Mnogim migrantima koji stignu u Evropu teško je govoriti o traumama putovanja. Ali, Ibrahim Somahoro neobično je iskren: četiri godine koje su mu trebale od Obale Slonovače do Francuske smatra "izgubljenim godinama".
- Ne bih to više ponovio ni za šta na svijetu - kaže 20-godišnji mladić jedva susprežući emocije, prenosi Index.hr.
"Poniženja koja sam doživio nisu za ljude."
Užas za cijeli život
Nakon što je prošao pakao u Libiji i izgubio najboljeg prijatelja u Sredozemlju, Somahoro je napokon završio u Briansonu, gradu visoko u francuskim Alpama.
Iako izgleda kao svaki drugi mladić, Somahoro se već nagledao užasa za cijeli život.
- Ne znam ni sam koliko sam puta bio blizu smrti. Iskreno, izgubio sam četiri godine života - kaže.
Somahoro je jedan od stotina mladih Afrikanaca koji su se iz Italije vukli preko Alpa u Francusku, koristeći se jednom od manje poznatih migrantskih ruta.
Rođen u siromašnoj porodici u udaljenom selu na Obali Slonovače, odrastao je s ujakom u ekonomskoj prijestonici zemlje Abidjanu.
Prepušten sam sebi
Ujak je, međutim, izgubio život u nasilju nakon spornih izbora 2011. i Ibrahim je u trinaestoj godini ostao prepušten sam sebi. Završio je u uličnoj bandi.
- Imao sam prijatelja koji mi je bio kao stariji brat i shvatili smo da to nije život - kaže Ibrahim.
Zato su spakovali stvari i otisnuli se u međunarodnu pustolovinu kada je Somahorou bilo samo petnaest.
Prvo su stigli u susjednu Burkinu Faso, ali i ondje je uskoro izbila politička kriza i prateće nasilje.
Zato su dvojica mladića krenula dalje, prvo u Niger, jednu od najsiromašnijih zemalja svijeta, a zatim u Libiju, gdje su čuli da ima posla na obnovi zemlje nakon svrgnuća diktatora Moamera Gadafija.
Nisu mogli ni naslutiti kakve ih grozote tamo čekaju.
Završili su u pustinjskom gradu Sabhi, gdje su afričke migrante držali kao roblje i prisiljavali na rad.
Uspjeli su nekako pobjeći odatle i krenuli za Tripoli, glavni grad Libije. Ondje je Somahoro radio kao sezonski radnik, ali su ga poslodavci često zlostavljali i uperili mu pištolj u glavu kada se usudio zatražiti povišicu.
