Saudin Sirćo Saja, 36-godišnjak iz sela Kolakovići kod Olova, s nepunih 14 godina postao je borac Armije RBiH, najmlađi diverzant. S puškom u ruci branio je ponosno, bez straha, svoju zemlju.
Dijete šehida
Teško je ranjen 1995. u obje noge, na ratištu kod Sarajeva. Pogođen je iz puškomitraljeza. Sada je zaboravljen. Živi od 147 maraka invalidnine i sezonskog posla u šumarstvu. Obraćao se mnogima, ali niko ga nije želio ni saslušati, a kamoli mu pomoći.
Meni milostinja ne treba. E da nisam ranjen, ali ne žalim što sam se borio za svoju zemlju, jer je volim svim srcem. Ali, sada svojim djevojčicama ne mogu pružiti život dostojan čovjeka. Meni moj otac od svoje male plate kupuje cipele. Starija kćerkica Medina završila je prvi razred, a mlađa Ajna jednogodišnja je beba. Ni supruga Jasmina, koja je dijete šehida, ne radi - priča nam svoju životnu priču Saudin.
Pokazuje nam brojna priznanja, vojnu knjižicu, dokaz da je ratni vojni invalid i dodaje kako ništa od toga nije pomoglo da dobije stalni posao.
Posljednja revizija
- Mislim da sam među rijetkima kojima je posljednjom revizijom povećana invalidnost. Bio sam 50-postotni, a sada mi je invaliditet procijenjen na 60 posto. Počeo sam i hramati i kada to vide poslodavci, ne žele me. Ja samo hoću da radim, da hranim svoju porodicu. Da barem radim u nekoj firmi u šumarstvu kao sjekač, da sam osiguran. Valjda sam toliko zaslužio kao sin ove zemlje, koji je ju branio - ogorčeno kaže najmlađi diverzant Armije RBiH.
Želja mu da ima kravu
- Imam zemlje, dovoljno da mogu hraniti kravu, ali nemam novaca da je kupim. Ne treba meni krava da bih prodavao mlijeko, nego da djeci mogu namazati krišku kajmaka, dati čašu mlijeka. Ali, to je za mene u ovom trenutku nedostižan san - priča s tugom Sirćo.
avaz