Dželila Porić: Život kroz Allahova imena

Submitted by Mirela S. on Wed, 12/09/2018 - 19:00
S posvetom Ummetu kao „poziv za buđenje“.

„Rekao je Poslanik, sallallahualejhivesellem: »Uistinu Allah ima devedeset i devet imena, pa ko ih obuhvati, ući će u Džennet» 

Naiđoh tako na članak u kojem neki tzv. „učenjaci“ smatraju da spoznati 99 Allahovih imena znači naučiti ih napamet. Strogo se ne bih složila, jer sam ubjeđena da svaki čovjek vlada s ponekom osobinom, ili više njih koje pripadaju Allahovim lijepim imenima, dakle svi imamo dio Njegove ljepote u sebi. Naučiti imena itekako bi bio lakši zadatak, no spoznati njihova značenja i vladati po njima, značilo bi priljubiti svetinju koja će zaliječiti rane naše duše, a svi ih imamo. Zbog toga odlučih da napišem knjigu „Život kroz Allahova imena“, kako bih pomogla ljudima da pronađu odgovore koji ih tište, da poljube smisao svog postojanja, da prihvate i zavole sebe, da shvate izvor i kraj, ljubav i stanje blagostanja – samu sreću.“


1. Allah الله : Jedan Jedini Bog koji je dostojan da bude obožavan

Istina je tužna kada kažem da čovjek često okrivi Boga za sopstvene probleme i dešavanja koja ga snađu bez da preuzima odgovornost za svoja djela. I tako u ubjeđenju da ga je snašla „nepravda odozgo“ zaustavlja tok vjerovanja i odašiljanja pozitivne energije koja se ponaša poput karme.

„Kako siješ tako ćeš i žnjeti“

Da bi prihvatili unikatnost temelja našeg vjerovanja, moramo poraditi na ubjeđenju samih sebe u osnove koje pridržava logika. Razumijevanje ne znači prihvatiti činjenice jer se radi o činjenicama davno usađenim, već ih duboko spoznati, okrijepiti temeljom vjerovanja u samom miru gdje ćemo ih njegovati i štititi. Za kvalitetan život po fizičko i psihičko zdravlje najpotrebniji nam je mir. A mir možemo spoznati najčešće kroz vjeru ili ograničenja. Ne pripada magiji niti bezvjerstvu stanje u koja se dovedemo meditiranjem. Postoji više vrsta meditacija. Namaz može biti jedan od tih načina pomoću kojeg ćemo zapasti u stanje mira. Bilo koja meditacija je stupanje svijesti sa onim božanskim u nama, stanjima blagostanja, čistog duha i samog izvora. Izvor predstavlja okrilje carstva Božanskog u kojem nema ništa ružno. Jer mi ružno ne crpimo od Boga, već od navika ljudskih koje prepisujemo. Vjekovima su od Boga dolazile objave i religije. I svaka religija je odvraćala od zla. Dakle, oduvijek su postojala pravila. A dolazila bi onda kada smo pokazali nazadnost, i počeli se vraćati običajima koja ne dolikuju svemu što čovjek umije da bude, zanemarujući nauke i znanja koja su nas pretvorila u „stojeće“ i ponosne ljude. I neandertalac, odvaljen od civilizacije, kad bi pošao odgristi prst zubima, logika bi mu rekla da je ta emocija neugodna jer je receptor za bol reagirao. Dakle, za fizičko tijelo postoje pravila da bi se zadržao mir ličnosti o kojoj govori naše ponašanje, a duh je tu da ih poštuje, jer duh je taj koji utvrđuje navike ili prevazilazi pravila.Vjera je tu da našu logiku očisti od sumnje. S te tačke, naš zakon privlačnosti može početi djelovati. Da se vratimo na stanja meditiranja. Vjerovali ili ne, takva stanja su najadekvatnija za stvaranje komunikacije sa našim izvorom, samim Bogom. A kada pronađemo Boga, nema toga što čovjek ne može učiniti. I nema tog pitanja koje će ostati nedorečeno. Ustrajnost u življenju života kojim gajimo spiritualno, a ne materijalno, dovest će nas do navike u kojoj će se buditi odgovori i viđenja koja su i ranije bila tu, ali mi smo držali zaključanom našu dušu u kovčegu tame, pa naše oči nisu vidjele dalje od tame. Cilj je očistiti dušu i um, stvoriti auru, ili iman s kojim ćemo se ograničiti od svega što nam stvara neugodnost. Negativne emocije i stres su broj jedan uzročnik bolesti tijela, koje mogu letalno završiti. Ono pravilo u zdravom tijelu zdrav duh, vrijedi i obratno. Prihvatiti da je svijet slobodan i da od prirode posuđujemo elemente da bi gradili i omogućili sebi ugodniji život, može biti način da prihvatimo da je naš duh tu da služi svrsi, a svrha je naš cilj koji nam stvara ugodu i ponos. Sve živi svojim prirodnim tokovima. A čovjek je najinteligentniji vid materije kojem je sve u Univerzumu naklonjeno. Da li poštujemo to?! Kome zahvaljujemo na svemu što nam je dato?! 

