Neka bude pravda, pa makar i svijet propao !

Home

Neka bude pravda, pa makar i svijet propao !

Da utvrdimo gradivo : Radovan Karadžić je bezprizorni zločinac, monstruozna karikatura, nadri-političar i samoprozvani pjesnik. To znaju svi oni kojima je ovaj durmitorski psihijatar uništio živote, mladost i budućnost. Znaju to i oni koji mu danas sude u Haagu. No, bez obzira na općepoznate činjenice, sud Karadžiću dozvoljava da se, bez trunke kajanja i srama, divljački cereka u lice pravdi i žrtvama svoje genocidne politike.

Piše : Faruk Ajdinović

Izravne prijenose Karadžićevog haškog guslanja ne volim gledati. Te neistine koje sipa pod nos kao iz rukava, to umobolno izmišljanje i vrijeđanje onih koji su zbog njega i njegovih hordi i patili, znaju dosta iznervirati čovjeka. No, jednu večer slučajno naletim na svjedočenje Emira Turkušića, bivšeg pripadnika Odjeljenja za kontra-diverzionu zaštitu republičkog MUP-a. Nevjerovatno smiren i staložen čovjek, odmjerenih rečenica i uvjerljivog iskaza. Konstatira tako Turkušić da su snage kojima je komandovao Karadžić često gađale sahrane i dženaze kako bi ubijali one koji su došli da se oproste od svojih najmilijih. Maše luđak iz durmitorskog kamenjara onom svojom samodopadnom grivom.  „Navedite primjere“, bjesni Karadžić. Da je znao kakav će odgovor dobiti na to pitanje vrlo vjerovatno ga ne bi izgovorio ni u najluđem i najsmjelijem snu. Ubrzo tužilaštvo pušta snimak na kojem se vidi da se granatira sahrana Vedrane Glavaš ubijene u snajperskom napadu. Blenuo Radovan i ne zna šta ga je snašlo, a Turkušić  pita : „Časni sude, ako ovo nije teror – šta je onda ?“. Da bi još više unesrećio zlikovca Turkušić poentira latinskom : „Neka bude pravda, makar svijet propao“.

Svjedočenje Emira Turkušića pravi je primjer kako treba svjedočiti protiv ovog dokazanog zlikovca i manipulatora.  Bez podizanja tona, bez galame i kletvi kakve je u naletu gnjeva sipao jedan svjedok dok se Karadžić samo smješkao sretan što oduzima vrijeme da se kaže išta bitno. Jednako je dobro svjedočila i Fatima Zaimović, glavna sestra na Odjeljenju dječije hirurgije u Sarajevu koja je pročitavši samo par imena djece koja su zvijerski likvidirana ušutkala Radovanova baljeganja o islamskoj deklaraciji i sličnim idiotarijama. Ipak, problem je što kontinuitet ozbiljnih svjedoka Karadžić uporno prekida nekim svojim zahtjevima i molbama. Tako je nedavno ovaj zločinac napisao srcedrapajuću molbu sudu prekine suđenje jer on ne može pripremati odbranu zbog ventilatora, a jednako dirljiv bio je i podnesak sudu u kojem se žali da zadnjih dana nema redovan sportski i kulturni život. Sud to, što je još žalosnije, uzima u obzir, pa je Karadžiću i dalje sve ravno do mora. Baš kao da je na godišnjem odmoru s kojeg se, na svu sreću, neće vratiti živ.

A ko to sudi Radovanu Karadžiću ?! Predsjedavajući O-Gon-Kwon dokazani je fan bjelosvjetskih srpskih osuđenika. Tako je taj karikaturalni korejski oniži sudija svojevremeno u međupresudi Slobodanu Miloševiću u kojoj se Milošević proglašavao krivim, izuzeo svoje mišljenje tvrdeći da za to nema dovoljno  dokaza. Zato ne treba čuditi ovaj blagonakloni odnos Kwona prema Karadžiću kojem tolerira i da koristi termine kao što su „muslimanska vojska“, „muslimanski faktor“ i sl.  Dopuštaju mu da žrtve koje duboko potresene prepričavaju svoje doživljaje, terorizira pitanjima o Aliji Izetbegoviću, Ćeli, islamskoj deklaraciji, procentu samoubistava u mjestima sa bošnjačkom većinom i sličnim trivijalitetima koji za cilj imaju samo da zbune javnost. Jedino na takav način Radovan Karadžić može sam sebi uliti koju kap nade da će ikad vidjeti slobodu, baš kao što je nisu vidjele ni hiljada po njegovoj naredbi zatočenih neistomišljenika.  Ovim tempom suđenje Radovanu Karadžiću će se razvući sve do kraja 2012. Godine. U tom periodu ludak će trpjeti svjedočenja svojih žrtava, a onda iznijeti svoju nepostojeću odbranu. Biće tu vrlo važna uloga sudskog vijeća koje bi, ako dopusti da Karadžić po uzoru na svog gurua Slobodana zove Georga Busha i Tonya Blaira da mu svjedoče, suđenje najozloglašenijem predsjedniku u Evropi moglo pretvoriti u još veću lakrdiju i tragikomediju. Dotad žrtvama ostaje samo da se nadaju da će pravda pobjediti. Neočekivanu nadu dao im je i gospodin Turkušić onim proročkim i vrlo uvjerljivim latinskim citatom kojeg Karadžić će  vjerovatno i večeras sanjati.

Objavljeno: Pet, 02/12/2011 - 16:24

Facebook komentari

Back to top