Home

Građanska BiH trenutno i sa aktuelnim političkim vođama nema budućnost

21 Jul

Građanska BiH trenutno i sa aktuelnim političkim vođama nema budućnost

Ne mislim da nacionalne političke partije, nacionalno opredijeljeni lideri ili oni koji brane nacionalne identitete građana BiH po definiciji rade na narušavanju odnosa ili na narušavanju mira.

Prije bih rekla da to često rade upravo oni koji nastoje na militantan način da se suprotstave zahtjevima za uvažavanje etničkih identiteta, istakla je u intervjuu za Vijesti.ba Sanja Vlaisavljević, direktorica Centra za kulturu dijaloga.

VIJESTI.BA: Centar za mir i multietničku saradnju iz Mostara dodijelio Vam je proteklog vikenda priznanje "Mimar mira". Koliko Vam znači ova nagrada, odnosno činjenica da je Vaš rad prepoznat kao predan doprinos u građenju i afirmaciji mira?

VLAISAVLJEVIĆ: Iskreno, bila sam zatečena. Radim i živim u Sarajevu. Ponajviše se borim sa sarajevskim vjetrenjačama ili iz Sarajeva sa vjetrenjačama kojih je BiH prepuna. Jedan dan dobila sam obavijest o ovoj nagradi i bila sam uistinu dirnuta. Netko je, ipak, prepoznao značaj mog rada za poslijeratnu BiH. Najviše me dojmila rečenica u kojoj stoji da nagradu dobivam za uspostavljanje međuetničkog dijaloga i da doprinosim izgradnji mira u teškim poslijeratnim uvjetima. Istina je da već preko dvadeset godina nastojim doprinijeti pomirenju u ovoj zemlji. Često nisam shvaćena u svojim nastojanjima jer, nažalost, svjedoci smo da javno govoriti u BiH uvijek znači govoriti sa neke etnički definirane pozicije.

Nastojala sam kroz sve ove godine svoju etnonacionalnu pripadnost ili opredjeljenje skloniti, kroz tekstove, analize ili javne nastupe i pokušati argumentirati vrijednosno neutralno. Upravo onako kako bi se trebalo javno govoriti kada isključimo svaki oblik privatnosti i osobnosti. Dobivala sam kritike da sam “bezlična”, “fašista” ili “kolaboracionista” ukoliko argumentiram za neke stavove ili neke ljude, ili skupine ljudi, a koji nisu po volji, posebno sarajevskom, mainstreamu. Onda sam shvatila da ti prigovori uvijek dolaze iz onih krugova ili od onih osoba koji u svakom svom javnom obraćanju sebe pozicioniraju uz neki kolektivitet. Mada, ne bih propustila da dodam, da su u tom smislu namilitantniji oni koji sebe svrstavaju u “građansku” i “antifašističku” elitu, pri tome vidno ističući da oni kao Bošnjaci, Srbi ili Hrvati smatraju da ne treba polagati pažnju na etnički identitet nego na građansku poziciju “svi kao jedan”.

Nažalost, to je, možda najpogubnije kreiranje društvene realnosti, posebice kada govorimo o uspostavljanju interetničkog dijaloga ili trajnog mira. BiH je zemlja sastavljena od tri konstitutivna naroda i ostalih koji žive u njoj, i to još od ZAVNOBiH-a, a i danas važi isti koncept, pa je posve neracionalno očekivati da se ljudi odriču svojih identiteta. Pokušati uvažiti identitete i doprinositi dubljim vezama među različitim etnonacionalnim skupinama bi morala biti zadaća svih koji imaju priliku I mogućnost da javno govore i djeluju. Stoga, ova nagrada ima za mene posebno značenje i vrijednost.

VIJESTI.BA: Ovom prilikom, ispričali ste iskustvo koje ste proživjeli u Mostaru i Sarajevu sa učenicima Karađozbegove mederese, gimnazije Banjaluka i Katoličkog školskog centra u Sarajevu, a koji su, kako ste kazali, pokazali kako se može živjeti, biti različiti a biti zajedno. Kakav je utisak ovo iskustvo ostavilo na Vas? Je li ono dokazalo da zajednički život u različitostima nije nemoguća misija?