Najveće Božije ime Allah nosi sa sobom osobine jednog Boga koje on posjeduje. I te osobine čovjek mora shvatiti i spoznati. Njegujući te osobine čovjek će postati slobodniji i dostupniji samom sebi. Inače nema toga što čovjek ne zna, odnosno što neće spoznati ako se oslobodi okova sužene svijesti i zadrtih stavova. Stvar uma je stvar duše. Kada oslobodimo duh, počnemo voljeti i postanemo željni odgovora, otvara se nova dimenzija, nama na dar. Nekad spoznamo stvari koje se tiču logike, a kada ih spoznamo, imamo osjećaj kao da smo ih već ranije znali. Kad se radi o zaključavanju srca, znanje postaje nepoželjno. Pa tako česta pitanja koja nekad na početku života šaljemo u Univerzum su ona od univerzalnih, poput: postoji li Bog, ako postoji zašto dozvoljava toliko zla u svijetu? Činjenica je da ne poznaje Božije osobine,odnosno da nema temelje znanja u vjerovanju. Da bi napredovali, prvo moramo prihvatiti činjenice koje nas okružuju. Nekad prazno srce želi znati koji je smisao života, svijest se zanima za postojanje drugog svijeta, i to su pitanja koja ćemo saznati samo otkrijemo odgovor na druga pitanja koja je Onaj koji nad svime bdi, postavio nama? I Njegovo pitanje možda glasi: Hoćeš li ispuniti svoju misiju na zemlji, ili ćeš se prepustiti lutanju. Hoćeš li spoznati ljubav. Ispravnije zvuči: Želiš li? U željama se kriju vjerovanja. A vjera će uroditi plodom samo u istrajnosti, dok će nas ustrajnost držati na putu kojim želimo hoditi. A kad je spoznamo ljubav, pokušajmo upitati nju: koji je smisao? Ako je Bog izvor ljubavi, a jeste, eto odgovora tvome srcu. I ljubav i Bog su nedodirljivi i nevidljivi a ti ih možeš osjetiti. Da nisi vjerovao u ljubav ne bi je prepoznao. Tako ćeš vjerovanjem upoznati i Božije osobine. Jer Bog je sve najljepše što možeš zamisliti. Kreni njegovati tu zamisao. To vjerovanje će te navesti da zavoliš istinu, a ona će te osloboditi. Duša nam daje odgovore na pitanja koja su nam potrebna da ustrajemo. Ako ne zalutamo osjetićemo smisao, kad tad. Hoćemo li spoznati prave vrijednosti sreće i biti zahvalni? Hoćemo ako ne zalutamo. Ako ne budemo gajili prazninu. Jer praznina je tama. Svaka religija govori o jednom pravom putu. O dobru i zlu. Možemo osjetiti šta znači koja strana, ali cilj je ograditi sebe kao čovjeka kakvim želiš da budeš i svijetu i Bogu i svom potomstvu. I da ispuniš misiju ili što više njih ostavljajući primjer sebe na zemlji kao primjer svjetlosti. Možda ne vidimo Boga, ali ga možemo prikazati. Kroz dobrotu u nama, kroz dobre namjere i mnoštvo zamisli od kojih su se mnogi skrili. Živimo da bi nam se ostvarile želje, postanemo sebični na tom putu, a da li se ikad pitamo šta Bog osjeća, i koje su njegove želje. Zar nije slao poslanstva da bi spoznali ljepote istine i ljubavi?! Stvorio nas je kao jedinke i svakoj podario razum. Ako baciš čašu i ona se razbije, ne možeš reći sudbina, ili Božija volja. Sudbina je da se razbije jer si je bacio, ali nije sudbina bila da je baciš. To je bila tvoja volja. I tako napola, između nas i Boga kriju se sve tajne o smislu i sam smisao života. Diviti se duhu koji nas pokreće i shvatiti da i kad nas gaze, pljuju i razapnu na križ, mi ne umiremo, i u nama se osjećamo jakim, željnim pravde, punim energije koja je sami izvor istine i želje da ne umremo za nepravdu, već da ispravimo stvari  - dokaz je da našem duhu ništa ne može naštetiti ako mi to ne želimo i da čovjek teži stanju ravnodušnosti preko kojeg može izgraditi ličnost kakvom želi da bude. Kao što je Bog vječan, tako i sve što je stvorio ostaje vječno. Ali ništa osim Njega nije savršeno, i zbog najljepših imena koje čovjek može uskladiti sa svojim životom, a najviše zbog osobina s kojima samo On vlada. Da bi uskladili materijalni i duhovni svijet prvo moramo razlučiti vjeru od vjerovanja. Vjera znači prihvatanje istina