31 May

Do kada ćete islam uzimati kao oružje kojim ćete prekidati veze ovog ummeta?

Hutba koju je održao rah. Dr. Muhammed Se'id Ramadan El-Buti 4.9.1992.

Mnogo je onih koji čista srca i s iskrenim nijetom govore o onome što se danas zove islamsko buđenje. Veseli i radosni govore o velikom broju pokazatelja pa tako neko, na primjer, spominje svom prijatelju ili braći selo u Britaniji koje je kompletno prihvatilo islam i uspostavilo malu muslimansku zajednicu uređenu u skladu s Allahovim, dž.š., propisima. Neko drugi spominje desetine i stotine muškaraca i žena koji u skupinama ulaze u islam u različitim dijelovima zapadnog svijeta. Sve ovo je tačno i primjera je još više. Međutim, želim da kažem kako se više moramo bojati onih koji nam žele uzeti neku blagodat nego radovati se samoj blagodati. Kako god se povećava neka blagodat, povećava se i broj onih koji kruže oko nje i žele je (od)uzeti. Zbog toga me razmišljanje o opasnostima koje prijete istinskom islamskom buđenju sputava od radovanja istome.

Kako god se povećava prihvatanje islama u čitavom svijetu, tako nastaju nova sredstva i planovi za borbu i spletkarenje protiv islama. Tako postupaju neprijatelji islama; kada vide da njegova zvijezda gubi sjaj, okreću se od njega i slabi njihova volja za neprijateljstvom, a kada vide da njen sjaj jača i da vraća svoju snagu, skupljaju sredstva i resurse i provode noći pripremajući spletke i zamke ovoj vjeri koja je postala velika opasnost za njih. Zato moramo biti svjesni, radovati se blagodati, ali, istovremeno, u najmanju ruku, moliti Allaha da nas sačuva spletkaroša i smutljivaca.

Ako smo spoznali da postoje neprijatelji ove vjere i planovi koje pripremaju, onda nam moraju biti jasni ovi planovi i moramo biti na nivou svijesti koga od nas traži naša vjera. Kako se pripremaju ovi planovi, muslimani?! Pripremaju se u mračnim i skrivenim odajama koje su daleko čak i od tih zapadnih društava udaljenih od islama. Međutim, veliki broj direktnih izvršilaca tih planova jesu sami muslimani. Svako onaj koji nije svjestan ove činjenice je naivan, i, u biti, je površnog razmišljanja. Planovi se pripremaju tamo negdje u daljini, ali je veliki broj onih koji ih realizuju od samih muslimana. Među njima je mnogo onih koji znaju šta se traži od njih i znaju da su oni u službi rata protiv islama i muslimana, ali ima i onih koji nesvjesno služe tom cilju. Smatram da svako od nas treba znati da su ovi planovi brojni i različiti, ali je najopasniji onaj koji vodi razdoru i sukobu među muslimanima.

Šejtanski plan: muslimane podijeliti u suprotstavljene skupine

Plan koji ima za cilj da islam pretvori u brojne suprotstavljene i neprijateljske verzije islama je najopasniji plan koji je se priprema - kao što sam rekao - negdje daleko, i govorim vam to na osnovu saznanja, ali je njegova realizacija povjerena ljudima koji su formalno muslimani, jer niko ne može napraviti razdor među muslimana osim preko nekoga između njih. Zar mislite da naš neprijatelj može tek tako da uđe u zgradu islama i uništi je? Ne može, jer je njegov identitet poznat i zato će njegov pokušaj proizvesti kontraefekat. Zato je najprikladniji način da se ta zadaća povjeri onima koji ističu svoj muslimanski identitet i da su oni zaštitinici islama, njegovih vjerovanja i principa. Oni se uključuju u rasprave o islamskim principima, propisima i vjerovanjima i spominju jedno za drugim pitanja oko kojih postoji razilaženje i od tih sporednih pitanja koja su predmet razilaženja prave vulkan koji treba da eksplodira i izazove problem, uzimaju ih kao polazište za proglašavanje drugih muslimana nevjernicima (tekfir), griješnicima (tefsik) i hereticima (tebdi') i muslimanima donose problem za problemom. U tome slijede put odvratnog cjepidlačenja i jasne usiljenosti čiji miris osjeti svako ko pomno razmišlja!

Tako ova skupina „muslimana“ ide putem ka zacrtanom cilju, a to je da se muslimani koji su jedno i koji su tokom dugih stoljeća u povijesti bili jedan ummet pretvore u suprostavljene i neprijateljske skupine. Slično tome postupaju oni koji su okupljeni oko trpeze na koju je stavljen veliki komad pečenja. Na koji način ga mogu pojesti? Jedini način jeste da ovaj veliki komad isijeku na sitne komadiće koje će svako od prisutnih moći progutati. Ovo je ono što se danas dešava i čini se u ime islama.

