02 May

Drvena bužimska ljepotica građena bez ijednog eksera

„...Enisi, uzimaj abdest i trudi se da obavljaš namaz kako bi bio Allahu, dž. š., odan...

Ovim hajratima izrekoh tarih: Neka ne bude nikakvih nedaća. Vedžihi-paša napravi česmu i džamiju. Godina 1254. po Hidžri (1838.)“.

Ovo je dio džamijskog tariha u formi levhe nepoznatog pjesnika Enisija koji se čuva u jedinstvenoj bužimskoj bogomolji.

Ni manjeg ni ponosnijeg mjesta s tako gusto posijanim historijskim artefaktima od slobodarskog Bužima, gdje se među bajkovitim bregovima ušančila 179 godina stara drvena džamija, jedna od pet sačuvanih u BiH, pored dvije olovske u Solunu i Miljevićima, prilučkoj kod Živinica i karićkoj kod Vareša.

Vojna pustošenja

Oko nje nišani alima, gazija i šehida, jedinstveno i nigdje viđeno hadžijsko kamenje, mezar Halil-efendije... U prekrasnom interijeru dvije levhe Abdurahmana Siri-babe savremenika, originalni prijepis džamijske vakufname Vedžihi-paše, džamijski tarih u formi levhe, djelo „Menakib-i čehar-i jar-i guzin“, originalni rukopis o salavatima, dovama i liječenju, originalno osmansko izdanje časopisa „Behar“.

Historičar Amir Sijamhodžić objašnjava da je bužimska drvena džamija najstarija sačuvana u Krajini nakon bihaćke Fethije, a zbog svoje monumentalnosti, značaja i starosti 2003. godine proglašena je nacionalnim spomenikom BiH.

Sijamhodžić, i sam Bužimljanin, ponosno ističe da su svoju ljepoticu sačuvali od vojnih pustošenja, ratnih vihora i drugih nedaća. Branili je i popravljali. Zovu je i Časna džamija brvnara, onako pjesnički. Tačno je, kaže naš sagovornik, da je prvobitno sagrađena bez ijednog eksera i najveća je drvena džamija u BiH, s površinom od 414 kvadratnih metara.

"Postoji predaja da je prvobitno bila u bužimskoj tvrđavi, ali je 1838. premještena na današnju lokaciju. Ali, bez obzira na to koja je verzija tačna, pouzdano se zna da se prva obnova desila 1838. godine, kako piše u vakufnami koja se čuva u džamiji. Obnovitelj je bio bosanski namjesnik Mehmed Vedžihi-paša, a među 17 svjedoka i potpisnika vakufname je i imam Halil-efendija. Druga značajnija obnova bila je 1937. godine, kada je na čelu građevinskog odbora bio Huse Begić"
,navodi naš sagovornik.

Znatne promjene u izgledu džamija je pretrpjela sedamdesetih i osamdesetih godina 20. stoljeća, kada su, na inicijativu mještana, a bez konsultacija struke, rađene određene popravke i prepravke, čime je u znatnoj mjeri narušen njen prvobitni izgled.

Nakon Halila ef. Halija, koji je bio imam džamije skoro pola stoljeća, službu u njoj obavljali su Šerif Bajrić, Ibrahim Mulalić, Salih Dizdarević, Šerif Sagrković, Omer Bajrektarević, Hasan Ćehajić, Mehmed Malkoč, Husein Alijagić, Besim Hamzabegović, a danas Emin Grošić. On dobro poznaje historiju stare drvene džamije i ponosan je što služi u njoj.

"Postoji nekoliko sličnih džamija u Turskoj, gdje se drvo mnogo koristi, ali nema nijedna ovog tipa, na „četiri vode“, da je sva od drveta i da je primijenjen sistem višerednih stubova na koje je oslonjena cijela konstrukcija" , objašnjava ef. Grošić.

Jedinstven primjer

Spominje i obnove ljepotice, onu iz 1937. kada je skinut krov od šindre i stavljen falcovani crijep, i čuvenu adaptaciju iz šezdesetih godina prošlog stoljeća, kada je cijela džamija bila „ni na nebu ni na zemlji“.


"Kako bi se zamijenile dotrajale grede u temeljima, domaći su majstori cijelu džamiju bukvalno podigli u zrak, kako bi sazidali zid ispod drvene konstrukcije. To je trajalo nekoliko mjeseci, a interesantno je da su se sve vrijeme obavljali svi namazi u džamiji. Nakon što su novi temelji urađeni, džamija je, bez ikakve štete, ponovo spuštena na tlo. Mislim da je to sa stanovišta arhitekture i građevinarstva jedinstven primjer, pa ako hoćete, i fenomen"
,priča ef. Grošić.

Predskazanja ef. Halija

Sijamhodžić podsjeća na narodna predanja o prvom imamu Halilu ef. Haliju, kojeg su zvali „dobri“ i koji je imao odlike zaštitnika i predvodnika, tumačio snove i predskazivao budućnost.

"Govorio je da će se pojaviti „jahalice bez duše“, da će „po nebu letjeti ptice sa stotinu insana“ te da će „voda iz doline doći na veliko brdo“.

Uz njega se veže i predaja da je skinuo ahmediju i prekinuo službu prilikom austrougarskog zauzimanja Bužima, jer nije mogao podnijeti da se u svojoj vjeri i na svojoj zemlji mora sklanjati dušmaninu. Naredne godine je umro i ukopan je u haremu džamije - kaže Sijamhodžić.

78 stubova iz temelja

Objekt drvene džamije iz temelja podupire 78 stubova, dok ih je 24 u unutrašnjosti. Ima 18 prozora i vitku munaru visoku 17 metara. Uz džamiju je mezarje s dvadesetak nišana od kojih je najstariji podignut Sulejmanu Šahinoviću 1214. hidžretske godine. Tu je Hudut-česma koja svjedoči o tadašnjoj granici Osmanskog carstva, a uz samu ogradu mezarja nalazi se petnaestak tzv. hadžijskih kamenova (hadžin-taš).

 

(Izvor:abc.ba)

0 Comments

Facebook komentari

Povezane vijesti

Back to top