Ovaj vozač je na svom displeju oko deset sati uvečer vidio poruku koja je poslata iz Operativno-kontrolnog centra Sekretarijata za javni prevoz, da se u gradu traži mališan. Dok je vozio, razmišljao je o dječaku, a istovremeno su se u gradskim službama usijali telefoni niko nije spavao sve dok dječak nije pronađen.
Odjednom, ugledao je uplašenog mališana kako ulazi na stanici Terazije.
U tom trenutku kao da mi se upalila lampica. Na stajalištu kod Beograđanke zaustavio sam autobus, uključio sva četiri žmigavca i prišao sam dječaku. Pitao sam ga za ime i prezime, a kada mi je potvrdio da je to on, upitao sam ga “Da li znaš da te čike traže, poslali su poruku da si se izgubio”. On se šokirao, nije mogao da priča, tresao se, a ja sam mu rekao da se smiri i da ćemo kontaktirati službe i pozvati njegove roditelje. Pozvao sam ga da dođe kod mene i obavijestio dispečarski centar, a oni policiju. Dogovorili smo se da nas patrola sačeka na Konjarniku, a dječak se tokom vožnje opustio i počeo je da priča – tako za Telegraf opisuje dramu na liniji 31, koja je za vozača počela u ponoć, a za dječaka upravo taj trenutak značio je olakšanje.
Dalibor je bio prvi koji mu je brižljivo prišao i pružio podršku i od tog trenutka dječak je bio u sigurnim rukama.
On se kod mene opustio, počeo je da priča, pitao me je da li mama i tata brinu, a ja sam mu rekao da znaju gdje se nalazi i da je sve u redu, da smo se čuli. Kada sam ga najprije piitao gdje je krenuo, rekao ja na Konjarnik, ali on je zapravo bio iz Žarkova. Ko zna gdje je sve lutao od stresa. Koliko sam shvatio, on se uplašio nekog čovjeka u Žarkovu, pobjegao i tako se izgubio, a onda je ko zna kuda sve lutao – priča Dalibor.
Objasnio mu je da, kada se uplaši ili izgubi, odmah to kaže nekom starijem, a vožnja do Konjarnika vjerovatno je bila najteža i najduža u njegovoj karijeri.
Ja sam vidio poruku nekih 2 sata prije nego što sam našao dječaka, pošto radim posljednji polazak na liniji 31 i samo sam razmišljao o tome. U ponoć, na posljednjem polasku video sam dječaka koji odgovara tom opisu i ulazi u moj autobus na Terazijama. Imao je šarenu jaknu, maslinastozelene pantalone i malo plastično koferče – priča Dalibor.
Za sve to vrijeme u Sekretarijatu za javni prijevoz oči su pomno bile uprte u ekrane. Autobusa je bilo sve manje, jer je oko ponoći većina njih već bila isključena iz saobraćaja. Telefonski poziv koji je okončao dramu značio je veliko olakšanje.
Kako nam je ispričao sekretar Jovica Vasiljević, on je po proceduri bio odmah obaviješten, s obzirom na to da se radi o djetetu, a potom je on vijest prenio zamjeniku gradonačelnika Beograda Goranu Vesiću. Niko nije bio miran i nije spavao dok nisu stigle lijepe vijesti.
Sinoć oko 22.15 sati, po zahtjevu MUP-a, (Odeljenje za potrage) Odjeljenje za monitoring i upravljanje (OKC) Sekretarijata za javni prevoz, uključilo se u potragu za nestalim djetetom starosti 9 godina. Dežurni dispečer OKC-a je poslao poruku svim vozačima u sistemu javnog gradskog prijevoza na teritoriji grada Beograda, sa detaljnim opisom djeteta i uputstvom za vozače da ukoliko primijete dijete obavijeste policiju. Dječak je pronađen u 00:03 u autobusu sa linije 31, gar. br. 3197, kojim je upravljao vozač Dalibor Miljković – objasnio je sekretar Vasiljević.
On naglašava da je vozač u potpunosti ispoštovao sve procedure, aktivirao je alarm za hitne službe i obavijestio OKC, nakon toga je u dogovoru sa policijom, nastavio vožnju do Terminusa Konjarnik gdje su službenici MUP-a preuzeli dijete.
Odmah sam informisao zamjenika gradonačelnika Beograda Gorana Vesića, koji je sve vrijeme pratio situaciju. Kada je dijete pronađeno, Goran Vesić je izrazio veliko olakšanje i zadovoljstvo uspješnim pronalaženjem djeteta i pohvalio je reakciju OKC-a i rad policije – ispričao je Vasiljević.
