Pravda, istina… pravda, istina – ori se s centralnog trga u Banjaluci svakoga dana u predvečerje. Zrak je težak i ljepljiv, zagušen transparentima i hiljadama visoko podignutih, zgrčenih šaka.
Okupljeni su odjeveni u identične majice kratkih rukava: na prednjoj je strani lik mladića, na stražnjoj strane natpis “Kada nepravda postane zakon, otpor je tvoja dužnost”. Sa zvučnika dopiru stihovi pjesme “Klinac iz geta” u hip-hop ritmu. Pocupkuju ljudi svih životnih dobi, starci i djeca podjednako, različitih profesija, svih nacionalnosti, ovamo pristigli iz udaljenijih krajeva RS-a, ali i iz cijele Bosne i Hercegovine, prenosi Večernji list.
– Od ulice ne možeš pobjeći, svaki će te problem stići, samo najjači prežive, ali njih je malo, pjevaju uglas, a onda naglo utihnu nakon što je mikrofon uzeo crnomanjasti muškarac.
Jesmo li ljudi, uzviknuo je, na što masa odgovara: “Jesmo!”
– Uskratili ste priče, suze, smijeh, uskratili ste jedan život, gospodo. Ubili ste Davida jednom, ali drugi put nećete. Pravda za Davida, pravda za sve nas, pravda za našu djecu. Mir, dostojanstvo, bez politike, vjere, nacije. Mi, gospodo, ostajemo ovdje. A ti, Davide, dobro znaš da tata zna sve, riječi su kojima je završio skup, mirno kako je i počeo, ali uz puno pritajenog bijesa.
Bio je to 32. dan protesta za Davida Dragičevića, 21-godišnjeg studenta elektrotehnike, sportistu, pjesnika, umjetnika, čije je beživotno tijelo pronađeno na obali Vrbasa krajem marta, otkad građani uporno traže da se slučaj riješi, a krivci privedu pravdi. No, kako se to još nije dogodilo, protest koji se uporno događa svake večeri u posljednjih je mjesec dana prerastao u pokret protiv represivnog sistema koji, kako se smatra, zataškava istinu. Diljem grada niču jumbo plakati s Davidovim likom, voze se biciklističke utrke njemu u spomen, a Facebook grupa koja promiče tezu kako Davidova smrt nije nesretan slučaj i koja njegove “krvnike želi vidjeti iza rešetaka”, za samo nekoliko sedmica okupila je više od 90.000 aktivnih članova. Na spomenutoj se društvenoj mreži prikuplja i novac za troškove advokata, kao i za nagradu tešku 50.000 eura za informaciju koja može dovesti do počinitelja, a ondje se mogu pročitati poruke podrške odaslane sa svih kontinenata, među njima i velik broj Hrvata iz Splita, Zagreba i Rijeke, koji se barem virtualno priključuju borbi za istinu o Davidovoj smrti.
Glavna snaga pokreta događa se u najužem središtu Banjaluke na mjestu koje je posljednjih dana neslužbeno dobilo novi naziv Davidov trg, na kojem je mladić posljednji put viđen živ, a gdje se u danima vikenda okupi i više od 10.000 ljudi u znak podrške Davidovu ocu Davoru Dragičeviću. Na početku razgovora, koji smo vodili na terasi kafića u središtu grada, kaže nam kako nije spavao 40-ak noći, još od Davidova nestanka, ali masa koja svake večeri stoji na trgu uz njega daje mu nadljudsku snagu. Iz crne torbe s laptopom, od koje se ne odvaja, vadi desetke dokumenata, a u ruci mu mobitel čija se baterija neprekidno prazni pa je on opet puni.
– Pogledajte samo sve te poruke, iz Malezije, Indonezije. Evo jedne iz Splita, gdje sam 1987. služio u Ratnoj mornarici… Pitajte što god želite: ja sam preko noći postao advokat, istražitelj, glasnogovornik…. sve što treba. U najkraćim crtama: ova je država ubila moga sina. Krivce za njegovu smrt treba tražiti u najvišim strukturama MUP-a Republike Srpske, u sprezi s Tužilaštvom – govori u dahu paleći cigaretu za cigaretom.
Samo u prvih desetak minuta razgovora, razgovor s Davidovim ocem prekinulo je četvero, petero slučajnih prolaznika.
Jedan od njih je mladić koji Davida poznaje iz škole, a prišla mu je i sredovječna žena pa mu pružila novčanicu da u njezino ime upali svijeću za pokojnog sina.
