Home

Dr. Vildana Alibabić: O rezultatima toksikološke analize zagađenosti vode

11 Sep

Dr. Vildana Alibabić: O rezultatima toksikološke analize zagađenosti vode

Profesorica Vildana Alibabić, oglasila se danas na svom facebook profilu s rezultatima toksikološke analize o kvaliteti pitke vode u Gradu Bihaću. Objava profesorice Alibabić možete pročitati u prilogu članka.

Evo i drugog obećanog članka o kvaliteti voda. Malo je dug, ali sam pokušala objasniti najvažnije stvari.

O kvaliteti vode za piće Grada Bihaća – toksikološke analize

Kako sam obećala, evo drugog teksta o kvaliteti vode za piće Grada Bihaća. 

Da li se zagađuju izvorišta grada Bihaća? DA 

Način kojim svi mi živimo, uzrok je jako velikog broja izvora zagađenja voda i općenito okoliša. Prerađujući prirodne resurse, čovjek iza sebe ostavlja na desetine hiljada različitih spojeva koji u različitim oblicima i različitim putevima završavaju u tlu, vodi ili zraku, i na kraju putem prehrambenog lanca završe u čovjeku – pa se tako ciklus zatvori. Ono što mi činimo prirodi, priroda nam vrati utjecajem na zdravlje. Izvori zagađenja su mnogobrojni, pa su takve i posljedice.

Kako će i koliko bilo koja tvar štetiti okolišu ili čovjekovom zdravlju ovisi o velikom broju faktora.  Prvenstveno ovisi o prirodi te tvari, o količini koja dospije u organizam, o dužini izloženosti, o stanju zdravlja čovjeka i njegovom načinu života..itd. U svakom slučaju, da bismo bilo šta tvrdili moramo prije svega istražiti, mjeriti, pratiti, pa potom donositi zaključke. 

Kada su u pitanju izvorišta Grada Bihaća, prvo moramo biti svjesni da se slivno područje Klokota i Privilice nalazi manjim dijelom (94,5 km2) na teritoriji Bihaća, a većim dijelom (592 km2) na teritoriji općina Plitvička jezera i Udbina u R. Hrvatskoj. Na tom području identificirano je nekoliko zagađivača (iz obje države) koji utječu na kvalitet voda. To su: stalno naseljeno stanovništvo i turisti, aerodrom Željava, granični prelaz Izačić i saobraćajnice, kamenolomi i pozajmišta šljunka, deponije i odlagališta čvrstog otpada, trgovačka, zanatska i industrijska preduzeća, turistički kapaciteti, poljoprivredne aktivnosti, eksploatacija šuma i groblja, napominjem iz obje države. Ovo je sve konstatirano u Studiji vodosnabdijevanja Općine Bihać iz 2011. godine koju je radio Institut za hidrotehniku GF Sarajevo, po narudžbi tada Općine Bihać. 

U Studiji je prikazana i procjena tereta zagađenja rađena u skladu sa propisima i metodama koje se koriste za procjenu i zaključeno je da ukupno zagađenje koje se generira u slivu odgovara zagađenju od oko 15 700 ekvivalentnih stanovnika. Zaključeno je da, s obzirom na veličinu sliva i količinu vode u kojoj se ovo zagađenje razrjeđuje, sliv nije posebno ugrožen. Prema ovoj procjeni, najveće zagađenje u slivu dolazi od stanovništva (44%), od sječe šuma (37%), kamenoloma (11%), s tim da nisu razmatrani pesticidi (ako se koriste u poljoprivredi), specifične opasne i štetne tvari (goriva, mineralna ulja i teški metali). U pravilu, ove se štetne tvari ne bi smjele ispuštati u okoliš. Zadnje procjene tereta zagađenja su rađene 2004. godine i treba ih obnavljati.

Šta kažu laboratorijske analize – ima li toksikološki opasnih tvari u našim vodama ?    

Da bi se znalo da li u vodi ima kontaminanata, JP Vodovod treba naručiti da se urade proširene laboratorijske analize koje uključuju štetne i opasne tvari, a takve su rađene u novije vrijeme 2001., 2003., 2004., 2010., 2011., 2012. i 2015. godine. Zamjerka vodovodu (i svim drugima na USK), ove analize treba raditi češće. Tako bi sa sigurnošću znali i pratili koncentracije tih štetnih tvari u vodi, a pored toga izbjegle bi se manipulacije sa informacijama oko zagađenosti voda. Isto tako, svaka analiza koja se uradi u laboratoriju je pokazatelj za određeni uzorak uzet sa tačno određenog mjesta. Niko ne može garantirati da već drugi dan, uzorak sa istog mjesta ne može imati drugačije rezultate. Također, informacije koje se dobiju takvim analizama trebaju biti dostupne građanima.    