koje su bile tu prije nas. Poput jednog Boga, jer logika ne dozvoljava više bogova. Prihvatanje Božijih osobina i prihvatanje duhovnih bića, poslanstava, razumijevanje toka čovječanstva, dolaska religija i sudbina ljudi koji su odigrale ključne poteze u historiji. Prihvatanje znači ubjeđenje, poštivanje i pridržavanje svega što je itekako tu da bude bolje po nas. Ne zbog bogobojaznosti u koju smo nametnuli strah, već zbog nauka koje su otkrile da pravila nisu nametanje autoriteta Boga nad nama, već vječito poznavanje i razlučivanje istina koja su došle prije nas, i uče nas razlikovati loše od dobrog. Dakle, strah se liječi naukom. Prihvatanje ujedno znači i poštivanje sebe, svoga bića, duhovnog i tjelesnog. Dok vjerovanje slijedi nakon utemeljenih znanja i uvjerenja da možemo i trebamo. Vjerovanje se tiče materijalnog svijeta i želja za našem biću poboljšamo život. Da sve što želimo možemo dobiti ako je to dobro po nas, jer polazimo od ubjeđenja da vjerniku Bog daje ono što je dobro po njega, i takvo ubjeđenje sa vjerovanjem će uroditi plodom a mi ćemo svjedočiti čudima koja će njegovati našu dušu i um, učvršćujući naše temelje vjerovanja. Moramo se kloniti  usavršavanja svog svijeta lažima i klanjanju lažnim idolima, već posvetiti se  usavršavanju sopstvene realnosti koja može biti itekako dostojna naklonosti ljepote u kojim je naš duh voljan služiti izvoru ljubavi i dobrote. Ljudi se mjenjaju. Karakteri popuštaju, ličnosti kompleksiraju, ali Bog zauvijek ostaje isti. Ljubav zauvijek predstavlja čisto srce i izvor dobrote. Naše oči vide sklad i prihvataju poželjno, prepoznaju negativno. Klanjanje idolima vuče želje koje ponekad ne možemo dohvatiti. Želimo biti slavni, bogati, i tako postanemo robovi vlastitih želja. Opet zapadnemo u prazninu i nemir. Razočaramo se u sebe. Potrebno je proširiti vidike i svaku situaciju koja vas zadesi ili zaobiđe, izvagati na spektru „dobro ili loše po nas“. Vjerovati samo u Boga i spoznati sva značenja vjere, usmjeravanja pozitivne energije koja se ponaša poput bumeranga, oslobodit će našu dušu, koja će rađati samo dobro, ali onda kada postanemo slobodni robovi ljubavi, i apsolutno ničeg više. Odnosno, kada stvorimo nit koja će nas držati za prijestolje ljubavi, tada nema toga što može slomiti naše srce i natjerati nas da odustanemo od naših uvjerenja. Ljubav će zaliječiti svaku ranu, a prazan čovjek to neće uspjeti. Njegova bol će se pretvoriti u osvetu i mržnju koju će servirati na pladnju života. Proširiti svijest i osloboditi dušu ne znači isto. Proširiti svijest znači prihvatiti sva dešavanja i ljude oko sebe ma kakvi bili, iako duboko u sebi znaš da ti takvo okruženje šteti i smeta, da nije povoljno po tebe, i takvo razmišljanje mučit će te dok ne spoznaš pravu slobodu, jer ćeš i dalje uviđavat stvari koje ti smetaju ali nećeš reagovati. Oslobođenje duše rezultirat će reakcijama kojim ćeš se usmjeravati na jedini pravi put, onakav kakav misliš da si zaslužio imati. Put bez prepreka, oronulog kamenja, čist  i jednostavan pravac u kojem ćeš uživati, ograničen stavovima, ne predrasudama, već principa koje si izgradio kroz mudrost i koje njeguješ kako bi zaštitio sebe. A čovjek je sebi najbitniji. Tek kada si ti sretan, možeš i da druge usrećiš. Tek kada probudiš želju u sebi možeš i da djeluješ.Svoje misli ne trpaj u ladice koje si izgradio u glavi. Oslobodi se onih negativnih, a one pozitivne usmjeravaj u molitve Gospodaru svjetova. Tako ćeš graditi sudbinu koja će biti dobronamjerna prema tvojim osjećanjima i željama. Ne pokušavaj dohvatiti ono što drugi ljudi imaju, ne pokušavaj shvatiti ono što ne možeš, ne idi do tih mjera da mučiš svoju kreaciju čistog duha. Ne zatrpavaj se u snijeg s nadom da će se otopiti, bespotrebno.Svaki čovjek, kreacija je sam za sebe. I svaki čovjek je duh s kojim upravlja volja.