Davidu Dragičeviću gubi se svaki trag nešto nakon ponoći 18. marta, kada je nadzorna kamera ispred robne kuće Boska, na mjestu današnjih protesta, snimila kako se zaustavio u razgovoru s dvojicom muškaraca, koji su ga potom počeli slijediti. Za roditelje, Davora i Suzanu, uslijedilo je šest dana agonije sve dok policija nije objavila da je njegov leš pronađen na ušću rijeke Crkvine u Vrbas. U potvrdi o smrti koju potpisuje patolog Željko Krajan riječ je o slučajnoj smrti koja je nastala utapanjem odmah nakon nestanka 18. ožujka. Na istoj konferenciji u MUP-u, koju je predvodio Darko Ilić, načelnik uprave za organizirani i teški kriminal, moglo se čuti i to kako je policija tokom pronalaska tijela u njegovoj odjeći pronašla i predmete koji potiču iz opljačkane kuće u banjalučkom naselju Lauš.
Prema prijavi vlasnika, iz kuće je otuđen novac, laptop i memorijski stik, a premda laptop kod njega nije nađen (policija ga navodno traži u rijeci), ova je provala pripisana Davidu. Kada se u javnosti pojavio snimak nadzorne kamere opljačkane kuće na kojoj se vidi silueta pljačkaša koja ne nalikuje njihovom sinu, mladićeva porodica sa zgražanjem je odbacila sve navode patologa i inspektora. Također, kako je otac na prepoznavanju uočio cijeli niz kontuzija po tijelu koje upućuju na to da je pretučen, odbio je pokopati sina sve do druge, nezavisne obdukcije koju je obavio patolog s beogradske Vojnomedicinske akademije, čiji nalaz je utvrdio da je tijelo moglo biti u vodi od dva do četiri dana, nipošto cijelu sedmicu. Gdje se onda nalazio David najmanje dva dana nakon nestanka?
– Moje je dijete brutalno pretučeno, držano zatočeno, drogirano i zatim zadavljeno, a oni su ga proglasili lopovom i narkomanom. Na početku mi ljudi nisu vjerovali, pa sam potom iznosio detaljne podatke i provjerene informacije. Nisu mi ni u policiji vjerovali da je bio živ u vrijeme potrage, a siguran sam da jest, između 18. i 21. marta. Mi smo ga tražili dok su ga drugi tukli i maltretirali. Kada sam vidio Davidovo tijelo, bilo mi je jasno da brutalno pretučen i da nije dugo bio u vodi… najviše nekoliko sati – kazao je Davidov otac pa se osvrnuo na snimak na kojem se, kako policija tvrdi, vidi da je David kobne noći opljačkao kuću.
– Taj je snimak lažan, montiran. Vidi se da osoba koja ulazi i izlazi iz kuće nije ista. Muškarac koji izlazi viši je, grbaviji i šepa. David je bio sportista, zdrav i bez ijedne povrede – objašnjava Davor.
Rezultate prethodne istrage policija je dostavila Okružnom javnom tužilaštvu Banjaluka smatrajući da u ovom slučaju ne postoje elementi kaznenog djela. Tužilaštvo se u vezi s ovim slučajem dva puta obratilo javnosti saopštenjima u kojim navode da tim tužitelja “utvrđuje sve okolnosti smrti mladića” i onda je zavladao muk. David Dragičević pokopan je na Novom groblju nedaleko od porodičnog doma, tek nakon rezultata nezavisne obdukcije. Pogreb se, međutim, pretvorio u protestni skup. Mladi ljudi, dirnuti Davidom smrću, u rukama su držali poruke mjerodavnim institucijama “Zašto šutite”.
Na posljednjem ispraćaju pojavio se i predsjednik RS-a Milorad Dodik koračajući u sredini kolone koju su predvodili porodica i prijatelji. U jednom trenutku u rukama mu se našao i transparent, ali ga je brzo savio i uklonio. Pitamo Davidovog oca što mu je značila Dodikova prisutnost.
– Ništa. Politika me apsolutno ne zanima. Došao je i u moju kuću kao građanin, tako je rekao. Ponudio mi je finansijsku pomoć, ali to sam odbio – kaže Davor Dragičević.
Potom ga pitamo o motivima ubitva njegovog sina, a on odmahuje rukom. Posjeduje informacije koje zasad ne može podijeliti s javnosti, ali pritom ne želi nametati “svoju istinu”, već traži istinu, štogod ona sa sobom donijela, pa nas upućuje da pročitamo komentare na Facebook stranici i utjecajne blogere. Jedan od njih, novinar Slobodan Vasković, ponudio je verziju koja se, kako smo utvrdili, poklapa s mišljenjem većine prosvjednika. Evo kako on vidi pozadinu tragične smrti banjalučkog studenta.
