Hrvatska novinarka o problemu kojeg olako shvatamo: Da nisam mjerila pritisak, jutro ne bih vidjela

H

Novinarka HRT-a Maja Njirjak je u novom intervjuu govorila o svojoj borbi za zdravlje te upozorila ljude da češće mjere pritisak.
Naime, ona je prije tri godine hospitalizovana nakon što joj je otičan pritisak 200/140 mmHg.

"Da nisam mjerila pritisak, ko zna kako bi završilo. Mislim, tu večer bih možda s kćeri pročitala neku priču, pogledala omiljeni nastavak serije, ali jutro ne bih vidjela", rekla je za portal zivim.gloria.hr.
Uočila je neke promjene, ali joj ništa nije djelovalo alarmantno. Dodala je da nije znala da ima visok pritisak sve dok joj doktorica opće prakse, kojoj se javila zbog zujanja u ušima, nije rekla da ga češće mjeri i zapisuje.
"Sutradan sam išla na vakcinisanje protiv covida i nakon vakcinisanja prtisak je bio 170/120, a mama mi je donijela tlakomjer jer ga ja nisam imala. U petak sam završila na hitnoj. Tog dana nisam radila ništa, samo sam spremala po kući, kuhala ručak, s djetetom prolazila zadaće i gradivo i mjerila pritisak… Bila sam uvjerena da nešto ne štima s tlakomjerom jer je pokazivao 170/120 pa je u jednom trenutku, oko 17.30, bio 195/150 pa 200/140. Tada sam zvala hitnu i savjetovali su mi da odem u bolnicu Sveti Duh. Nakon obrade i tableta puštena sam kući uz preporuke koje sve pretrage trebam napraviti", ispričala je.
Još uvijek nema odgovor na to kakvu hipertenziju ima. Negdje piše arterijska, a negdje sekundarna, no dodala je kako je važno da se uspješno liječi. Pohvalila je zdravstveni sistem u Hrvatskoj koji je obavio sve potrebne pretrage.
"Kardiološki nije pronađeno ništa alarmantno, nefrološki imam neke sitne poteškoće s nadbubrežnim žlijezdama, a neurološki imam bifurkaciju desne ACI žile uz stenozu i posljedičnu destenozu neke druge. Ne znam to ni prepričati, no nikako nije bezazlena dijagnoza", navela je.
Ona sada redovno svoje kolege, prijatelje i članove porodice "nagovara" da češće mjere pritisak.

"Mjerenje pritiska je prvi i inajvažniji korak. Kolege mi znaju reći: 'Pa mjerio sam pritisak jednom mjesečno.' Ne, ne, ne... Tri puta dnevno nekoliko dana zaredom - jedino tako ili tlakomjer na 24 sata. Jako sam zahvalna mami koja mi je posudila tlakomjer, odnosno sada sam ga već prisvojila, a roditelji su kupili novi. Onaj obični, oko zgloba, košta 50-60 eura, ali kažu da za penzionere ni taj zglobni nije baš najbolji, već samo onaj za nadlakticu, a taj je najskuplji. Kako, zašto? Svaki dan čitamo i slušamo o zdravlju, prevencija ovoga, prevencija onoga, a sva ta prevencija košta. Ambulante, znamo, grcaju od posla. I da, jako sam ljuta jer penzioneri s malom penzijom ne mogu kupiti tlakomjer. Pa gdje da onda ti ljudi mjere prtisak? Gdje ima neki popust preko dopunskog? Zašto plaćamo to dopunsko i koji je uopće tlakomjer pouzdan za starije, a koji za mlađe? Osjetila sam revolt, ne zbog svoje kože, već sam se stavila u kožu svih u mirovini... Pa jedva kupe mlijeko, a kako tek tlakomjer?", upitala je.