Da bismo se upustili u branje jestivih gljiva, najprije treba savladati osnovna znanja i pravila. Sve osobine nađene gljive moraju se poklapati ne samo s fotografijom nego i stručnim tekstom o određivanju vrste. Primjerice, proučava se klobuk, ima li gljiva listiće ili pore, kakav joj je stručak i mnoge druge osobine.
Zbog toga smo razgovarali sa stručnom osobom koja će našim čitaocima, pomoći da pri branju gljiva lakše prepoznaju jestive od otrovnih.
Gljivarski zakoni:
- Sakupljajte samo one gljive koje dobro poznajete!
- Ne berite i ne jedite gljive koje su na bilo koji način sumnjive: premlade, prestare, presitne, oštećene, smrdljive, promočene, gorke, ljute...
- Ne miješajte u košari jestive sa sumnjivim ili otrovnim gljivama.
- Odložite gljive u prozračnu košaru pazeći da ne bude prenatrpana.
- Ne perite ih ako to nije nužno, gljive pranjem gube aromatičnost.
Zelena pupavka (Amanita phalloides)
Zelena je pupavka maslinastozelena, žutozelena, smeđozelena, nema ostatke ovoja, glatka. Površina je klobuka nakon kiše lagano ljepljiva i lako se guli, što je nažalost slično jestivim gljivama. Prvi vrhu stručka ispod klobuka nalazi se bijeli ili zelenožućkast vjenčić. Tvrde se da je krivac za 95% smrtnih slučajeva izazvanih otrovnim gljivama. Oštećuje jetru i bubrege, lijek protiv trovanja nije poznat.
Bijela pupavka (Amanita verna)
Klobuk je bijel, u početku polukuglast, kasnije otvoren, poslije kišnog vremena malo ljepljiv, glatkog i tankog ruba. Listići su bijeli, jako gusti i slobodni. Stručak je bijel, u početku pun, kasnije šupalj. Prvi simptomi u obliku povraćanja, vrtoglavice, jakih bolova u trbuhu i proljeva jave se 6-24 sata nakon konzumiranja.
Muhara (Amanita muscaria)
Plodno tijelo je građeno od stručka i klobuka; stručak je bijele boje i zadebljan na dnu, dok je klobuk na vrku žarko crvene boje i ima brojne bijele ljuske. Otrov Muhare je manje opasan i obično uzrokuje privremeno stanje kratkotrajnog opojnog ludila, koje je popraćeno komatoznim stanjem nakon kojeg se javlja izbrisano sjećanje na sam događaj.
Bljuvara ili paprena krasnica (Russula emetica)
_6581.jpg)
Klobuk je crven, ružičast ili crvenkastosmeđ te bjelkasto izbljeđuje, u početku konveksan, a zatim plosnat do malo udubljen. Stručak je visok 5-10 cm i 1-2 cm širok, bijel, može imati crvenkaste mrljice.
Ludara (Boletus satanas)
-4.jpg)
Ističe se kontrastom crvenog stručka i bjelkastog klobuka. Jedna je od najvećih gljiva iz porodice Boletaceae (vrganjevke) u Europi. Meso je bjelkastožuto, kad se slomi ili prereže poprima nijanse plave boje. Miris gljive je vrlo neugodan. Manje ili više otrovano ljudsko tijelo svakako dolazi u stanje konfuznog načina razmišljanja i ponašanja.
Crvenjača (Cortinarius orellanus)
Klobuk narančaste ili zagasito smeđe boje prati bijeli stručak koji je naizgled 'preliven' crvenom nijansom, dok stručak krije i crveno meso. Raste u šumskim i vlažnim predjelima do početka zime, a izaziva teško oštećenje jetre i bubrega koje bez liječničkog nadzora završava sigurnom smrću.
Otrovna zavodnica (Omphalotus olearius)
Nalik je lisičarki (Cantharellus cibarius), a razlikuje se po tome što raste busenasto po panjevima bjelogoričnog drveća i korijenju maslina. Zavodnica izaziva i bojanje ruke u žuto ako je se dira. Izaziva najviše trovanja ljudi zbog sličnosti sa lisičarkom od koje je znatno veća.
Nešto više o jestivim gljivama i razlikama jestivih i otrovnih gljiva možete pročitati u jednom od naših prošlih članaka Jestive gljive sa našeg područja, kako ih prepoznati i pravilno brati.