Abdullah ibn Mes'ud, r.a. je jedne prilike kazao: „Ko može svoje bogatstvo podići na nebo, gdje ga ne mogu rastočiti crvi i pokrasti lopovi, neka to učini jer je srce čovjeka vezano za njegovo bogatstvo!“(1)
Ovim nam riječima, časni ashab ukazuje na listu prioriteta u životu jednog vjernika, ukazuje na iskorištavanje prolaznih dobara dunjaluka radi stjecanja vječnih blagodati ahireta, kao i da je najveća sreća jednog vjernika u islamu.