VLAISAVLJEVIĆ: Ne biste vjerovali da vijest o tom susretu preko stotinu srednjoškolaca i njihovih profesora iz cijele BiH u Karađozbegovoj medresi u Mostaru nije htio objaviti niti jedan javni servis ili dnevna novina. Porazno je to saznanje, jer ukoliko svi trebamo raditi na promidžbi pozitivnih vrijednosti i doprinositi izgradnji mira, onda su servisi kao glasila svih građana bili dužni objaviti ovu priču. Nažalost, uvjerena sam da se desio neki incident da bismo bili top-vijest. To govori u prilog činjenici da mediji uglavnom ne žele plasirati građanima priče u kojima se vidi da je suživot u različitosti moguć. Mladost cijele BiH je provela tri dana u Medresi. Živjeli su po pravilima kućnog reda Medrese. Mladi su to ljudi posve različitih religijskih i etničkih opredjeljenja i orijentacija. No, sve ih je povezala debatna priča kroz koju su i oni koji su po prvi put bili ne samo u Mostaru nego i u Federaciji, eto ni manje ni više nego nekoliko dana živjeli u Medresi. Bilo je to natjecanje na državnoj razini. Jedino takve vrste u BiH. 

Natjecanje su otvorili i zatvorili muftija mostarski Salem ef. Dedović i paroh mostarski Radivoje Krulj. Ima li išta čarobnije nego nazočiti skupu mladih koje razumiju, poštuju i potporu im daju daju vjerski poglavari. Ovaj susret je izazvao i određena negodovanja. Ne nacionalista, nego takozvanih antinacionalista koji su primijetili da nije dobro da se djeca sastaju po crkvama i džamijama nego treba da treba da njeguju „građanstvo“ u BiH. Možda bi ova njihova tvrdnja bila održiva u zemlji u kojoj su strogo odijeljeni religija i država, ali u BiH u kojoj je etnički ujedno i religijski identitet te u kojoj se u Predsjedništvu obilježavaju najveći vjerski blagdani, posve je besmisleno stvarati jaz među mladima tvrdeći da im nije mjesto tamo ili ovamo. Ova Medresa, kao i Katolički školski centar u Sarajevu, koji su domaćini debatnih susreta uistinu su građanski otvorena mjesta, jer u njima svjedočimo susretima različitih i ravnopravnih. Medresa jeste i treba da bude mjesto okupljanja bh. mladosti ako se tu ne samo poštuju prava drugih za slobodnu riječ i slobodno izražavanje nego im se ukazuje i veoma srdačno gostoprimstvo. Ti dani u Medresi bili su posebno iskustvo za sve srednjoškolce i njihove profesore, iskustvo koje ih je zbližilo i oplemenilo.

Nakon ovog susreta počele su pripreme za naš Debatni kamp koji je poduprla ambasada USA u BiH, a održan je krajem trećeg mjeseca ove godine. Kroz nekoliko radionica srednjoškolci iz Karađozbegove Medrese, Katoličkog školskog centra Sv. Josip iz Sarajeva i Gimnazije Banjaluka su zajedno, na svečanosti obilježavanja dvadesetog rođendana CKD-a, izveli skladbu simboličkog naziva “Mostovi”. Nije bilo osobe u sali koja vidjevši njihove spontano isprepletene ruke i čuvši poruke ljubavi i mira nije zadrhtala ili zaplakala. Nikolina Veljović na TV 1 je ovu pjesmu najavila riječima: “BiH za primjer svima”. (http://bportal.ba/video-i-ovo-je-bih-ucenici-medrese-katolickog-centra-i-gimnazijalci-iz-banja-luke-zajedno-otpjevali-mostove/).

Niti ovu pjesmu kao niti sam događaj niti jedan javni servis niti dnevna novina nisu prenijeli. E to nije BiH za primjer svima nego samo onima koji žive od destrukcije i za destrukciju njenih vrijednosti. Sramota.

VIJESTI.BA: Je li moguće suprotstaviti se onim političkim strujama koje nas uvjeravaju u suprotno? Koji su preduslovi za izgradnju mira?

VLAISAVLJEVIĆ: Uvijek je moguće. Rekla bih da nam je to i obveza. Mada, ovdje bih bila obazriva. Ne mislim da nacionalne političke partije, nacionalno opredijeljeni lideri ili oni koji brane nacionalne identitete građana BiH po definiciji rade na narušavanju odnosa ili na narušavanju mira. Prije bih rekla da to često rade upravo oni koji nastoje na militantan način da se suprotstave zahtjevima za uvažavanje etničkih identiteta. Posebice je perfidan svaki oblik kritike kojom se u ime “građanstva”, koje uvijek u pozadini ima etničku notu, na najbeskrupulozniji način uz uporabu huškačkog, a nerijetko i govora mržnje, optužuju drugi da narušavaju mir i sklad u BiH.

