U suradnji s Yugopapirom donosimo priču o legendarnom Citroenovom modelu čiji su se obožavatelji prošle godine skupili na 23. Svjetskom susretu Spačeka u Samoboru.
Kolovoz 1991: Godine 1936. tvornica Citroen odlučila je ispitati tržište. U anketi je sudjelovalo 20.000 Francuza. Pitanje je bilo: kakav bi auto željeli. Odgovor je bio tipičan za francuski mentalitet: ekstremno štedljiv, ekstremno praktičan i ekstremno komforan.
Ljepota, brzina, elegancija i prestiž nisu spominjani. A onda je gospodin Boulanger, ondašnji direktor, sazvao konstruktore i izdao nalog:
"Četiri kotača pod jednim kišobranom."
Precizirao je da četiri osobe moraju biti zaštićene ugodnim krovom, da auto mora biti brz najmanje 50 km/h i da se u vožnji nijedno jaje u košari ne smije razbiti.
Sasvim kratko i sasvim jasno postavljen zadatak.
Tri godine kasnije, 1939., napravljeno je 250 prototipova. Karoserija od valovitog lima, samo jedan far na lijevoj strani. Prozvali su ga odmah "jednooki pirat", ali u to vrijeme propisi nisu zahtijevali dva fara.
Sjedišta u cjevastom okviru - ustvari zategnute opruge prekrivene tankim pokrivačem, prozori na vratima od celuloida, brisači na ručni pogon. Pod haubom usađen dvocilindrični bokser motor hlađen vodom od 375 kubnih centimetara, za paljenje - kurbla.
I, umjesto predstave na sljedećem Salonu u Parizu, došao je rat. Projekt "Kišobran na četiri točka" je bio pokopan.
A onda je 1948. klošar uskrsnuo. U velikoj tajnosti je pripreman i dotjerivan, motor je prešao na zračno hlađenje, došla su dva fara, pa i električni starter. Bio je to već pravi auto.
1948. predsjednik države bio je Vincent Auriol, a Citroenov šef još uvijek gospodin Boulanger, čovjek krupnih dimenzija. Kad je predsjedniku predstavljao novajliju, reče:
"Sad ću ja, ekselencijo, da ući u kola sa šeširom na glavi, pa ako on spadne, auto neće u serijsku proizvodnju."
