Stara zgrada cazinske Gimnazije kroz koju je prošlo preko 50 generacija učenika i skoro jednako toliko generacija prosvjetnih radnika najveće je ruglo užeg, a vjerovatno i šireg gradskog područja u Cazinu. Teško je zamisliti da je prije samo šest godina u onom što je danas oronula, uništena zgrada sa porazbijanim prozorskim staklima; zgrada u kojoj se skupljaju beskućnici i narkomani, odjekivao smijeh preko pet stotina njenih učenika.
Piše: Faruk Ajdinović