fbpx Šta sve (ne) rade socijalni radnici?

Šta sve (ne) rade socijalni radnici?

Home

Šta sve (ne) rade socijalni radnici?

Centru za socijalni rad nedostaje 48 radnika, a od opreme ima računare iz 2003, sa kojih se jedva pošalje mail

Nerijetko su građani ogorčeni radom Centra za socijalni rad, a s druge strane uposlenici KJU Centar za socijalni rad su nezadovoljni uslovima u kojima rade.

Mnogo je nepokretnih, bolesnih i starih osoba koje ne znaju za svoja prava. A socijalni radnici očekuju da građanin dođe, priloži mnogo papira po koje je također potrebno lično otići i tek onda se ulazi u proceduru ostvarivanja prava.

Teški uslovi

- Porodice u kojima je evidentirano porodično nasilje, zlostavljanje majke ili djeteta socijalni radnici ne posjećuju s vremena na vrijeme. Ne posjećuju ni porodice u kojima je teški bolesnik, u kojima niko ne radi. Tek kada stanje eskalira do nepopravljivog, budu dio procesa, ali i tada daleko od porodice, priča jedna Sarajka.

Socijalni radnici tvrde da rade u teškim uslovima, nedostaje stručnog kadra, neuslovne su prostorije, neupotrebljiva i zastarjela oprema, a administracija je posebna priča. Samir Suljagić, direktor KJU Centar za socijalni rad, kaže da ova ustanova provodi oko 180 zakona, od državnog do lokalnih nivoa, sa svim podzakonskim aktima.

- To puno govori o obimu poslova i teretu zaposlenih u Centru. Prema federalnom Pravilniku o minimalnim standardima za pružanje usluga u ustanovama socijalne zaštite u odnosu na broj stanovnika i opis poslova, potrebno je da imamo 240 zaposlenika. A mi trenutno imamo sistematizovana 192 radna mjesta, što znači da nismo prilagođeni federalnim propisom. Od 192 sistematizovana radna mjesta, zatekao sam 128 ljudi zaposlenih na neodređeno, a od tih 128 ljudi u Centru radi 90. Tridesetak ljudi je odsutno po osnovu korištenja godišnjih odmora, bolovanja i pripadajućih prava po Zakonu o radu. Iako je malo tehničkog osoblja, što je dobra stvar, broj stručnih osoba nije dovoljan da osigurava pružanje propisanih usluga predviđenih svim zakonima, a naročito Zakonom o socijalnoj zaštiti i porodičnom zakonu, navodi Suljagić i naglašava da se Centar za socijalni rad bavi samo posljedicama.

Suljagić objašnjava da socijalni radnici ne mogu izaći iz svoje kancelarije “gaseći požare”, a to podrazumijeva i intervencije u noćnim satima kada je najviše nasilja u porodici, činjenja krivičnih djela maloljetnika, ali i punoljetnih osoba koje su također obaveza Centra nakon izdržane kazne ili tokom boravka na uvjetnim otpustima - piše Oslobođenje.

- Imamo i veliki broj migranata u KS-u i neke nove obaveze. Zadatak socijalnog radnika je da 70 posto radnog vremena provede na terenu. Ali, u isto vrijeme mi imamo budžetska sredstva koja su planirana na način da socijalni radnici bukvalno ne izlaze i ne mogu izaći iz kancelarije. Za 11 vozila, sa koliko raspolaže Centar za socijalni rad, u prošloj godini svega je 8.000 KM planirano za gorivo, navodi Suljagić.

Dopisivanje

To znači da je planirano korištenje vozila samo za sudska ročišta i podnošenje izvještaja u Ministarstvo. Nikakav preventivni rad nije osiguran materijalnim resursima.

- Imamo računare koji su u upotrebi od 2003. i koji su neupotrebljivi. Sa njih nije moguće poslati e-mail, a kamoli instalisati nekakvu sofisticiranu opremu za softvere sa novim bazama podataka koje bi nam olakšale rad. Provjere se i danas vrše putem beskrajnog dopisivanja sa drugim institucijama. Potrebno je da na jednom mjestu imamo instalisan softver koji će nam dati sve informacije neophodne za neku našu intervenciju, dodaje Suljagić.

Objavio: Pon, 16/09/2019 - 22:35
Back to top