Metak u Libiju !

Home

Metak u Libiju !

Čekaj malo ! Ako neko ko se naziva „borcem za pravdu i slobodu“ nenaoružanu maskotu mrcvari i mučki likvidira, i ponajvećoj neznalici je jasno da tu nešto opasno smrdi.  Ako isti ti „borci za pravdu“ od poluraspadnutog leša čovjeka kojem su 40 godina ljubili stope naprave atrakciju, a djecu, umjesto u škole, šalju na fotografisanje sa mrtvim pukovnikom, onda taj smrad postaje još oporiji i nepodnošljiviji. Libija je oslobođena. Ili opet zarobljena. Ko će ga znati !

Piše : Faruk Ajdinović

U petak se, pod udarom vlastitog naroda potpmognutog NATO-ovim bespilotnim letjelicama, u revolucionarnu košaru otkotrljala glava Moamera Gadaffija. Pridružio se tako „kralj svih kraljeva“ čitavom jednom klubu ljudi koji su dizali revolucije, rušili sisteme u krvi i nasilju, da bi, prije ili kasnije, i sami skončali pod valom nekog novog  talasa narodnih dešavanja.  Američki saveznik, svjetski naftni gigant i penzioner sa čudnim smislom za odjevanje koji je, ma šta mislili o njemu, glave Libijaca skupo držao iznad vode međuplemenskih ratova, uklonjen je sa političke, ali i ovosvjetske pozornice upravo u režiji svojih najvećih uzdanica – međunarodne zajednice i vlastitog naroda.  U četiri mjeseca strašnog rata, nabrzinu je skinuta tanka tkanina koja je sakrivala svo licemjerje, svu nakaradnost u postupanju međunarodne zajednice , NATO-a, Amerike, Evropske Unije i ostalih silnih vijeća, komiteta, sabora i skupština. Pod objašnjenjem „zaštite humanitarnog prava“, Francuska je na Libiju poslala sijaset borbenih letjelica, raketa s navođenjem i bombardera prve klase, jer je „imala objektivne informacije o pokolju kojeg spremaju snage odane Gadaffiju“ Ok, a zbog čega ta ista Francuska, taj isti NATO nije poslao bombardere na Mladića i njegove trupe, iako su postojale najobjektivnije sumnje da će se nad nenaoružanim Srebreničanima desiti genocid ?!

Snage koje se nazivaju „borcima za pravdu i slobodu“ teško će držati na okupu rastrojenu, uništinu, posrnulu Libiju. Dapače, preko 40 plemena od kojih neka nikad i nisu priznala postojanje libijske države, teško će se staviti pod novu zastavu države. Hoće li im međunarodna zajednica pomoći da izbjegnu zamku novog građanskog krvoprolića ?! Revolucionarna dešavanja u Libiji su zanimljiva sa još jednog aspekta. Na istoj strani, za isti cilj su se borili i „zapadni saveznici“ i Al-Qaida, a taj cilj je jasan – na vlast dovesti grupu ljudi koja je u prvim danima svog vladanja pokazala neviđenu, šokantnu brutalnost.  „Borci za pravdu, slobodu“ i dodao bih – metak, mogli bi  zapadu praviti i puno veće probleme nego što to iko u ovom trenutku realno očekuje, ali onda neka ih rješavaju oni koji su zabrinuto cvokotali nad „ugroženosti libijskog naroda“.  Ti problemi postat će globalni, kad prve autobombe sa libijskim pečatom počnu odjekivati zapadnom Evropom.

Gadaffi je mrtav.  Gledano generalno – rijetki će ga pamtiti. Možda samo TV Kalendar i to na samom kraju emisije spomene ime pukovnika na čijim je rukama krv njegovog naroda, a na rukama naroda krv njegovog vođe. No, bilo kako bilo, u toj sjevernoafričkoj baladi bez kraja i konca jasno je jedno – nit je Gadaffi „omiljeni pukovnik koji je Libiji poklonio sve što sad ima“, niti su njegovi egzekutori „borci za slobodu i pravdu nad ugnjetavanim narodom Libije“. Ko bi gori, sad je doli – kaže stara poslovica, najavljujući da je pitanje vremena kada će Gadaffijeve silovatelje u krvi srušiti neki novi mlađahni pukovnik iz pustinje.

Objavito: Pet, 12/02/2011 - 17:10

Facebook komentari

Back to top