Intervju sa Erolom Čolakovićem- Šehićem

Home

Intervju sa Erolom Čolakovićem- Šehićem

Nedavno su posjetioci Doma Kulture u Cazinu imali priliku pogledati art filmove ‘Video karta Barcelona-Sarajevo `93-‘94′, ‘Visoki napon, slaba voltaža’ iz 2002. godine i ‘Žena s krajolikom ili Car je gol II’ Erola Čolakovića- Šehića. Sa gosp. Čolakovićem – Šehićem smo cijenjeni čitaoci za Vas obavili razgovor.

Razgovarala: Sivić Emina

Biografija:

Rođen je u Sarajevu,  1956. godine.  Diplomirao na Akademiji za Kazalište, Film i TV u Zagrebu. Kao stipendista Jugoslovenskog fonda „Moša Pijade“ obavio specijalizaciju i usavršavanje na BBC-u, Kraljevskoj Art Akademiji,  Pinewood Studiu i Londonskom Film Festivalu.  Član je  Asocijacije Umjetničke fotografije u Bosni i Hercegovini (AUF BiH), Udruženja Filmskih radnika Bosne i Hercegovine i Udruženja Likovnih Umjetnika Primjenjene umjetnosti u Bosni i Hercegovini (ULUPUBIH).  Kao profesor radio je u više škola u Barceloni; Centre Calassans (ESCAC, Centre de Estudios Cinematograficos en Cata lunza (CECC), ITES škola slike i tona. Idejni je tvorac i osnivač Eruropean Film Centre u Barceloni gde je  radio kao Profesor, Direktor i Izvršni Producent.  Dobitnik je niza nacionalnih i internacionalnih nagrada i priznanja; Barcelona, Ženeva, Rim, Nikozija, Ober hauzen, Novi Sad, Beograd, Kragujevac, Zagreb,         Rijeka, Osijek, Dubrovnik, Skopje i Sarajevo.  Zadnjih dvadeset godina živio je u Beogradu, Barceloni, Bruxellesu, Sarajevu a  trenutno radi i živi u Ženevi.

CAZIN.NET:  Šta je povod Vašeg dolaska u Cazin?

gosp. ČOLAKOVIĆ : U Cazin sam došao na poziv gosp. Asmira Durića kako bi uradili neke materijale za njegovu web stranicu,  no pošto sam u Sarajevu završio svoj novi projekat – filmovi Žena s krajolikom II ili Car je gol, ponudio sam gosp. Duriću da se organizira jedna projekcija mojih filmova i on je kao pokrovitelj to prihvatio. Mi smo zahvaljujući razumijevanju direktorice Doma kulture gđe Huremagić imali projekciju tri moja rada koja su nastala u periodu 1993. godine a to su:  Video karta Barcelona – Sarajevo koji je nastao ’93 – ’94 godine. Nastao je na osnovu nemogućnosti komunikacije između dva brata. Tako što sam iz Barcelone slao video kameru bratu Emiru Čolakoviću, uredniku na radiu “ Stari grad“  te poznatom basisti grupe Valentino, sa kojom je snimao  turoban i težak život, gubitak naših najmilijih.  Dok sam ja sam s druge strane snimao svoj život i atmosferu u Barceloni .

Drugi film,  Visoki napon-slaba voltaža je film koji je nastajao  13 godina a svoje finale je doživio 2002. godine u Barceloni tijekom samita evropske zajednice. Taj film je jedna priča o mom gradu Barceloni u kome smo tokom  festivala mjesec  dana plesali, igrali na poznatim mjestima kao što su Pasado Brasolt,  Magba, Centro Cultural itd. I ja sam imao neki predosjećaj da će se desiti nešto  slično onome što se desilo u Sarajevu, da će neki prostori dubokih humanih emocija da se pretvore u  jedan haos. Nažalost, to se i desilo u Barceloni 2002. godine. Tako da je ovaj  film  posvećen raspadu jednog prostora, jednoj agresiji. Prikazan je u više navrata, prije godinu i po dana u sklopu dokumentarnog filma na festivalu u Sarajevu, kao i na drugim festivalima . Posebno mi je zadovoljstvo da ga predstavim publici u mom Cazinu. Kažem mom Cazinu, jer to je grad u kojem sam proveo najljepše trenutke svog djetinjstva, ljeta i zime. Imam ovdje rođake. Tako da je ovo grad kojeg jako poznajem.

