Katarza i utopija: Zašto je političarima u Republici Srpskoj teško priznati genocid?

.
Još jedna u nizu presuda koje pravno potvrđuju postojanje genocida.

Ratko Mladić osuđen je na kaznu doživotnog zatvora jer je kriv za genocid u Srebrenici, progone Bošnjaka i Hrvata, terorisanje građana Sarajeva i uzimanje pripadnika UNPROFOR-a za taoce. Ovo je još jedna u nizu presuda koje pravno potvrđuju postojanje genocida.

 

U modernoj istoriji, poštivanje sudski utvrđenih činjenica i presuda trebalo bi da bude, ne samo zakonska, već i moralna obaveza. No, suočiti se sa prošlošću i genocidom znači kolektivnu katarzu, ali prije svega političku hrabrost lidera koji su spremni da plate cijenu silaska s vlasti zbog snažnog narodnog otpora da se suoči sa prošlošću i činjenicama. No, ni vlast, ni opozicija u Republici Srpskoj nemaju hrabrosti da priznaju genocid. Baš kao što politički lideri u Srbiji nemaju hrabrosti da priznaju nezavisnost Kosova*. To će se morati desiti prije ili kasnije, to su zakoni real politike, ali ostaće jedno veliko pitanje: Ko je manipulisao narodnim masama i sprječavao privredni i ekonomski razvoj svojih građana. Pitanje je i da li to politički lideri rade iz uvjerenja ili iz potrebe da podilaze biračkom tijelu. Jedno je jasno – negiranje genocida vrijeđa žrtve, koči dalji napredak i pospješuje svu bijedu bh. društva.

 

Ludačka košulja iz uvoza mogla bi biti skinuta s kolektivnog društvenog stava uz pomoć onoga ko nam je tu košulju skrojio. Zato imamo pravo da očekujemo da Ured visokog predstavnika nametne Zakon o negiranju genocida. Ne bi to bio prvi nametnuti zakon, ali možda bi bio najbitniji.

 

Za usvajanje Zakona o zabrani genocida ne bi trebali biti potrebni nikakvi dodatni razlozi, pored činjenica da je on počinjen i potvrđen u više presuda, kaže za BUKU Nermin Nikšić, lider SDP-a.

 

“Nažalost, živimo u društvu u kojem se na mržnji, strahu i promicanju zločinačkih ideologija obilato profitira, pa učesnici u takvim sramotnim praksama čine sve da onemoguće institucionalnu zaštitu žrtava, njihovih prava, pa i dalje ustrajavaju na negiranju istine i izvrtanju historijskih činjenica”, smatra Nikšić.

 

Glavni haški tužilac rekao je da će Savjetu sigurnosti podnijeti izvještaj u kom će naglasiti da određeni broj političara u BiH negira genocide. Zašto je toliko teško izgovoriti taj jasno definisan pravni pojam pitamo predsjednika DNS-a Nenada Nešića.  

 

„Upravo zato što je pojam jasno definisan i što nisu ispunjeni uslovi iz definicije genocida za takvu kvalifikaciju. Zato što, ako smo manjina, ne znači da ne treba da se borimo za istinu i da kažemo da se desio strašan ratni zločin koji su počinili pojedinci, ali ne i genocid. Takva pravna kvalifikacija treba da baci veo zaborava na Holokaust da bi se pričalo o nekom novom 'genocidu'. Uostalom, tim se najmanje bave pravnici i istoričari, a najviše Bakir Izetbegović i svi njegovi sljedbenici koji žele BiH bez Srba. To ne može i dok je njihove želje za tako nečim jačaće naša volja da opstanemo i da se borimo za istinu“, izričit je Nešić.

 

A potpredsjednik SDA Adil Osmanović kaže kako nema razlike između SNSD-a i SDS-a/PDP-a kada je u pitanju osvrt na ratna dešavanja.

 

„Sve te političke stranke, nažalost, imaju sličan pogled na ta kretanja 1992.-1995. Kod svih tih stranaka one svojim aktivitetom morjau pokazati da se ograđuju i distanciraju od te politike i da se distanciraju od osoba koje su počinile ratne zločine i da se pruži ruka pomirenja i prihvate presude domaćih i međunarodnih sudova“, kazao je Osmanović.

 

Senad Šepić, predsjednik Nezavisnog bloka, predlaže da prva odluka novog visokog predstavnika bude nametanje Zakona o zabrani negiranja genocida i ratnih zločina. 

 

“Ono što je još važno i gdje je potrebna ozbiljna intervencija jest obrazovni sistem, koji mora ugraditi naslijeđe Haškog tribunala, a ne kao što je to sada da su ratni zločinci heroji. Ratko Mladić će završiti kao nacistički ratni zločinac i tako će svjedočiti svaka ozbiljna istorija”, kazao je Šepić za BUKU.