Osman se oduvijek zanimao elektrouređajima. Još u mladalačkom dobu ponudio se tadašnjem rukovodstvu Narodnog univerziteta u Gračanici da po selima vozi i prikazuje filmove pokretnog kina.
Sjeća se da je u selima nastajalo veliko veselje jer su svi željeli gledati “Kozaru”, “Sutjesku”, “Neretvu”. Ko nije imao pare za ulaznicu mogao je ući i film pogledati za dva-tri kokošija jajeta.
Te 1969. godine u eter se oglasio lokalni radio Gračanica, što je bilo veliko čudo. Osman je učestvovao u njegovoj montaži, radio je i kao tonski snimatelj.
- Neka o tom vremenu priča ko šta hoće, ja o njemu imam svoje mišljenje. Kupio sam nov Trabant, automobil za koji se govorilo da je napravljen od plastike, ali sam njim obišao bivšu Jugoslaviju uzduž i poprijeko. Nikad mi ga niko nije ni pokušao ukrasti. Rahat se vozilo – priča Osman.
Posebno se sjeća kada je kao član omladinske delegacije BiH bio Titov gost za 25. maj.
- Ponosan sam na to vrijeme i na Medalju rada. Zato danas, bez pompe, bez delegacija, obučem svoje svečano odijelo, okačim medalju, odem u Spomen-park u Gračanici, odam raport Starom i bude mi lakše - priča Osman.