2. Er-Rahman الرّحمان : Sveopći Doborčinitelj, Premilosrdni

Kako misliš sebi tako misli i drugima. Ne dopusti da tama i tuga preplave tvoje osjećaje, jer ljudi s kojim si okružen poprimaju energiju na način da je primjećuju i suosjete. Svi volimo sreću i svi je želimo. Svi joj težimo. Ali ako mrziš druge, ta mržnja ostaje u tebi. Više škodi tebi nego onima koje mrziš. Jer ono što daješ, pripada tebi. U životu se sve vraća. Ako si milostiv prema drugima, milostinja je to što bilježi sjećanje. Uzvratiće ti ljubavlju i osmjehom. Ako gađaš kamenjima, očekuj da će ti neko razbiti glavu. Dakle biti sveopći dobročinitelj značilo bi osloboditi svoju dušu od svega negativnog što može da postoji. Obriši sve mrlje svoje prošlosti i usredsredi se na ono što dolazi. Ne znaš šta dolazi, ali možeš da uzmeš kormilo svoga života i zaploviš u valove sudbine. Zato odašiljaj svoju energiju u pozitivnom svjetlu i očekuj da ti isto svjetlo obasja put kojim ćeš kročiti.

3. Er-Rahim الرّحيم : Svemilostivi

Voli ljude, životinje, biljke, sunce, mjesec, dan, noć, voli sve što ti život pruža. Ako s nečim nisi zadovoljan, potrudi se da to promjeniš. Ne na način da ojačaj svoju želju i trud za nedostižnim uspjesima, već na način da prihvatiš ono što imaš i budeš zahvalan na tome. Okreni se oko sebe i pogledaj kako ljudi žive. Ti vidiš samo ono što želiš, a ne vidiš kako je moglo da bude. Pomisli na svaku situaciju koja je mogla krenut po krivu. Pomisli na sve one koje voliš, a koji su među živima. Imaš li šta jesti? Imaš li šta piti i gdje spavati?! Pa čemu si onda pohlepan. Budi zadovoljan. Jer zaista smo kreatori svoje sreće. I sve što može da fali čovjeku koji jma sve uslove za normalan život, a nije sretan, je vjera. Prazninu koju osjećamo niko nam neće popuniti, ako sami ne krenemo da volimo i poštujemo. Ispuni svoju dušu vjerom, jer sama vjera je milost. S vjerom u sebi, dok kroz život kročiš, nema te prepreke koja će se učiniti nemogućom za proći. Bez vjere, naišao si na gromadu, možda imaš snagu da je lomiš, ali vjerovatno ćeš se prebrzo umorit, jer sama planina je jača i veća od tebe. Potraži drugi način, naprimjerdrugi put do mjesta na koje želiš otići. Biti milostiv ne znači samo pomaganje drugima, pružanje ruke kada god je neko zatreba. Biti milostiv prenstveno znači pomaganje samom sebi. Prihvatanje i blago reagiranje na sve situacije. U svakom slučaju, potražiti odgovore koje trebaš, u sebi, u miru. Biti milostiv -  biti smiren. Jer smirenost je jedini način koji pruža više načina za riješenje bilo kojeg problema. 

