11 May

KEMAL ČOPRA SVE POPULARNIJI PISAC: Nema insana koji se neće pronaći u pričama "Hadžibega", velikog bogatstva bosanskoga jezika

U moru današnje literature, raznih pisaca i nadripisarstva u svijetu kad nam je sve isto i kad nam nedostaje originalnih i poučnih tekstova, pa i knjiga, pojavio se pisac Kemal Čopra sa svojim megapopularnim knjigama Hadžibeg 1 i Hadžibeg 2.

Sve je počelo otprlike prije dvije godine kada je pod pseudonimom Uzeir Hadžibeg počeo na Facebooku pisati kratke priče. Za kratko vrijeme stekao je preko 5.000 "prijatelja" i preko 3.000 ljudi koji ga svakodnevno čitaju i prate.

Hadžibeg je najpoznatiji cvijet bosanskih avlija, simbol iskonske ljubavi prema domu. A knjiga "Hadžibeg“ je jedno veliko bogatstvo bosanskoga jezika. Ljudi su "željni" tog iskonskog bosanskog govora, tih zvučnih i prelijepih bosanskih kovanica, turcizama, humora.

Kemal Čopra je rođen 1962. godine u Sarajevu gdje je davnih osamdesetih studirao književnost na Filozofskom fakultetu. Ljubav prema pisanju zapostavio je sve do pojave interneta, kada se aktivno vraća pisanju kao osnivač, urednik i autor mnogih web portala.
Napisao je i izdao dvije knjige koje su u vrlo kratkom periodu pronašle put do srca mnogih čitalaca širom svijeta. Ono što vrijedi napomenuti je da Čopra svojim načinom izražavanja i pisanjem priča starog dede Uzeira ustvari čuva bosanski duh i mentalitet našeg čovjeka kao i podneblja iz kojeg dolazi. Nema insana koji se neće pronaći u pričama dede Uzeira ili pak iz svake priče izvući korisnu pouku i poruku. Zbog toga knjige Hadžibeg kupuju i stari i mladi, a svoje mjesto knjige su zauzele u mnogim kućnim bibliotekama širom svijeta, a posebno naše Bosne.
Pisac Kemal Čopra piše i svoju treću knjigu koja je uveliko u pripremi za izdavanje, sigurni smo da će i ovaj put uspjeti ostaviti bez daha svoje čitaoce i da će i ova njegova knjiga još jednom zasijati punim sjajem. 

U prilogu vam donosimo i jednu od njegovih najnovijih priča.

U PET DEKA

Imam ja jenog ahbaba, Galiba, i on se plaho razumije u sve što je kinesko, jal japansko, ne umijem ti rijet. Napiso je i knjigu o tom, i neki dan mi je donese kući. Kakva mi korist od tvoje knjige, moj Galibe, kad je na drugom jeziku? Stavi je, veli, pod jastuk i do jutra će ti sve iz nje leć u glavu. Da je umijem čitat, mogo sam se lahko uvjerit u ono što mi Galib stalno govori, biva da je kineska mudrost plaho slična ovoj našoj mahalskoj, al od birvaktile, jer u današnji vakat, veli mi Galib, ne zna se ko je mahnitiji, Kinezi il Bosanci, i jedni i drugi se slomiše da zatru mudrost svojih predaka. Nejse. Vako će ti meni Galib:
- Kinezi kažu da ptice ne lete neg ih nosi zrak, ribe ne plivaju neg ih nosi voda.
More bit, moj Galibe, a more i ne bit, ko će ga znat. Neki dan, naša Raza veli da kiša ne pada neg se spušta na zemlju, a mi Bosanci slobodno moremo rijet da ne živimo neg nas život nosi đe je drugom ćejf.
- O tome ti ja govorim, Uzeire.
- Jah, moj Galibe, svi smo ti mi u pet deka, pa ti vidi.

 

(Cazin.NET)

0 Comments

Facebook komentari

Povezane vijesti

Back to top