Od 2010. godine urađeno je takvih proširenih analiza na ukupno devet (9) uzoraka vode, a to je nedovoljno za bilo kakva sigurna tumačenja. Analize je radio Hrvatski zavod za javno zdravstvo, jer niti jedan laboratorij na USK nema kapacitete da radi većinu parametara za ove potrebe. U nastavku je prikazana tabela rezultata iz decembra 2015. godine. U tabeli je crvenim naznačeno koje su tvari izmjerene u vodi, sve ostalo je ispod granica detekcije uređaja za mjerenje. To znači da tih komponenata nema ili ih je manje od navedene vrijednosti u tabeli (kod rezultata). 
        
Na popisu parametara u tabeli je 60 komponenata koje se ubrajaju među najopsnije štetne tvari. S obzirom da se obraćam javnosti koja ne poznaje sve ove nazive kemijskih spojeva, napominjem da se u tabeli nalaze spojevi kao npr. trihalometani (THM). Oni pokazuju nusprodukte kloriranja vode koji nastaju nakon dezinfekcije vode klornim preparatima. Tu je i tricij koji ukazuje na radioaktivnost. Na ovom popisu su i policiklički aromatski ugljikovodici, to je grupa  su oko 200 različitih spojeva, a nastaju nepotpunim izgaranjem organskih spojeva, izgaranjem goriva u automobilima itd. Tu su i teški metali.

Sa desne strane tabela počinje sa polikloriranim bifenilima (PCB spojevima). To je također jedna velika grupa koju čini preko 200 različitih spojeva, a nekad su se jako široko koristili u industriji (proizvodnja boja, plastičnih masa, ulja u transformatorima, rashladni medij u frižiderima itd).  Nakon njih u tabeli se nalazi ogromna grupa organoklornih pesticida. Proizvodnja takvih pesticida zabranjena je još davnih '70-ih godina, međutim oni imaju sposobnost da se jako dugo zadrže u okolišu, zbog čega se stalno provjerava njihova koncentracija. Kontrola ovih 60 spojeva definirana je međunarodnim standardima. 

Iz tabele se jasno vidi da su u vodi identificirani natrij, magnezij, olovo, arsen, aluminij i bakar u koncentracijima koje su niže od dopuštenih (MDK – maksimalno dozvoljena koncentracija). Ocjena je pokazatelj da li uzorak odgovara kvaliteti vode za piće i procjenjuje je laboratorij koji radi analizu. U ovom laboratorijskom izvještaju je konstatirano DA, po svim parametrima. To znači da uzorak vode odgovara propisima.

6



U 2010. u vodi su utvrđeni aluminji, bakar i željezo i nijedan drugi mjereni spoj. U 2011. i 2012. utvrđeni su aluminji, bakar i željezo, natrij i TOC, i nijedan drugi spoj. U 2015. aluminij, bakar, olovo i arsen i nijedan drugi spoj. Magnezij i natrij nisu opasni elementi, oni su čovjeku potrebni minerali. U svih navedenih 9 laboratorijskih izvještaja (sumarno), identificirane su slijedeće tvari (svih ostalih nema):

- aluminij je detektiran u koncentracijama 4,7-72,0 μg/L, što je ispod MDK koji je 200 μg/L.  
- bakar je detektiran u koncentracijama 0,002-0,009 mg/L. MDK za bakar je 2,0 mg/L.
- željezo je detektirano u koncentracijama 5,86-41,68 μg/L, što je ispod MDK koji je 200 μg/L.  
- arsen je izmjeren u koncentraciji od 2,6 μg/L, što je ispod dozvoljenih 10 μg/L.  
- olovo je detektirano samo u 2015., u koncentraciji od 7,4 μg/L, što je ispod dozvoljenih 10 μg/L. 
- Ukupni organski ugljik (TOC) izmjeren je u koncentraciji 0,46-0,69 mg/L. Za TOC nije definirana MDK u vodi za piće, pa se ne može govoriti o prevelikim koncentracijama.