4. El-Melik المَلِك : Vladar, Suvereni

Budi vladar svog života. Ne dopusti da ti  drugi nameću mišljenja koja ćeš slijediti. Nije ti toliko ni potreban tuđi savjet koliko sopstvena vjera. Ali ne gradi svoje vjerovanje na stavovima  drugih. Gradi je po vlastitim osjećanjima i potrebama. Osjeti sve što živiš. Osjeti sve što želiš dušom, a razumom izvaži da li je dobro ili lošije za tebe. Ono što traje nekoliko trenutaka i poslije se zaboravi nije isto što i donijeti  odluku za nešto što će ti koristiti čitav život, ili promjeniti sudbinu. I sve važi. Promišljaj. Pazi što govoriš, pazi kako se šališ. Ne dopusti sebi da tvoja nepromišljenost uvrijedi druge. Gradi ličnost koju će drugi ponekad zatrebati. I ono što si naučio, ostavi u naslijeđe. Odgoji svoju djecu životnom školom koju si prošao odličnim. Gradi mudrost na iskustvima. Čuvaj svoje znanje, ne mjenjaj mišljenja po potrebi drugih. Budi realan. Ne izmišljaj gluposti da bi nekom olakšao. Pronađi način da tvoja duša da sigurnu podršku koja će više biti od koristi nego poneka laž koja može samo odmoći, nikad pomoći. Čvrsto stoj iza svojih riječi i iza svojih djela. Budi ugledan, budi primjer, jer stavovi su ogledalo izvorne inteligencije.

5.    El-Kuddus القُدّوس : Sveti, Najčistiji

Nekad jedno lice može poprimiti sto naličja. Kroz život spoznaš takve ljude. Mnogo je licemjera, zar ne? Ali ti se trudi ne biti jedan od njih. Nikad ne dopusti da skriješ istinu i namjeru s kojom možeš mjenjati svijet na bolje. Ako je bolna, reci je na najljepši mogući način. Ne dopusti da nečija oholost bude veća od tvoje mudrosti. Slobodno uništi zlo svojim stavom. Možda pomogneš sagovorniku da shvati da istina nije samo loš trač. Istina može biti sve što zamisliš da jeste, ako se ne kosi s logikom. Ali ti biraš one djelove koji tebe čine ispunjenim i mudrim. Vodi računa o mjestima na koja vodiš svoje tijelo. Trudi se da sve oko tebe bude čisto, kao i ti sam. Dopusti sebi da tvoja duša i um budu smireni na svaki način. Ne dotiči se stvari koje se ne tiču tebe samog. Dopusti sebi biti  oličenje dobrote, jer slični tebi će uvijek prepoznati dobro i učiti htio ti to ili ne. Dakle budi primjer, na svaki mogući način, život je prekratak da ga gubimo na prkos samom sebi. Izvorno, duša je zasigurno čista. Ako si je isprljao jer si htio zadovoljiti smisao, zasigurno si pao na dno. Imaš šansu da ustaneš i da se očistiš, imaš šansu sve dok si živ. Ali svaki novi dan, traži novi smisao, ako već nemaš neki koji si prihvatio i koji te čini sretnim čovjekom koji ustaje iz kreveta s dozom radosti što je živ. I nemoj zaboravljati taj smisao, neka te vodi kroz sve bitke i probleme. Ne gubi i ne prodaji svoju dušu za nešto što malo vrijedi. Ona pripada tebi, a vraća se Njemu. Zato, često misli na to kakav želiš stati pred svog Gospodara. 


- Dio iz knjige u nastanku: Život kroz Allahova imena

Topic