Viza za budućnost

Home

Viza za budućnost


„Ostajte ovdje“, napisao je jednom prilikom velikan bosanskohercegovačke pisane riječi, Aleksa Šantić.  Da li bi autor znamenite i bezvremenske „Emine“ isto napisao da živi i u današnje vrijeme i u današnoj Bosni i Hercegovni ?! Možda bi ga neki patriotski inat natjerao da unatoč svemu pozove mladost da ostaje u svojoj zemlji jer ih sunce tuđeg neba neće grijati kao što ih grije ovo. Vjerovatniji je scenarij da bi i veliki Šantić suočen sa realnošću i nedaćama vlastite, neizvjesne egzistencije  stao u red pred najbližom ambasadom neke evropske države i zavapio za vizom.

Piše : Ajdinović Faruk

Teško je danas biti mlad u Bosni i Hercegovini. Gomila političara u „jadnim, ofucanim i trošnim“ Armani odjelima upire na te prstom kao na budućnost ove zemlja prijeteći onom istrošenom „Na mladima svijet ostaje“. Dijametralno suportno, isti ti političari bez imalo grizodušja ili moralni dileme rade sve  kako bi mlade ljude poput neželjenih izbjeglica protjerali iz ove zemlje. Najnovija i po svemu sudeći najučinkovtija metoda je odugovlačenje sa liberalizacijom viznog režima za našu zemlju. Prvo Hrvatska, onda Srbija, Makedonija i Crna Gora – svi dobiše slobodu, putovanje bez granica i mogućnosti da upoznaju i nauče nešto novo. Bosna i Hercegovina, tačnije njeni ustoličeni vladari srama,  kao iz inata ne žele i neće isto omogućiti i Bh. mladosti.

Čudno je shvatiti da redovi pred bjelosjvetskim ambasadama zapravo nikog ne brinu. Kao da u njima stoji otpad, stoka ili saksije s cvijećem, a ne mladi i obrazovani kriminalisti, medicinski tehničari, kuhari i učitelji.  Bolje i slikovtije rečeno prema mladim ljudima ponašaju se kao prema vrlo opasnom virusu ili agresivnoj zvijerki, pa je prevencije radi zatvaraju u njen 51 000 km dug i širok kavez.  Situacija je bez imalo kozmetičkih zahvata došla do stadija očaja. Oligarsi se kunu u boljitak i rješenje ove zavrzlame, a mladim ljudima to ništa ne znači jer im i dalje na svakoj granici osim onoj Srbije i Hrvatske uredno traže vizu u pasošu. I opet nikom niša ! Dani, mjeseci i godine prolaze, a mi i dalje ostajemo mladi ljudi uništenih potencijala bez mogućnosti da išta postignemo u umjetno stvorenom karantenu. Dok nam kriminal doslovno buja u državi mladi diplomirani kriminalisti svoju koricu kruha zarađuje na nekoj baušteli u Sloveniji. Djeca po Facebooku bez trenutka razmišljanja negaciju ne razdvaja od glagola, a mladi diplomirani učitelji preživljavanje traže čisteći neki toalet u Njemačkoj.  I ovdje sve po onoj staroj „Ujeo vuk magarca“.

Političarima ukidanje viza ne treba. Oni u svaki korak kugle zemaljske mogu skokom jer njihovi uredni i održavani diplomatski pasoši otvaraju sve granice.  Kada im iz Evropske Unije opale vruću ćušku za uši oni po nekom dječijem, nerazumljivom maniru nariču o nekakvoj ugroženosti, getoizaciji, pa čak i o, pazite sad, uroti Evrope protiv Bosne i Hercegovine.  Kao da je Evropi pored svih njenih problema i muka u interesu podapinjati noge i onako krhkom sistemu BiH u pokušajima da dobaci do ozbiljne i respektabilne države.

Gledajući  ponašanje mladih ove zemlje sve miriše da niti u njihovom interesu nije konačno otvaranje granica koje čekamo, doslovno, kao ozebli sunce.  Dok nam se neki zeleni,plavi, ljubičasti i  ostala gerijatrija bez imalo srama i morala igra sa budućnosti i životom,  nama je najlakše prst u uho i pjevati, jer „zaboga, šta mi tu možemo“.  Nismo mi neka tamo „zaostala i necivilizirana Slovenija“ da se za sat vremena okupi i desetak hiljada ljudi u želji za boljim sutra. Naši poltiičari su toliko odani i predani svom poslu da je jedino što nam preostaje beskrajno im se zahvaljivati na svemu što tako svesrdno i pogibeljno čine za sve nas, a posebno za mlade kojima su dali gotovo sve.

Sve je izgledniji scenarij da će Bosna i Hercegovina (p)ostati tamni vilajet Evrope, crna mrlja na karti Evrope, kancerogeno tkivo moderne Evrope. Zašto ?! Zato jer nas nije briga, jer nam je najlakše sjediti u kafiću i igrati sportsku kladionicu pravdajući se da „nas to ne zanima“.  Mi samo šutimo i dajemo prešutna odobrenja onima koji jednako bezobrazno igraju partiju ping-ponga sa lopticom odgovornosti nas postavljajući u ulogu nimalo entuzijastične publike.

Uvjeravaju nas kako će biti i kako će stići i kako oni zapravo rade samo se rezultati ne vide ili ih uopšte i nema.  Svi su optimisti i prave se mravi koji uredno i čestito obavljaju svoje poslove. A mi, kao mi, i dalje vjerujemo iako smo stoputa iznevjereni. Provedimo anketu : Ko vjeruje da će ukinuti vize Bosni i Hercegovini sredinom iduće godine ? Vjerovatno niko. Toliko smo puta izvarani i iznevjereni da ćemo vjerovati jedino kada nam carinici na Bregani ne pregledaju pasoš i puste nas da budemo ono što jesmo, dio Evrope.

Do tad ćemo i dalje gledati nesagledivo duge redova pred ambasadama. Gledaćemo mladu i perspektivnu snagu kojoj je dosta buditi se svako jutro sa strahom da će mu  poslodavac kod kojeg radi na crno uručiti otkaz jer nema posla, kojoj je dosta izvještaja sa mnogobrojnih sastanaka i sjednica sa kojih obećanja i uvjeravanja frcaju kao od šale.  Koliko će još mladih očeva da prehrani svoju djecu, trbuhom za kruhom u neku evropsku državu gdje će ih tretirati kao građane ne drugog, nego petog ili šestog reda ?! Odgovor je jasan, dok god mi ne kažemo jasno i glasno da je DOSTA ! Dosta varanja i obećavanja, koja su jedino  u ovoj državi što je u  potpunosti  besplatno .

Objavio: Pet, 02/12/2011 - 15:52

Facebook komentari

Back to top