Onaj tko glasno kritizira iz Sarajeva mora računati da građani izvan radijusa od samo 30 km ne misle na isti način i da poruke koje im oni upućuju imaju samo negativne posljedice. Ovo vrijedi i u svim ostalim primjerima lokalizma iste vrste. Čini mi se da se često kroz javni diskurs zaboravlja činjenica da građani BiH vide sasvim različito ovu zemlju, da imaju sasvim različit odnos prema njenom uređenju te da je svako nametanje jedne volje zapravo put ka raspadu BiH. Ova zemlja može opstati samo onda ukoliko se dogovori postižu konsenzusom i ukoliko, kao što je to nedavno rekao Bakir Iztbegović, “ne budu svi zadovoljni u najvišoj mogućoj mjeri” ishodom konsenzusa. Kada shvatimo da može biti usvojeno sve što jedan narod želi nego samo ono oko čega se dogovore politički lideri moći ćemo govoriti o prosperitetnoj multinacionalnoj zajednici. Život u multinacionalnoj zajednici nije poput onog u etnički homogenoj naciji-državi. To svatko tko javno govori mora stalno imati u vidu.

VIJESTI.BA: U jednom od svojih tekstova, napisali ste da BiH može uspjeti samo ako mladi i sposobni ljudi dobiju svoju priliku. Šta savjetujete upravo tim mladim ljudima u državi u kojoj je, nažalost, nepisano pravilo da uspijevaju podobni - ostati i boriti se za bolju BiH ili sposobnost testirati negdje na Zapadu?

VLAISAVLJEVIĆ: Mladi mnogo bolje detektiraju stanje u BiH nego oni koji im javno plasiraju priče o ovoj zemlji. Da sam mlada, na prekretnici života, a imajući u vidu što mi poručuju mediji, intelektualne elite i većina političkih lidera, vjerojatno bih bila među onima koji biraju život drugdje. Da se kroz medije čuje mnogo više pozitivnih priča, a tvrdim da ih ima, i pogled mladog čovjeka na izbor životne destinacije bi bio drugačiji. Mada, još potresnije od odlaska u daleke zemlje jeste odlazak mladih iz, recimo, Sarajeva, u Istambul na studij. Iz Istočnog Sarajeva u Beograd. Iz Mostara u Zagreb ili drugdje. Činjenica da oni ne osjećaju povezanost s gradovima u drugim entitetima je porazna. Dok god se ne stvori klima da je Sarajevo uistinu glavni grad koji treba biti okupljalište mladosti ove zemlje, dok god su Pale neko srpsko malo mjesto, Široki mjesto koje vole samo Hrvati, imat ćemo problem sa odlaskom naše mladosti iz BiH.

VIJESTI.BA: Svjedoci smo da ustavno uređenje BiH čest politički izgovor za nerad. Može li dejtonska BiH, uz malo političke volje, krenuti uzlaznom putanjom? 

VLAISAVLJEVIĆ: Svakako da može i mora. Ta isprika je sasvim besmislena. Ovako koncipirana BiH, kao zajednica tri naroda je nastala u ZAVNOBiH-u i eto živjela je nemali broj godina. Evo, zamislimo hipotetički da netko sad promijeni Ustav i da BiH ne postoji više kao zajednica tri naroda nego samo „zajednica građana“ oslobođena bilo kakvih etnonacionalnih identiteta. Da li itko ozbiljan može i pomisliti da bi građani BiH ikad pristali da se oslobode svojih, ratovima stečenih i učvršćenih, kolektivnih identiteta. Da li itko ozbiljan može i pomisliti da bi Bošnjaci pristali da više nisu Bošnjaci? Zajednica koja bi se odrekla svog nacionalnog bića? Da li itko ozbiljan misli da bi se Hrvati ili Srbi odrekli svog određenja “biti Hrvatom” ili “biti Srbinom”. Ako su krojači nekih novih ustava uvjereni u to, onda moraju računati sa novim, ne samo ratom, nego ratovima. Dakle, Ustav BiH nije niti može biti kočnica za prosperitet BiH.