Prije objašnjenja da li nam ovi utvrđeni elementi mogu predstavljati problem za zdravlje, napominjem da je literatura koja tumači toksičnost često oprečna. U svijetu se ispitivanja utjecaja toksičnih tvari vrši najčešće na pokusnim životinjama ili se prati šta se dešava sa zdravljem ljudi nakon što su bili izloženi nekom toksikantu. Na primjer, nakon eksplozije nuklearke u Černobilu utvrđeno je (kasnije) da se u periodu 1990.-2000. za 40% povećao broj svih karcinoma u Bjelorusiji (u zoni izloženosti), a za 3.91% u Ukrajini. 1988-1998: rak štitnjače u ozračenoj regiji Rusije bio je duplo veći od ostalog dijela Rusije itd.

Kod nas često možete čuti komentare građana, kako smo oboljeli od karcinoma zbog vode, kako imamo najviše karcinoma u BiH, što nije tačno. Federalna zdravstvena statistika kaže da smo po incidenciji svih karcinoma šesti kanton (najviša je incidencija u Posavskom i Hercegovačko-neretvanskom). Po broju oboljelih od karcinoma, ne razlikujemo se od drugih dijelova Evrope. 

Da li je aluminij opasan? Mogao bi biti ako čovjek sedmično unese više od tolerantne doze od 1 mg/kg tjelesne mase (WHO). Čovjek sa prosječnih 70 kg smije unijeti 70 mg. Prema koncentracijama u našoj vodi, to bi značilo da taj čovjek treba popiti oko 1000 L vode sedmično. 

Da li je bakar opasan? Tolerantni dnevni unos je 0,5 mg/kg tjelesne mase. Čovjek sa prosječnih 70 kg smije unijeti 35 mg dnevo. Da bi bakar bio opasan, obzirom na koncentracije u našoj vodi, trebao bi taj čovjek popiti dnevno više od 3000 L vode.

Da li je željezo opasno? Željezo ljudima pravi veći problem ako ga ne unose u organizam, nego ako se unosi u višku. Najviša izmjerena koncentracija u vodi kod nas je 0,042 mg/L, znači nikako štetna. 

Na kraju, prisustvo arsena i olova u vodi za piće, bez obzira što se radi o koncentracijama koje su dopuštene, nije dobro. 
WHO je postavila smjernice o količini olova koja se smije nalaziti u vodi (0,01 mg/L). U uzorku vode sa Klokota izmjereno je 0,0074 mg/L, što je oko 2/3 dozvoljene vrijednosti. Međutim, važno je znati da se od količine koja se unese u organizam, samo 5-20% olova apsorbira u organizam kod odraslih, ali na žalost kod djece je to više, do 50%. Ali, ne smije se zanemariti ni mogućnost da olova ima i u hrani, pa kad se sve sabere, nad olovom u vodi i hrani bi trebalo uvesti pojačan nadzor i prema ovim rezultatima. 

Olovo inače ulazi u grupu opasnih teških metala, ima sposobnost da utječe na sintezu hemoglobina u krvi, stoga remeti funkciju hemoglobina. Može utjecati na zdravlje kostiju, bubrega, itd. Nije 100% dokazano da je kancerogen. Za usporedbu, u vodovodnoj mreži Toskane u Italiji ima ga troduplo više nego kod nas, u Bursi, Turska, duplo manje, a u Beogradu u sirovoj vodi otprilike isto kao i kod nas. Njegovo prisustvo u okolišu rezultat je ljudskih aktivnosti, ali ga može biti u zemlji, prirodno. 

Slično je i sa arsenom. Na osnovu izmjerene vrijednosti od 0,002 mg/L vode, u jednoj litri unesemo petinu dozvoljene vrijednosti. Međutim, za arsen je dokazano da je kancerogen. 

Sve u svemu, proces zagađenja zahvatio je cijelu Planetu, pa nije zaobišao niti nas. Ne možemo očekivati da nam je okoliš savršeno čist, a istovremeno svako jutro sjedati u automobile, svaki dan iz kuće iznositi vrećicu smeća, kojeg ''odlažemo u okoliš'' i već 12 godina pokušavamo se ''dogovoriti'' gdje ćemo smjestiti deponiju, ložiti zimi i očekivati čist zrak. Sreća je u nesreći da nemamo industrije. 

Na kraju želim reći, da ovim člancima ne želim dirati ničija uvjerenja, nego sam kao naučni radnik htjela iznijeti relevantne argumente na osnovu kojih vi zaključujte sami!

 

(Cazin.NET)

0 Comments

Facebook komentari

Povezane vijesti

Back to top