– Neki pojedinci iz policije direktno su umiješani u ubistvo Davida Dragičevića, njegovo planiranje, organiziranje otmice, premlaćivanje, mučenje, mrcvarenje i surovo umorstvo. I nije ih mali broj. Njegovo ubistvo naručeno je i pomno planirano najmanje mjesec i pol do dva, a nalogodavci su zapovjednici jedne od tri grupe za premlaćivanje i egzekucije koje operiraju u Banjaluci, sastavljene od lokalnih nasilnika, kabadahija, kriminalaca, pojedinaca iz policije i privatnog sektora, onog njegovog dijela koji radi milionske poslove i ima izuzetno jake veze na svim nivoima vlasti – navodi novinar te dodaje kako te grupe imaju golem novac na raspolaganju, imaju svoju vojsku, koja je stalno na ulici i u brojnim ugostiteljskim objektima, a najjači njihov argument jest ucjena. Te grupe stvarni su vladari Banjaluke i toliko su uzeli maha da ovaj grad gotovo nezaustavljivo klizi u sunovrat.
David Dragičević, tvrdi novinar, posljednja je u nizu žrtava spomenutih grupa, svjesno likvidirana, prije toga stravično mučena, premlaćivana i, na kraju, udavljena i bačena u rijeku.
– Dileri i njihovi saradnici, kojih ima i u policiji, novače mladiće Davidove dobi; prvo ih navlačeći na droge, kao korisnike, a potom ih pretvarajući u dilere-ovisnike. To je industrija koja cvjeta u Banjaluci, za tu industriju znaju svi. David je bio idealan za takav posao jer je znao veći broj mladih ljudi. Bio je popularan. David Dragičević, međutim, nije htio raditi za dilere, i to je jeden od motiva zbog kojeg se nalazio na njihovom udaru, kao i na udaru njihovih zaštitnika u policiji, gdje pojedinci imaju znatan udio u ovoj prljavoj, neljudskoj raboti. David Dragičević se nije bojao dilera, njihovih šefova, posebno ne njihovih vojnika jer je bio fizički izuzetno spreman, poznavatelj brojnih borilačkih vještina i kao takav on jednostavno nije ustuknuo pred banjalučkim podzemljem. Zbog svega toga trebalo ga je “naučiti pameti” i to je završilo kobno po njega – navodi Slobodan Vasković, koji tvrdi kako se na video snimku snimljenom ispred robne kuće vidi da je David slobodan, zdrav čovjek koji hoda čilo te da nije drogiran.
– Ako se ponovno pozorno sagledaju ključne minute snimka, jasno je da su Davida opkolili mladići, da su ga sačekali i da ga mame. No, nisu smjeli udariti na Davida pojedinačno jer bi se uspio odbraniti, zato ih je moralo biti mnogo, mnogo više. I bilo ih je. David je odveden iza Metalske škole, gdje je čekalo između 15-20 batinaša, koji su ga nemilosrdno pretukli. Toliko nemilosrdno da na njegovu licu postoji samo jedan centimetar kvadratni koji nije dobio snažan udarac. David Dragičević je “samljeven”. Meksička kaša. Nakon toga odvučen je automobilom na, zasad, nepoznatu lokaciju. Dovukli su Davida do automobila, odatle poderane traperice i rane na koljenima. Od 18. do 21. marta bio je mučen, potom udavljen na nepoznatoj lokaciji nakon čega je još dva dana držan mrtav, a njegovo je tijelo kasno noću 23. marta ili rano ujutro 24. marta bačeno u Crkvenu – tvrdi novinar koji je prije nepune dvije godine napustio Banjaluku zbog prijetnji smrću pa i pokušaja likvidacije, a sve nakon što ga je Dragan Lukač, ministar unutrašnjih poslova Republike Srpske i inače visokopozicionirani član Dodikove stranke, javno optužio da ruši institucije RS-a.
Priča o tragičnoj smrti Davida Dragičevića priča je o sprezi kriminala i korupcije u vlasti koja se prelijeva na ulice, gdje se sukobljava sa sve glasnijom grupom građana koji traže pravdu i istinu za Davida, ali i za neku novu djecu. Protest ide dalje, ali ne bez otpora jer se banjalučkim vlastima od njega ledi krv u žilama. Među prosvjednicima se svakodnevno mota veći broj agenata u civilu, autobusi s prosvjednicima nerijetko se zaustavljaju na rampama, Facebook grupu podrške neko je neki dan pokušao hakirati, a neki od kafića koji su donirali novac za ovu borbu nenadano je, u više navrata, posjetila finansijska inspekcija. No, u trenutku pisanja ovog teksta stigla je informacija da će se u Narodnoj skupštini Republike Srpske 10. maja održati posebna sjednica posvećena slučaju Davida Dragičevića. Priliku da se obrati zastupnicima tražio je i dobio njegov otac Davor. Ovu je vijest prokomentarisao tek s nekoliko riječi. “Idemo do kraja. Poslije ću plakati za sinom, a sada se moram boriti.“ S Davidova trga i danas dopire pjesma “Klinac iz geta”, koju je napisao i otpjevao David Dragičević.
