S prvim danima jeseni nastupa i sezona branja gljiva koja itekako može biti zabavna ako ne zaboravite obratiti pažnju na nekoliko osnovnih pravila prilikom odlaska u pohod na gljive jer ne kaže se uzalud kako su sve gljive jestive, ali nažalost, neke od njih samo jednom.
Kod branja gljiva uvijek je potrebno imati dozu opreza zbog sličnosti, neke je jestive gljive moguće zamijeniti s njihovim otrovnim pandanima. Imajte na umu da nekontrolirano branje može rezultirati devastacijom staništa i negativno utjecati na druge biljne i životinjske vrste. Stoga gljive uvijek berite prema pravilima struke – nemojte ih oštećivati, uništavati ili odnositi micelije već ih oprezno režite nožem tik uz zemlju i ostavite nekoliko primjeraka za rasipanja spora i održavanja vrste.
Gljive vrganj, sunčanica, trubica i mnoge druge vrste krase naše šume ovih dana. Kako ćete ih sa sigurnošću prepoznati? Za Vas smo izdvojili najčešće jestive gljive sa naših krajeva, uz kratki opis svake vrste.
Raspucali ili proljetni vrganj (lat. Boletus aestivalis)
Ima baršunast klobuk raznih nijansi smeđe boje. Osnovna mu je karakteristika ta što mu je klobuk raspucan, naročito po suhom vremenu, zbog čega se jasno vide sitne mrežaste raspukline. Stručak mu je bijeli ili svjetlosmeđ, meso je bijelo, debelo i čvrsto. Obično raste u skupinama, i to najčešće ljeti u bjelogoričnim šumama u blizini kestena, breze ili graba. Moguće ga je zamijeniti s drugim vrstama vrganja, koji su svi odreda jestivi.
Borov vrganj (lat. Boletus pinicola)
Ima mesnat i taman klobuk kestenjaste do crnosmeđe boje, a stručak je tamne crvenkasto-smeđe boje s jasno vidljivom mrežicom. Uglavnom raste u proljeće i jesen ispod borova, a u našim krajevima većinom u bukovim šumama. Voli mjesta obrasla mahovinom.
Carska blagva (lat. Amanita caesarea)
Ima gladak klobuk širine do 15 cm, žuto narančaste do narančasto-crvene boje. Kod mlade je gljive klobuk polukuglastog oblika, dok se kod starijih primjeraka raširi i dobije češljaste nabore na rubu. Stručak je žućkaste boje s narebanim vjenčićem koji pri dnu prelazi u gomoljasto zadebljanje okruženo bijelom ovojnicom. Kod nas je poznata po nazivu Jajnjača, zbog svog karekterističnog izgleda koji podsjeća na jaje. Važno je znati da joj je slična otrovna ogoljela muhara (Amanita aureola) koja se od blagve razlikuje po listićima i stručku potpuno bijele boje.
Crna truba, trubica ili trubača (lat. Craterellus cornucopioides)
Svojim tijelom podsjeća na trubu, po čemu je i dobila ime. Ona je ljevkastog oblika sve do početka stručka, tanka pri dnu pa sve šira prema gore gdje završava nepravilnim obodom. Iznutra je sivosmeđe do sasvim crne boje i prekrivena sitnim ljuskicama, dok je izvana siva i glatka. Najčešće se koristi kao začinska biljka, osušena i samljevena u prah, kao dodatak za juhe, variva ili gulaše.
Lisičarka ili lisičica (Cantharellus cibarius)
Klobuk je ljevkast, nepravilno savijenog ruba, te upečatljive blijedožute do izrazito žute boje. Listići su rijetki i žilavi, nepravilno se račvaju i spojeni silaze niz stručak koji je u boji klobuka ili nešto blijeđi. On se stanjuje prema dnu te nema vidljivog prijelaza između klobuka i stručka.
.jpg)
Rujnica (Lactarius deliciosus)
Ove gljive imaju konveksan klobuk koji se kasnije raširi i postane ulegnut. Uglavnom je narančasto-crvenkaste boje prošaran tamnijim koncentričnim krugovima. Stručak je cilindričnog oblika, s tamnijim udubljenjima sličnim rupicama.
Velika sunčanica (Macrolepiota procera)
Svojim oblikom ove gljive podsjećaju na suncobran. Klobuk okruglog oblika s jasno vidljivim ispupčenjima te stručak visok i do 30cm, s pomičnim prstenom ispod klobuka. Jestiv je samo klobuk jer je stručak pretvrd. Njoj je slična otrovna sunčanica (Macrolepiota venenata) koja ima glatki stručak.
Bukovača (lat. Pleurotus ostreatus)
Klobuk prečnika 5-18cm, u mladih izbočen, zatim ispružen, ekscentričan, školjkasto-lepezastog oblika, do stručka ulegnut, sjajan, siv i smeđ. Stručak 2-4cm duga, bela, puna, prema dnu uža i dlakava, koso ekscentrično se spaja sa klobukom. Meso belo, čvrsto, kasnije žilavo i drvenasto, prijatnog ukusa i mirisa. Raste busenasto, u prirodi na panjevima (najčešće bukve i divljeg kestena) i drugim vrstama živog listopadnog drveća.
Šampinjoni (Agaricus bisporus)
Čisto bijela gljiva, svilinkaste ili “plišane” pokožice, ponekad smeđa. Drška kratka i najčešće prema dnu sužena, bijela sa jednostavnim, često prolaznim prstenom. Miris je osvježavajući, a bijelo meso pomalo posmeđi, odnosno pocrveni na presijeku. Nalazi se ponekad u velikim količinama, na đubrenim livadama, u nižim i brdskim svijetlim šumama.
Prosenjak (lat. Hydnum repandum)
Klobuk gladak i nepravilan, blijedožute do narančaste boje. Prosenjak najčešće raste u skupinama. Specifičnost prosenjaka su krute i lako lomljive iglice, a spuštaju se cijelom dužinom stručka. Ova gljiva se u kulinarstvu najčešće koristi za kiseljenje.
(Cazin.NET)