U posljednjih sedam godina u Bosni i Hercegovini je ubijeno 60 žena, a samo u prošloj godini, prema raspoloživim podacima, osam. Moguće je da je taj broj veći jer BiH još uvijek nema statistiku o slučajevima femicida.
Nasilje u porodici, kao jedan od najvećih izazova sa kojima se susreće bh. društvo, posljednjih godina sve više iz privatne sfere izlazi u javnu. U cilju adekvatnog odgovora na ovaj problem širom zemlje, u zavisnosti od entiteta i kantona, usvojeni su različiti zakoni. Međutim, nedostaje zakon o zločinu iz mržnje nad osobama ženskog spola.
Femicid, kao najekstremnija forma rodno zasnovanog nasilja, definiše se kao “namjerno ubistvo žena samo zato što su žene”.
Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji (WHO) “većinu slučajeva femicida počine partneri ili bivši partneri, a čemu prethodi učestalo zlostavljanje u kući, prijetnje ili zastrašivanje, seksualno nasilje ili situacije u kojima žene imaju manje moći ili manje resursa od svog partnera”.
Kao i za većinu stvari u Bosni i Hercegovini, nešto dobije pažnju tek onda kad je “šteta već počinjena”, javnost osudi, organizacije realizuju protestna okupljanja i sve se završi na tome. Svjedoci smo da glas naroda često ne načini nikakve promjene, ali složit ćemo se da je femicid nešto što sve više uzima maha i kao takvo neophodno je više govoriti i pisati o njemu.
Cilj posljednjih protesta koji su održani u nekoliko gradova širom BiH bili su da se femicid tretira kao krivično djelo, a organizatori su, između ostalog, postavili neke zahtjeve poput: uvođenje pravne definicije femicida, uvođenje femicida kao krivičnog djela u sve zakonske i podzakonske akte, hitno usklađivanje krivičnih zakona s Istanbulskom konvencijom i revidiranje kaznenih praksi i sl.
Od oktobra, kada se javnost pobunila, do danas, nije napravljen nikakav pomak niti se o femicidu govorilo u mjeri u kojoj bi trebalo.
Međutim, ne možemo samo kriviti Bosnu i Hercegovinu da i u ovom segmentu kaska za ostalim zemljama s obzirom da se i u regionu tek malo pažnje posvećuje femicidu kao zasebnom krivičnom djelu.
Kada će se femicid u BiH procesuirati zao zasebno krivično djelo?
Iako je BiH potpisnica Konvencije Vijeća Evrope o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u porodici prema kojoj femicid jeste definisan kao teži oblik ubistva, odredbe ove konvencije još uvijek nisu prenesene praksu kada je u pitanju femicid.
Jedan od slučajeva femicida u BiH jeste ubistvo Jasmine Klico koju je usmrtio njen kolega s posla. Ona je upucana sedam puta, a ubica je dobio kaznu od 11 godina zatvora.
Ukoliko bi se ubistvo žena kvalificiralo kao teško ubistvo (femicid) prema Krivičnom zakonu BiH, članu 42b, počiniteljima bi se mogla propisati kazna dugotrajnog zatvora u trajanju od 21 do 45 godina.
Femicid u našoj zemlji je stvarnost i iz godine u godine u godinu sve češće te se, kao takvo, ne može i ne bi trebalo zanemarivati. Jedna od poruka sa protesta bila je “Ni jedna više”, ali se sada postavlja pitanje koliko još žena, koliko još žrtava, dok se femicid ne uvede kao zasebno krivično djelo i, kao takvo, adekvatno kazni počinitelje?
Da li je potrebno da još djece ostane bez svoje majke, još majki ostane bez svoje kćerke, sestra bez sestre, dok se – oni koji bi trebalo – osvijeste i poduzmu korake koji će obuhvatiti inkriminiranje femicida kao posebnog krivičnog djela ubistva žene iz mržnje i samo zato jer je žena.