Razmislite, braćo, i vratite se pet, šest, sedam ili osam stoljeća unazad, možete li osjetiti miris razdora ili sukoba među muslimanima zbog značenja riječi Allaha dž.š.:“ Milostivi je nad Aršom istiva učinio.“ Možete li naći sukobe i neprijateljstva, pogotovo tekfir među muslimanima, prije osam stoljeća, na primjer, zbog razilaženja oko razumijevanja ajeta koji govore o Svojstvima? Ili zbog razilaženja oko Poslanika, s.a.v.s., da li treba činiti tevessul njime ili ne? Pretražite i prelistajte historijska i biografska djela od vremena Poslanika, s.a.v.s., do ovih posljednih stoljeća i pogledajte hoćete li naći da je neko digao dunjaluk na noge kritikom ili tekfirom zbog pitanja je li Allah gore ili ne? Ako istražite i razmislite, vidjećete da ovo pitanje nikada nije predstavljalo problem u ranijim stoljećima islama. Istraživali su i zauzimali različite stavove, ali su ostajali kod onoga što nazivam korisno razilaženje (el-ihtilaf et-te'avuni) koje nije nimalo kvarilo njihovu međusobnu ljubav, pogotovo nije razbijalo njihov saf ili omogućavalo neprijatelju da uđe među njih i iskoristi ovaj razdor. Međutim, danas dobro čujem i vidim ove optužbe i svađe, i to ne samo u muslimanskom društvu, jer se ono pretvorilo u vulkan po ovom pitanju, već i u zapadnim društvima unutar malih muslimanskih zajednica. Gledam kako počinje sukob i ne prestaje oko tumačenja uzvišenosti Bića Allaha, dž.š., i ako ne kažeš da je Allah gore, počinio si kufr, širk i izašao iz vjere.

Besplodnim raspravama razjediniti muslimane

Koliko god se vodila rasprava i dijalog i koliko god se iznijelo dokaza da je polazište vjere u ovim pitanjima jedno i da oko općih principa nema razilaženja, da Allah nema mjesto i da je uzvišen od toga da je sličan stvorenjima, nećeš naći nikakvog načina da okončaš ove rasprave jer se ova pitanja potiču radi cilja koji nema veze s naukom, već je cilj podjela među muslimanima i da se oni pretvore u dvije ili više skupina koje će jedna drugu proglašavati nevjernicima. Čitali smo ove tajne planove koji dolaze od zapadno-orjentalističkih univerziteta, ali je žalosno ko ih izvršava? To su oni koji žele okupiti ljude oko sebe da bi preuzeli vodeću ulogu među muslimanima. Tako mi Allaha, oni služe realizaciji ovog cilja koji će jednog dana biti otkriven zajedno sa onima koji su ga osmislili i realizovali.

Ako kažeš ovima, koja je to strana gore na kojoj se nalazi Allah dž.š., ovdje ili tamo, on će pokazati gore. Naravno da će tako pokazati jer tvrdi da je Allah gore. Prema tome, On je u jednoj od strana i tako će ti pokazati. Pogledaj ovo shvatanje do kojeg nivoa neznanja i naivnosti se srozalo, pogledaj zaostalost koju sažalijevaju djeca u školi. Allah je na ovoj strani gore, a ova ista strana je na drugom mjestu strana dolje, kako onda riješiti problem? Zar tvrdiš na svakom mjestu na kojem se nađeš da je Allah gore i nigdje drugo? Pa ako odeš na suprotnu stranu, opet ćeš kazati Allah je gore i nigdje drugo? Ko će povjerovati u ovaj bezvrijedan govor u ovom vremenu nauke koji odbacuju djeca u školama? Koliko god spominjao riječi Allaha dž.š. „ On je s vama gdje god bili“, „On je Bog i na nebu i na Zemlji“, „Mi stvaramo čovjeka i znamo šta mu sve duša njegova haje, jer Mi smo njemu bliži od vratne žile kucavice“, to neće prekinuti rasprave. Zašto? Zato što cilj nije rješavanje, već izmišljanje problema. Neka je Allahov blagoslov i mir na Njegovog poslanika Muhammeda kojem je otkrio mnoge nedaće koje će se nakon njega dešavati do današnjih dana koji je kazao:“ Propali su oni koji cjepidlače.“ Tako mi Allaha, ako ovo nije cjepidlačenje, onda ne znam šta je to.

