ŠEHERZADA DELIĆ: Političko Sarajevo Krajini i dalje "sapunja" basamake?

Profesorica Šeherzada Delić javnosti je postala poznata po aktivnostima u “Bosanskom proljeću” i emotivnom govoru u kojem je “očitala bukvicu” Skupštini Unsko-sanskog kantona.


Na svom facebook profilu juče se je osvrnula i na situaciju sa migrantskjom krizom na našem kantonu, te s toga objavu prenosimo u cijelosti:

Još prije dvije godine je Međunarodna zajednica poslala dopis a ujedno i nalog bosanskohercegovačkom političkom rukovodstvu, da načine projekat, elaborat, o prihvatu i zbrinjavanju izbjeglica i migranata koji će neminovno doći. Uz to, navela i novačani iznos koji bi BiH mogla povući iz međunarodnih fondova za te svrhe.
Oni se nisu udostojili ni odgovoriti!
A izbjeglice su, tražeći spas od pogibelji, došli i do naših prostora.Dotadašnji put preko Albanije i Crne Gore, kuda je prošlo više od milion migranata u 2015. I 2016. zatvoren je od marta 2016.g. Granice između Srbije i Mađarske i između Srbije i Hrvatske zatvorili su žičanim ogradama, gustim kordonima granične policije, temeljitim međunarodnim sporazumima o propustu ili zabrani ulaska u evropske zemlje. Crveni križ im je dao plan nove rute: 1000 kilometara duge bosanskohrvatske granice.
Krijumčari su tražili sve veće sume za svoje neljudsko poslovanje (5000€ za jednu osobu).
Srbija je to riješila veoma spretno i profitabilno, još prije tri godine: Primili su izbjeglice i migrante, povukli milijarde eura iz međunarodnih fondova, izgradili centre za prihvat po evropskim standardima, obezbijedili zdravstvenu i svaku drugu pomoć. Sve što ostane poslije odlaska migranata: bolnice, zgrade, škole,... ostaje Srbiji.
Ono što nije bilo u okviru humanitarne pomoći, predali su pod nadležnost policije. Isto su radile i druge zemlje, Španjolska, Italija, Njemačka, ... i naravno, profitirali od stručne a jeftine radne snage. Birali su najbolje i plaćali najmanje.
Trenutno, samo Njemačkoj nedostaje DVA I POL MILIJUNA radne snage!
A migranti i izbjeglice žele upravo tamo.
Bihać je mali bosanskohercegovački grad sa oko 60 000 stanovnika.
U njemu se već nalazi 4000 migranata a svakodnevno pristiže 50-ak novih. Ljudi leže na travi, blatnoj zemlji, ruševnim objektima koji se "čuju" na ljudske tjelesne izlučevine, jer nigdje u gradu nema javnog wc-a niti kupatila! O migrantima se pričaju nevjerovatne, istinite ali i lažne vijesti, koje pojedinci svjesno plasiraju kako bi širili ksenofobiju, o čemu već pišu evropske novine i portali, nazivajući nas neciviliziranim.
Bihać je potpuno nespreman dočekao najezdu nesrećnika, a po izvještajima svjetskih agencija za migracije, još će 50 000 ljudi pokušati preći preko našeg teritorija!
Samo u Sarajevu i Mostaru postoje Centri za prihvat ovakvih ljudi i znamo da su puni.
Zašto ovi ljudi dolaze u Bihać, Cazi, Kladušu, Petrovac... ako znaju da tu nema za njih organizovanog smještaja, niti su ljudi bez ikakvih ličnih dokumenata, bilo gdje na svijetu dobrodošli?? Zar je ovo jedini najbliži granični prijelaz sa Hrvatskom? Zar se u Kostajnici, Dubici, Brodu ne može prijeći, cijela Hercegovina je šuplja za šverc različitih roba a kao za migrante nije?!
S pravom se Bišćani ljute na političko Sarajevo jer ih oni u Bihać šalju organizovano, u Centotransovim autobusima, dakle, ne privatnim.
S pravom Bišćani zahtijevaju da političko Sarajevo riješi problem kojeg su dvije godine dugo ignorosali pa ga sada guraju nama, u Nacionalni park!?
Oni su naučili da Krajinu lako zadovolje: od trojice podmite jednog i problem riješen! Zato i pričaju onu poznatu ljagu: Čim vidiš da dva Krajišnika Sarajevom hodaju zajedno, znaj da trećem sapunjaju basamake!
E ali više tako neće moći, sačekajte izbore dragi moji. Neće se više moći desiti da jedan Krajišnik dobije najveći broj glasova ali u Sarajevu "lideri" odaberu drugog. Bilo koje partije.
Krajina je svjesna koliko vrijedi i koliko može, ne želi više ničiji patronat niti je tuđa baza glasova!
Ali, Bišćani, Krajišnici moji, mi smo oduvijek imali ne malo, nego mnogo plemenitog merhameta u sebi. Hajdemo i sada pokazati koliko smo ljudi, kako znamo šta je muka i kako poštujemo tuđu nemoć.
Nemojmo protestirati protiv izbjeglica, migranata niti ljudi koji su potrebiti našoj pomoći. Hajdemo protestirati protiv naših političara koji su sve ovo znali i mogli spriječiti ali nisu htjeli! Hajdemo tražiti rješenja, neka se grade prihvatilišta dalje od urbanih, naseljenih mjesta sa svim potrebnim sadržajima, ili neka se ljudi šalju tamo gdje takvi centri postoje. Proći će i ovo, kao što je bezbroj nedaća preko nas prešlo, na muci se poznaju junaci!
Oni migranti i izbjeglice, koji čine prekršaje, nasilje i zločine, svakako trebaju biti ingerencija policijskih i bezbjedonosnh organa.
Policija nikako ne smije okretati glavu od vidnog nereda i kriminala, a građani su dužni prijaviti policajce koji na očite prekršaje ne reagiraju.
Bišćani moraju imati zaštitu koju zaslužuju, od svoje države.