I treći film  Žena sa krajolikom II i Car je gol je priča o našoj stvarnosti kroz lik žene koja nudi usluge erotske masaže i sjedi na tzv. virtuelnoj granici dva entiteta koja su usud ovog prostora i  predstavlja ne samo položaj žene, nego i cjelokupnog prostora u kojem živimo.

CAZIN.NET: Otkud Vam inspiracija za film?

gosp. ČOLAKOVIĆ : Već dugi niz godina od ’76 bavim se filmom i bukvalno svojim prvim filmom predstavljam  sebi određena pitanja: Šta je to prirodno? Pitanja,  šta je to moralno, amoralno? Šta je to eros, a  šta tanatos itd. Znači, ja imam dvije vrste umjetničkog izraza. Jedan je film,  koji sam studirao i završio. Mislim da sam prvi, barem među Bošnjacima, koji je završio redovnu akademiju u smjeru Akademija za kazalište i film i televiziju u Zagrebu i moja diploma je direktor srpske fotografije i  televizijske fotografije. Mislim da to dotada niko nije imao u redovnom studiju u BiH. Ja jednostavno opažam svijet  kroz neku svoju osobnu prizmu  i nastojim da ga zabilježim, da ga  izrazim. Trenutno  radim nešto za gosp.  Asmira Durića za njegov  TK Cazin. Jednom sam  snimao neke stvari u fabričkom pogonu. Čovjek mi rekao da je to  totalno neestetski , te neke kože, stvari  koje se tamo sole, suše itd. To je tehnološki proces, ali ja sam u jednom momentu osjetio fenomenalnu estetiku tog prostora koja je kontra fotografijama koje sam napravio. Jednostavno sam  zamolio buduću direktorku produkcije koju ćemo formirati u Sarajevu Goranu Lončarević da pozira bez  neke velike šminke, garderobe,  unutar svih tih radnji koje su u drugom planu. U umjetnosti postoje tzv .umjetnici koji na jedan racionalan, studiozan način prilazi nekoj temi. Postojimo mi drugi koji jednostavno dajemo da se život dešava i  bilježimo na jedan i malo više racionalniji način. Inspiraciju imaš ili nemaš.Može nas inspirisati svašta. Ona je svugdje oko nas i ona pozitivna i negativna. I ona teška i ona lijepa. Takav je život. Prije svega, ljepotu treba da umjetnik nosi u sebi.

CAZIN.NET: Šta je sve potrebno da bi se postao fotograf ? Da li je to više do formalnog obrazovanja ili jednostavno nešto što imaš  u sebi, talenat. Ili je nadogradnja jednog i drugog ?

gosp. ČOLAKOVIĆ: Bez formalnog obrazovanja nemaš ničega, ali inicijacija za bilo koji posao je ljubav i osjećajnost koji imaš prema svom poslu. Ja npr.  kao profesor u Barceloni nikad nisam svojim studentima predavao tehnologiju. To mogu naučiti na internetu. Ja sam njima predavao emociju. Neko kaže talenat, on jest jako bitan, taj osjećaj. Ali  mislim da je mnogo bitnije imat odanost,  ono davanje tome šta radiš. To je jako bitno. Da bi čovjek bio fotograf, redatelj,  u bilo kojem poslu, treba da se radi na način da to bude uspješno. Naravno,  na određeno zadovoljstvo onoga koji taj posao radi.

CAZIN.NET: Ima li neko djelo na koje ste posebno ponosni?

gosp. ČOLAKOVIĆ:Naravno postoje neki radovi. Jako je teško nakon 30 i nešto godina rada reći ovo mi je najdraže. Umjetnik  je kao otac svoje djece. Teško je reći koje više voliš . Ali normalno, imamo radova. Meni je jedan rad jako bitan to je fotografija koja se zove “Mejsija 20 vijeka” . Fotografija jednog starca koji ima mrene na očima, kako bih rekao  zagrebačkog klošara za koju sam osvojio nagradu Grand Prix  for Photography Roma, 1981. godine. Poslije te fotografije prestao sam da radim na snimanju live fotografija i okrenuo se drugoj vrsti fotografija koja se više bazira na konceptu ili na snimanju tvz. sekvenci koje tvore jednu izložbu, koja može da se isčitava kao jedan film. Sada kad radim fotografiju radim na taj način da je ona fragment jedne scene.