Rekao sam ranije jednom poštovanom alimu koji spada u ulemu te zemlje koja sebi pripisuje vodstvo islamskog svijeta da bi pocijepala njegovo jedinstvo: Do kada ćete islam koristiti kao oružje kojim ćete prekidati veze ovog ummeta? Mi smo jedan ummet i svi pripadamo Ehli sunnetu i džema'atu, svi težimo bratstvu, zovete nas gostima Milostivoga i kada vam dođu gosti Milostivoga optužujete ih za nevjerstvo i herezu. Slušao sam hatiba u džamiji Nemire kako se obraća muslimanima optužujući ih za kufr i širk jer čine tevessul Poslanikom, s.a.v.s., i uvrštava ih u značenje riječi Uzvišenoga:“ Kad se Allah samo spomene, grče se srca onih koji u onaj svijet ne vjeruju, a kada se spomenu oni kojima se oni pored Njega klanjaju, odjednom ih radost obuzme.“ Rekao sam: U kojem riječniku vjere, u kojem komentaru Kur'ana se može naći da se ovaj ajet može odnositi na ove muslimane koji obožavaju samo Jednoga i koji su došli hodočastiti Allahovu svetu kuću? Složili smo se da je ovo problem koji treba rješavati i da postoje uljezi koje treba razotkriti. Složili smo se da je najbolji način da se to uradi tako što će iz svoje države odabrati deset najboljih i najiskrenijih učenjaka, a ja ću iz ove države odabrati desetoricu najboljih i najiskrenijih prema našem mišljenju. Onda bi organizovali konferenciju na kojoj bi se sastali ovi učenjaci i raspravili o ovim pitanjima koja su postala oružje za podjele i razdor u ummetu. Ono oko čega se složimo više neće biti problem, a ono oko čega se ne složimo, naše razilaženje će biti dokaz da je to stvar različitih pogleda i stavova (idžtihad) i, prema tome, svaka skupina treba uvažavati drugu. Nakon toga bi se obavezali da više nećemo potezati ova pitanja već ćemo raditi na jačanju našeg jedinstva. Dogovorio sam se sa njim i on je otišao u svoju državu. Ja sam se vratio u Damask, da mu Allah poveća zaštitu i sigurnost, i poslao sam mu imena deset umjerenih alima za koje smatram da su odani Allahovoj vjeri. Čekao sam da mi pošalje deset imena sa svoje strane da organizujemo skup i dijalog. Prošlo je od tada šest ili sedam godina i još uvijek čekam njegov odgovor.

Saznao sam da je prijedlog iznesen tim alimima koji su „zabrinuti“ za Allahovu vjeru i odbili su poziv na taj skup. Prema tome, pitanje je jako opasno, braćo. Neki su toga svjesni, a neki ne. Ovdje se, dakle, ne radi o strahu za Allahovu vjeru. Bože sačuvaj! U pitanju je strah od jedinstva ummeta. To je mržnja prema jedinstvu ummeta. Želi se oslabiti i zaustaviti islamsko buđenje, ali kako? Nema koristi da se to čini negdje na Zapadu jer bi to izazavalo kontraefekat. Jedini način jeste da se muslimani razjedine i da se islam pretvori, kao što sam rekao, u suprostavljene sekte koje će uništavati jedne druge.Kakav je problem u tome da činim tevessul Poslanikom, s.a.v.s., a ti ne činiš? Ti si moj brat i ja sam tvoj, imam svoj idžtihad a ti svoj, kao što su imali svoj idžtihad Ebu Hanife i Šafija u mnogim pitanjima. U čemu je problem? Zašto od toga praviš vulkan koji treba da eksplodira? Ubrzo će nastupiti vrijeme mevluda u ovoj državi i muslimani će iskazivati ljubav prema Poslaniku, s.a.v.s. Pogledajte i poslušajte galamu koja će nastupiti, pogledajte te žestoke i odvratne napade. Šta je to? Mislite li da se time traži Allahovo zadovoljstvo? Šta mislite kada bi i mi tako postupali, šta bi se desilo sa muslimanima? A njihov neprijatelj čeka da se to još više rasplamsava.

Prije nekoliko godina, u jednom danu su bila dva značajna datuma: Nova godina i mevlud. Slučajno sam taj dan slušao jednu islamsku stanicu i govornika koje je upozoravao na grijehe koji se dešavaju u kućama ovih dana. Pomislio sam u sebi: Da ga Allah nagradi što ukazuje na ove grijehe koji nam dolaze sa Zapada povodom nastupanja Nove godine. Tako sam ga slušao odobravajući njegove riječi da bi se na kraju govora ispostavilo da on govori o mevludu. Pod griješenjem je mislio na obilježavanje mevluda, a pod zabavom i udaljavanjem od vjere je mislio na odaziv muslimana na obilježavanje mevluda u ovim danima.A grijesi koji se čini po kućama u toj noći i rijeke alkoholnih pića koja se proliju tom prilikom, to nije opasnost i nije suprotno Allahovoj vjeri?!Govorim vam ovo, braćo, da budemo svjesni i da deset puta više budemo oprezni prema bliskim i dalekim neprijateljima islamskog buđenja nego što mu se radujemo.

Preveo: hfz. Edin ef. Dedić

Izvor: hanefijski mezheb

0 Comments

Facebook komentari

Povezane vijesti

Back to top