13 Jul

Žene su ovdje gutale igle kako bi se spasile još većeg užasa

Ime Hoheneck postalo je i ostalo sinonim za progon i zatvor za žene iz političkih razloga u DDR-u. 

Tačan broj žena koje su ovdje bile zatočene još uvijek se ne zna.  Procjene se kreću oko nekoliko hiljada. U gradu Stollberg pokraj Chemnitza, visoko iznad grada zlokobno se nadvija dvorac Hoheneck. U ovoj srednjovjekovnoj zgradi je bio zloglasni ženski zatvor gdje su žene iz cijele države služile svoje dugotrajne zatvorske kazne: kriminalke, jednako kao i tzv. “političke”, one koje su se usprotivile komunističkoj diktaturi. 

Hoheneck je postao ženski zatvor kad je 1950. oko 1100 zatvorenica dovedeno iz sovjetskih specijalnih logora u Bautzenu i Sachsehausenu. 

Njihovi zločini nisu ni postojali 

Više od 123 hiljade Nijemaca zatvoreno je u sovjetske "specijalne kampove" u razdoblju od 1945. do 1950., a više od 42 hiljade njih nije preživjelo to iskustvo. Prema službenim izvještajima Sovjeta, stopa smrtnosti iznosila je čak 36 posto, a u kampovima su se rađale i bebe. Trudnice i majke nisu primale hranu, odjeću ni pelene te su morale same odvajati od svojih usta te šivati bilo kakve krpe koje će poslužiti. Nakon zatvaranja kampova, većina žena je poslano u Hoheneck.  

Većinu tih mladih žena – od kojih su mnoge bile nevine – sovjetski vojni sudovi osudili su na duge zatvorske kazne i one su se nadale kako će ih “Nijemci” osloboditi. U stvari je bilo suprotno – zatvorski uslovi su se pogoršali i postali neljudski. Žene iz posebnih kampova pridružile su se žrtvama tajne policije Stassi u istočnoj Njemačkoj, a njihovi su zločini bili - bijeg na zapad, prisluškivanje, dugotrajno promatranje i slično - što zapravo znači da ih je većina bilo nevino. 

Sredstvo zarade 

Zatvorenice su izvršavale tzv. prisilni rad, a pritisak kojem su bile izložene bio je životinjski. Zatvorenice u Hohenecku proizvele su milione hulahopki, plahti i drugih proizvoda za zapadnonjemačke trgovine, donijevši golemu zaradu objema stranama Željezne zavjese. 

Iskrvarila na smrt nakon što ju je danima silio na seks 

Nesretne su žene provodile dane, mjesece i godine iza debelih zidova zastrašujućeg i mrakom ispunjenog dvorca sagrađenog u 13. vijeku, spavajući u podzemnim komorama, mučene tako da su morale stajati do struka u ledenoj vodi, a čak su i trudnice redovito silovali poremećeni čuvari. 

Na hiljade je žena umrlo od upale pluća, gladi, tuberkuloze i sličnih bolesti. 

Silovali ih i oduzimali im djecu 

Budući da su čuvari bili nesmiljeni, nije ni čudno kako su brojne zatvorenice ostajale trudne, a njima je dopušteno da sa svojim bebama žive tek par mjeseci nakon rođenja. Nakon toga bi ih nasilno oduzimali. Priča o zatvoru postala je inspiracija za dokumentarni kratki film Kapput, koji je osvojio brojne svjetske nagrade, a temelji se na razgovorima s bivšim zatvorenicama: Iskustvo preživjele Ja sam imala sreće - u mojoj je ćeliji bilo samo 18 zatvorenica, a u drugima ih je bilo i po 42. 

Uprava zatvora namjerno je smještala političke zatvorenice s ubicama i ubicama djece. Od nas 18 u ćeliji, 12 žena bile su čedoubice. One su bile glavne, a mi političke zatvorenice morale smo izvršavati što god su nam naredile. Taj je zatvor bio tako strašan da su neke žene, pogotovo one koje su izdržavale dugotrajne kazne, u očaju gutale igle i dijelove viljuški kako bi završile u bolnici i tako se barem nakratko spasile užasa", kaže za Express Barbara Große, jedna od zatvorenica zloglasnog ženskog zatvora Hoheneck u bivšoj Demokratskoj Republici Njemačkoj (DDR). 

Barbara je svoja iskustva opisala u autobiografskoj knjizi "Od diktature DDR-a do slobode u Mainzu". 

Krvoločni bolesnici: Tjerali ih da piju krv i jedu ljudsko meso 

Taj je zatvor bio tako strašan da su neke žene, pogotovo one koje su izdržavale dugotrajne kazne, u očaju gutale igle i dijelove viljuški kako bi završile u bolnici i tako se barem nakratko spasile užasa. Gutale igle da se oslobode torture "Svakoga dana bile smo izložene psihičkoj torturi jer cilj je bio psihički nas slomiti. Tortura je počela još u pritvoru, a nastavila se još brutalnije u zatvoru. Osobno nisam bila izložena fizičkom nasilju, ali neke su zatvorenice premlaćivane. Sve smo strahovale da nas ne strpaju u samicu gdje nije bilo ni kreveta, pa su zatvorenice ležale na betonskom podu. Imali su običaj te nesretnice držati u samici 21 dan, zatim bi ih oslobodili, pa bi ih opet zatočili u samicu na 21 dan, što bi im potpuno slomilo duh. Toga sam se jako bojala pa sam silno pazila da ne učinim ništa što stražare može iziritirati i da ne kažem nijednu pogrešnu riječ", priča Barbara. 

U Hohenecku je najstrašnija kazna bila zatočenje u vodenu samicu. Zatvorenicu bi bacili u samicu bez tračka svjetlosti, objesili je oko struka i u tamnicu pustili ledenu vodu koja joj je dosezala gotovo do grla. Mučne su i druge priče zatvorenica. Nekima su davali psihofarmake, a nekima je nepodnošljiv bio gubitak svakog poštovanja i privatnosti. Kako bivše zatočenice svjedoče u filmu "Jedan dan je kao jedna godina", sve su se morale koristiti istim toaletima u kojima su malobrojni umivaonici bili u istoj prostoriji s tek pokojom WC školjkom. 

"Kad bi škljocnula špijunka u toaletu, znale smo da nas promatraju, ali nismo znale čine li to čuvarice ili čuvari", svjedoče. Kažu da su od stresa i šoka izgubile menstruaciju, a kosa im je opadala u pramenovima. 

 

(Izvor:Avaz.ba)

0 Comments

Facebook komentari

Povezane vijesti

Back to top