Kukavica iza rešetaka

.
Možda se nada da će živjeti orlova vijeka, ali Karadžić, zasluženo, neće dočekati da ga sunce ogrije

Ratni zločinac Radovan Karadžić smješten je u zgradi od azbestnog materijala, koji može izazvati rak. Odsječen je od svijeta i nalazi se u ambijentu koji nema veze s njegovim jezikom i kulturom, ne može da prakticira svoju vjeru, a pri tome još, avaj, nema pristup kompjuteru kako bi pisao naučne i stručne radove, duhovne tekstove i memoare…

Žalopojke koje ovih dana dopiru od osoba bliskih krvniku s Durmitora samo su nastavak kukavičluka ratnog gospodara života i smrti, koji ni tri decenije nakon rata nije sposoban da se dostojanstveno suoči s pravdom i posljedicama svojih nedjela.

Ratni lider RS koji je iza skupštinske govornice najavio da će BiH krenuti ka “paklu i stradanju”, a “muslimanski narod možda u nestanak”, čovjek iza kojeg su ostali etnički čisti prostori, logori, masovne grobnice i genocid, odmah nakon rata je pokazao da je njegova hrabrost trajala dok je bilo korpusa i tenkova, dok je njegova vojska jurišala na nebranjene gradove i dok goloruka Armija RBiH nije toliko stasala da je zakucala na vrata Prijedora i Banje Luke.

A onda je svoju maskirnu uniformu, u kojoj je paradirao po brdima oko Sarajeva, zamijenio tamnom odjećom, a prepoznatljivu frizuru sakrio u rep. Ratni lider se “junački”, preko noći, preobrazio u duhovnog iscjelitelja Dragana Dabića, koji je po beogradskoj Adi Ciganliji narodu prodavao šuplju priču i liječio dijabetes, depresiju, spolne smetnje...

Na sve je bio spreman samo da izbjegne ruku pravde, koja ga je konačno dovela tamo gdje mu je i mjesto.

Iako se, izgleda, nada da će živjeti orlova vijeka i da će mu i „azbest“ stići naškoditi, Karadžić neće dočekati da ga sunce ogrije, jer je osuđen na doživotni zatvor.

Dok pokušava izazvati samilost zbog navodno surovih uvjeta u kojima će provesti posljednje godine života, trebao bi se sjetiti razorenih bosanskih sela i gradova, Omarske, Keraterma, Trnopolja, Manjače, KPD Foča, Batkovića, Luke, Heliodroma i drugih logora u kojima ljudsko biće nije imalo pravo na život, a kamoli kompjuter, ali i hiljada civila strijeljanih nad jamama od Podrinja do Bosanske krajine i od Brčkog do Hercegovine.