U rubrici ''Heftičnjak'' analiziramo i komentarišemo ključni događaj u sedmici iza nas. Tema sedmice je odlazak velikog scenariste i pjesnika, akademika Abdulaha Sidrana. I filozofa koji je živio Bosnu, kojeg je narod razumio.
Jučer je na bolji svijet preselio Abdulah Sidran. Sve do jučer najveći živući pjesnik ove zemlje, legendarni filmski scenarist i akademik preminuo je u 80. godini. Iz njegove biografije se dade pročitati da je osnovnu školu i gimnaziju pohađao u Sarajevu, te da je apsolvirao na Filozofskom fakultetu. Književnošću se počeo baviti 1960-ih godina. Pripadao je generaciji mladih književnika koju često nazivaju "šezdesetosmaškom". Izbori iz njegove poezije su prevedeni na njemački, francuski, italijanski i druge jezike. Bio je zaposlen na RTV Sarajevo kao vodeći dramaturg, a svoju slavu prvo je stekao kao pisac scenarija.
Dovoljno je nabrojati filmove Emira Kusturice "Sjećaš li se Dolly Bell?" i "Otac na službenom putu", zatim "Kuduz" i "Savršeni krug"Ademira Kenovića i ''Praznik u Sarajevu'' Benjamina Filipovića. Kao filmski autor, dobitnik je brojnih nagrada i priznanja. Bio je član Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine.
Pored filma, Sidran je svojom poezijom obilježio ovu epohu, te se smatra jednim od najvećih pjesnika Bosne i Hercegovine svih vremena. Njegove zbirke pjesama ''Sarajevski tabut'', ''Zašto tone Venecija'', ''Sarajevska zbirka'', ''Morija'', ''Suze majki Srebrenice''... prevedene su na mnoge jezike i sastavne su dijelovi svake ozbiljne antologije bh. pjesništva. On je bio pisac fenomenalnog mehkog stila, posebnog senzibiliteta i narodskog jezika.
Upravo je zbog svojih sjajnih promišljanja i stavova smatran i filozofom Bosne. Sidran se smatrao filozofom kojeg podjednako razumiju akademici i svaki dedo i nana u Tržačkim Raštelima.
Ljudi su mu vjerovali i u njemu vidjeli pravog Bosanca koji govori bez oraha u džepovima.
''Kod Sidrana nema šema, nepoštovanja, predodređenih ideja, sve je, kao i život sam, kretanje, treperenje, pokrivanje jedne stvari drugom, iz kojeg se zaključci eventualno mogu izvlačiti, ali se ne mogu nametati. Ljudski život nije zabava, nego je službeni put po tome što ima kraj, a kraj je po logici stvari i cilj – nešto prema čemu se ide makar i protiv svoje volje, ali prije kraja u njemu ima mjesta za najraznovrsnije stvari, pa i za sreću i zadovoljstvo'', piše u predgovoru Tvrtka Kulenovića za knjigu filmskih scenarija objavljenu u Izabranim djelima Abdulaha Sidrana i to je možda najtačnija definicija Sidranovog pisanja i umnog govorenja. U jednom intervju Sidran govori o Bošnjacima koji su ponovo na raskrižju, ovaj put između džamije i kafane, pa je ovako to filozofski odgovorio, a pozivajući se na jednog velikog Krajišnika:
''Za mene je genijalan odgovor, mada ne znam da li bi ga on danas rekao, ono što je general Mehmed Alagić izjavio: 'Krajišniku, i kad je najpijaniji, ne diraj u džamiju'. To je nešto što meni pričinjava radost, da jedan takav Bošnjak iz Krajine iznađe fenomenalan kompromis i još taj kompromis formuliše na duhovit način.''
To je bio naš Avduka, velikan. Redakcija Cazin.net se oprašta od velikana, neka mu je vječni rahmet i sabur njegovoj familiji.