VIJESTI.BA: U posljednje vrijeme mediji pišu o navodnoj inicijativi Njemačke o uređenju BiH kao građanske države. Prema Vašem mišljenju, ima li ova ideja svijetlu budućnost sa trenutnim političkim elitama na sceni?

VLAISAVLJEVIĆ: Ova ideja nema političku budućnost u skorije vrijeme niti sa trenutnim političkim liderima niti sa takozvanom ljevicom, niti sa takozvanim antinacionalistima. Nema ni s kim. Zašto? Zato što niti oni koji se u javnim nastupima deklariraju kao borci za građansku BiH nisu oslobođeni svoje čvrste ukorijenjenosti u etničko. Zanimljivo je bilo gledati donedavno najznačajnijeg socijaldemokratu u BiH, takozvanog borca za građansku BiH, Zlatka Lagumdžiju, koji jen uz borbu za građanstvo član upravnog odbora Bošnjačkog (a ne „građanskog“) instituta, koji se deklarira ne kao Bosanac nego kao Bošnjak, koji u svojim javnim nastupima ne propušta sintagmu “mi Bošnjaci”… Ovakvih primjera ima kroz cijelu BiH. Ovaj je poseban, jer je riječ o najvećoj socijaldemokratskoj, građanskoj partiji. Naravno, isto bismo mogli primijetiti i za najveću socijaldemokratsku partiju RS-a, za SNSD i njihovog lidera Dodika. Pogledajmo samo uža rukovodstva takozvanih građanskih partija i primijetit ćemo da su to pripadnici većinskog naroda lokalne zajednice u kojoj je sjedište partije, uz malobrojne ostale koji su se tu našli nakon rata. Vjerovat ću u ideju građanske opcije, kada na sceni budemo imali takvu političku partiju u kojoj je predsjednik iz entiteta u kojem nije sjedište partije ili koja u najužem rukovodstvu ima članove iz recimo Širokog Brijega, Trebinja i Bihaća.

VIJESTI.BA: Generalno, kako gledate na odnos građanskog i etničkog kada je u pitanju BiH i njena integracija u EU? 

VLAISAVLJEVIĆ: Pitanje građanskog i etničkog je ključno pitanje za opstanak BiH. Kada ovo pitanje bude riješeno onda se može krenuti u rješavanje drugih pitanja I problema.

VIJESTI.BA: Direktorica ste Centra za kulturu dijaloga, koji je u aprilu proslavio 20 godina rada. U kojoj mjeri se danas u BiH cijeni kritičko mišljenje i njeguje kultura dijaloga na javnoj, a posebno političkoj sceni?

VLAISAVLJEVIĆ: Kultura dijaloga i kritičko promišljanje na javnoj sceni su nepoželjni. Rekla bih da su mnogo nepoželjniji na intelektualnoj, akademskoj i medijskoj sceni nego na političkoj. Dvadeset godina smo kao Centar koji je godinama bio u nemilosti bogatih donatora nastojali da očuvamo komunikaciju koja je sistematski uništava iz različitih krugova moći (onih koji dobro profitiraju od „kritike nacionalizma“). To ćemo raditi i dalje, makar nam kancelarija opet bila demolirana, makar i dalje ja bila “kolaboracionista” i “fašista”, makar nas i dalje optuživali što petljamo vjerske škole s građanskim. Ma zamislite vi samo da netko zagovara segregacijski politiku odvajanja škola sa vjerskim predznakom od građanskih? Mnogo veća segregacija je osporavati susret vjerskog i građanskog od segregacije zvane „dvije škole pod jednim krovom“. U prvom slučaju bogati zagovornici „građanskog“ osporavaju zbližavanje različitosti, a u drugom roditelji biraju, slobodnom volju, da djeca idu u etnički različite škole. Upravo su naši kaešceovi i naše medrese pokazali koliko su otvoreni za drugo i drugačije, koliko niti jedna takozvana građanska politička opcija nije. Dakle, naša misija se i dalje nastavlja uz moto Centra “svi različiti-svi jednaki”. Iskreno zahvaljujem Centru za mir za nagradu, a i vama na ovom razgovoru kroz koji je javnost mogla nešto više saznati i za onu drugu stranu BiH, pozitivnu BiH.

 

(Izvor: Vijesti)

0 Comments

Facebook komentari

Povezane vijesti

Back to top