CAZIN.NET : Je li Vam bitno kad pravite neko djelo kako će javnost reagovati na njega ili to radite samo iz liče pobude.

gosp. ČOLAKOVIĆ: Naravno da je čovjeku bitno kako će javnost da reaguje jer ti se obraćaš svojim djelom i najmanje što želiš je da otvoriš neku konverzaciju. Ako je tvoje djelo ignorisano, to je jako bolno. Ali isto tako kao stvaraoc nisam ni introvertan ali ni nešto extrovertan  da  sada pravim neke dopadajuće stvari.  Gdje sam sve živio i koje iskustvo imam,  ja bih najvjerovatnije bio jedan od  komercijalnih autora, a ne vječni alternativac, čovjek koji radi iz ljubavi. Ti kada radiš za publiku i kada si dopadljiv to je komercijala a od toga se bježi.

CAZIN.NET: Kad pravite neko djelo želite li da prenesete publici neku poruku ili jednostavno nastaje spontano ?

gosp. ČOLAKOVIĆ: Djela nastaju spontano, ali normalno da ja sa djelom želim da otvorim neku vrstu komunikacije, jedne unutarnje komunikacije koja je ipak određena prema vani. Ja znam i radim neke stvari koje su ne komercijalane, nego koje su jednostavno lijepe , dopadljive. Ja ne mogu da pobjegnem od ljepote nekog mostarskog mosta ili neke tekije na buni. Naravno kao svi turisti koji dolaze tu da slikaju, ali uvijek nastojim da to bude drugačije, da to bude iz drugog kuta, iz drugog svijetla. Ja sam nedavno bio na starom gradu Ostrožcu i slikajući  mladog cazinskog  budućeg modela i u tom slikanju odjednom su došli svatovi, iskoristio sam ljepotu te svadbe  da oni budu pozadina tog modela. Ja to lažirati nisam mogao, to je jedan interaktivan odnos koji imaš sa prostorom. Nije to ništa nadnaravno, posebno. Te stavi jednostavno moraju da se dešavaju. Ja želim da imam feedback koji je pozitivan. Najmanje što očekujem je da bude primjećeno to što radim. To što sam ja dobio 70 nacionalnih i internacionalnih nagrada za fotografiju, ne znam koliko nagrada za film, to je samo jedan poticaj.  Danas, nažalost određeni autori  misle da je to za vijek  vijekova. Jednostavno ih uljuljkaju.  Čovjek mora da radi svaki dan.

CAZIN.NET: Je li teže slikati neživu prirodu ili ljude?

gosp. ČOLAKOVIĆ: Ja sam počeo da učim fotografiju i moja prva ljubav je planina. Bavio sam se alpinizmom. Učesnik sam prve BiH ekspidicije na Pamiru. Osvojio sam niz vrhova, također sam instruktor alpinizma, skijanja.  Ja sam preko prirode došao do ljudi. Prve kompozicije, osjećajna svjetla  sam učio  na planini.  Da bi napravili jednu fotografiju prirode ili  da je ona jedna live modna fotografija  trebamo imati strpljenja.  A prije svega treba entrega ( španska riječ- davanje, predaja). Treba čovjek da šta god radi da uživa u svakom trenutku.

Prva BIH-a alpinisticka ekspedicija "Pamir 76 "

 

CAZIN.NET: Kakvi su vam planovi za budućnost?

gosp. ČOLAKOVIĆ:Neku dalju budućnost čovjek ne može da planira, samo može da mašta šta će se desiti sutra jer postoji samo danas.  Ali u tom maštanju šta će se desiti sutra, planirana je u oktobru izložba u Gradskoj galeriji u Bihaću, i na  još nekih par mjesta kao što je galerija u Malmeu, grad u Švedskoj.  Zatim u Sevilji-Španija  i na kraju ove godine u Muzeju savremene umjetnosti u Novom Sadu.

Održat će se i izložba u Sarajevu 8. jula u dva prostora. U  Kolegijumu artistikumu – gradskoj galeriji i u  novoj galerijii Black Boxu biće otvorena izložba koja se zove Dualnost i  koja je otprilike određena priča mene samog sa samim sobom, u kome će u jednoj galeriji biti postavljen  dio mog opusa, koji je nastajao za vrijeme mog života u BiH i Jugoslaviji.  A u galeriji Artistikumu biće postavljeno sve ono što sam doživio, vidio živeći u Barseloni, Španiji, Briselu i sada živeći u Švicarskoj u Ženevi.

Objavito: Pet, 12/02/2011 - 17:38

Facebook komentari

Back to top