Kad se prošli vikend Edo Maajka oženio baš u Zagrebu za svoju dugogodišnju djevojku Lilach Geva, malo je tko znao da je time zapravo učinjen vjerski kompromis.
Edo, pravog imena Edin Osmić, svojim je rođenjem i odgojem musliman, a njegova nova supruga je židovka iz Izraela. Budući da njihove vjere ne priznaju brak ako je međuvjerski, vjenčanje isključivo na neutralnom terenu, tj. u državi koja u svom zakonu ima formu civilnog braka, jedini je siguran način da njihov brak bude legaliziran u Izraelu i islamskim zemljama. I to nakon posebno provedene procedure, koju nam je prvi pojasnio rabin židovske općine Beth Israel u Zagrebu Kotel Da-Don.
Rabin Da-Don, kao ni bilo tko drugi od židovskih vjerskih velikodostojnika, nije zbog toga niti mogao prisustovati ceremoniji niti je voditi čak i da su mladenci to željeli jer su vjerska pravila tu vrlo stroga.
- Židovsko vjenčanje može biti isključivo između dvoje židova. Da bi imali vjersku ceremoniju, trebali bi slijediti religijske propise. Kao što kršćanstvo ne priznaje brak sklopljen izvan crkve, tako ni muslimani ne priznaju brak ako oboje mladenaca nisu muslimani. Tako je i kod Židova. No, jedno je vjerski brak, a drugo je civilno pravo koje država Izrael kasnije mora priznati zbog poštovanja međunarodnih pravila, ističe rabin Da-Don i nastavlja:
- Izrael prihvaća ovakva vjenčanja samo po mjestu i lokalnim zakonima gdje se ceremonija i dogodila. Stoga ako se u Zagrebu civilno vjenčaju musliman i židovka i ako je to prema hrvatskim zakonima legalan brak, onda ga i Izrael kao država, sukladno međunarodnom pravu, mora priznati – kaže rabin.
Staro hebrejsko pravo
U Izraelu se prema starom hebrejskom pravu ne mogu ženiti židov i nežidov. Ako netko želi oženiti nežidova, to mora raditi izvan Izraela, u zemlji čiji zakoni to dopuštaju u civilnoj formi pa da se kasnije prema međunarodnom pravu taj brak prizna ako mladenci osobno podnesu zahtjev za proglašavanje valjanosti braka civilnom sudu u Izraelu koji je jedini nadležan da to i prihvati, tj. da ga proglasi valjanim.
- Kad je žena židovka, naša vjera priznaje židovstvo i potomku iako otac nije židov i nema namjeru prijeći na židovsku vjeru. Da je u ovom slučaju bilo obratno, primjerice da je Edo židov, a Lilach druge vjere , onda njihova djeca nikad ne bi mogla biti priznata kao židovi od glavnog rabinata Izraela prema našim vjerskim propisima – otkriva rabin Da-Don. U Izraelu, napominje rabin, u svim brakovima između židovke i muslimana žena židovka morala je promijeniti vjeru i prijeći na islam jer drugačije u njihovoj kulturi ne može biti.
Pravna forma zakona
- U Izraelu nema pravne forme zakona o civilnom braku jer kod nas brak može biti samo židovski, islamski ili kršćanski. Da bi se brak u ovom slučaju priznao, Lilach i Edo trebaju doći u Izrael s papirima iz hrvatskog matičnog ureda, dati ih na procjenu izraelskom sudu koji bi njihov brak potom morao priznati – objašnjava rabin.
Budući da je Lilach već razvedena i iz prvog braka ima danas 13-godišnju kćer May, morala je proći u Izraelu i brakorazvodnu parnicu prema židovskim vjerskim propisima. Kao što je ušla u brak, tako ga je mogla i razvrgnuti jedino uz suglasnost rabinskog suda, koji ipak puno lakše daje poništenje vjerskih brakova nego katolička crkva, tj. biskupska komisija uz suglasnost samog Vatikana.
Židovi se mogu razvesti ako rabinski sud procijeni da među supružnicima više nema ljubavi, ako je među njima nastupila mržnja, ako predugo žive odvojeno ili ako je muškarac impotentan, odnosno ne može konzumirati brak.
Istovjerska ceremonija
Vjenčanje Lilach i Ede u Izraelu će biti potpuno pravovaljano jer su se oženili izvan nadležnosti države Izrael ili muslimanske zemlje koja traži također istovjersku ceremoniju.
- Edo ni zbog kakvog zakona, ako ne želi, ne mora prelaziti na židovstvo, osim ako sam nije uvjeren da treba promijeniti vjeru, o čemu također odlučuje rabinski sud – zaključuje Kotel Da-Don i dodaje da je prelazak na židovstvo nešto što se može napraviti isključivo u državi Izrael, gdje se na istom rabinskom sudu moraju dokazati iskreni motivi za promjenu vjere.
- Lilach i ja smo pravi sekularisti. Iako poštujemo sve religije, nismo vjernici koji su ovisni o rabinima, popovima i hodžama. Naša duhovnost dolazi iz našeg shvaćanja duhovnosti, a to je da je Bog u svima nama. Stoga imamo istu vezu s Bogom kao i rabini, hodže i popovi. Razlike su samo gluposti kojima ljudi kontroliraju ljude – rekao nam je Edo Maajka. – Ako treba, zbog žene bih i promijenio vjeru da zadovoljim formu, ali vjenčanjem u Zagrebu mislim da smo ih sve zeznuli – naglasio je u svom buntovničkom stilu.
- U Lilachinoj kulturi dijete je po majci židov, a u mojoj po ocu musliman. Tako da nitko ne zna kako se ponašati s nama – istaknuo je kroz smijeh Edo, čudeći se zbog čega ga već danima opsjedaju mnogi s istim ili sličnim pitanjima.
Glavni imam Islamske zajednice u Zagrebu Hafiz Aziz Efendija Alili za Jutarnji objašnjava da živimo u sekularnoj državi u kojoj kao građani uživamo slobodu vlastitog izbora. S pozicije te iste slobode, crkve i vjerske zajednice imaju pravo, a po svome učenju i obavezu, obraćati se sljedbenicima i usmjeravati ih u njihovu životnom stilu, odnosno određivati obrasce pravovjernog ponašanja. Međutim, nitko nikome ne naređuje tko će i s kim stupiti u brak ili odnos.