Na osnovu Rezolucije UN-a iz 2007. godine, 2. april se u svijetu se već petu godinu zaredom obilježava kao Svjetski dan autizma. Autizam je neurorazvojni poremećaj koji značajno utiče na sposobnost za opšteprihvaćene načine komunikacije i socijalne interakcije, a karakterističan je i po stereotipnom (repetitivnom) ponašanju. Najnovija istraživanja pokazuju da čak 1% ljudi u svijetu ima poremećaj iz autističnog spektra.
Iako naučnici još uvijek nisu precizno utvrdili uzroke ovog poremećaja, već dvadesetak godina se intenzivno radi na pronalaženju najefikasnije terapije i modela obrazovanja, sa veoma dobrim rezultatima.
Pri tom se težište stavlja na ranu intervenciju i prilagođavanje školskih sistema edukativnim potrebama djece s autističnim poremećajem, kojoj klasični sistem podučavanja ne odgovara.
U našoj zemlji najveći broj djece s autizmom provode život izolovana od društva i u potpunoj ovisnosti od porodice. Mnogi od njih nikad ne nauče ni osnovne načine komunikacije. S obzirom na nepostojanje mehanizama rane intervencije i kvalitetne podrške obrazovnom sistemu, nekolicina nevladinih organizacija koja pomažu djeci sa poteškoćama u razvoju su jedini izraz društvene brige za ovu djecu.
Šta svako dijete s autizmom želi da znate? (Iz knjige Deset stvari koje svako dijete s autizmom želi da znate, Ellen Notbohm.)
• Ja sam dijete s autizmom. Ja nisam «autističan». Moj autizam je samo jedan aspekt mog karaktera. On me ne definira kao osobu.
• Moja percepcija je poremećena. To znači da uobičajeni prizori, zvukovi, mirisi i okusi, kretnje koje vi možda uopće ne primjećujete u svakodnevnom životu mogu biti vrlo bolno iskustvo za mene.
• Molim vas razlikujte neću (ne želim) i ne mogu (nisam u mogućnosti to napraviti). Receptivni i ekspresivni jezik meni su podjednako teški.
• Ja razmišljam vrlo konkretno. Doslovno interpretiram jezik. Fraze, igre riječima, dosjetke, nijanse u izgovoru i sarkazam nisu nešto što ja razumijem i molim vas nemojte ih upotrebljavati u razgovoru.
• Budite strpljivi s mojim ograničenim rječnikom. Meni je teško izreći što u stvari trebam/želim kada ne znam izraziti riječima ono što osjećam. Pripazite na moj govor tijela, povlačenje, uznemirenost ili druge znakove koji upućuju da nešto nije u redu.
• Izražavanje i jezik ne idu mi baš sjajno, bolje mi ide vizualno učenje. Radije mi pokažite kako treba nešto učiniti nego da mi to pokušate objasniti riječima.
• Usmjerite se na ono što mogu i znam učiniti, radije nego na ono što ne mogu ili ne znam. Kao i ostala djeca, lakše mi je učiti u okruženju koje uvažava različitosti.
• Pomozite mi u socijalnoj interakciji. Možda izgleda kao da se ne želim igrati s ostalom djecom u parku, no najčešće samo ne znam kako započeti razgovor ili druženje.
• Pokušajte utvrditi koji su «okidači» mojih emocionalnih ispada. Ti ispadi, epizode, kako god da ih želite zvati, ma kako vama užasavajuće izgledali, meni su još strašniji događaj.
•Zapamtite da se autizam događa meni, ne vama. Bez vaše podrške moje šanse za uspješno samostalno odrastanje su male. Uz vašu podršku, mogućnosti su veće nego što možda mislite. Vjerujte – ja sam toga vrijedan.
