ko se ne uhvati za Allahovo uže, ostaviti u zabludi i prepustit će ga samom sebi, tako da će zaboraviti tražiti utočište kod Allaha kada bude u životnoj opasnosti, kao što se desilo sa Nuhovim, alejhi selam, sinom.

Sura Hud nas uči da mnoštvo nije kriterij za istinu, jer koliko je ljudi koji su slijepi u svojoj zabludi toliko da je teško među njima naći jednog razboritog i razumnog čovjeka, kao što je rekao Lut, alejhi selam, za svoj narod koji se odao poroku homoseksualizma kao najgoroj vrsti moralne devijacije.

Sura Hud nas uči da odavanje nemoralu i razvratu – baš kao što slabi vjeru – uništava čovjekovu ljudskost, muževnost i ono što je u njemu ostalo od morala i razboritosti.

Sura Hud nas uči da uputa i istinski uspjeh znači da te Allah ne prepusti samom sebi, a da je pravo poniženje i propast u tome da te Allah prepusti samom sebi.

Sur Hud nas uči da daija neće upotpuniti svoje pozivanje u islam i neće imati uspjeha u da’vi dok ne bude prvi koji će raditi ono što drugima naređuje i prvi koji će ostaviti ono što drugima zabranjuje.

Sura Hud nas uči da istinski islamski reformator i daija troši ono najdragocjenije u upućivanju ljudi na Pravi put i ne traži nagradu za svoj trud osim od Allaha.

Sura Hud nas uči da su da’va i ibadet dva nerazdvojna saputnika ogrnuta znanjem i svjetlom Objave.

Sura Hud nas uči da je u jedinstvu Allahova milost, a u razilaženju i podjelama kazna i propast, na šta aludira ajet: ”Oni će se uvijek u vjerovanju razilaziti, osim onih kojima se Gospodar tvoj smiluje.” (Hud, 118.-119.)(saff.ba)

Izvor: