Privrženost osloncu na vlastite resurse potvrđena je na proljetnim izborima 1974. Šta, kako, zašto se dešavalo sa razvojem kladuške strateške misli zadnjih 20-tak godina stvar je posebne analize čiji rezultati bi mogli pomoći početkom druge decenije 21. stoljeća. U proteklom periodu lokalna vlast je „proizvela“ više stategija nego što je imala istinskih prijatelja širom BiH. Bez obzira na sopstveni „rigorozan” stav, još uvijek važeću Stategiju razvoja (2007-2017, maj 2008), Strategiju omladinske politike (2010-2014) ubrajam među važna ostvarenja lokalne vlasti.
Ako pažljivije prelistamo navedene strategije, lako ćemo uočiti kako i nisu baš dovoljno uzete u obzir korijenite promjene društveno-političkog sistema 1990-tih, posebno kada su u pitanju raspoložive opcije ostvarenja „vizija, ciljeva,...” (vidi str. 87). Sasvim su zanemarena globalizacijska kretanja zadnjih 20-tak godina i očevidno (ne)svjesno prihvaćen neoliberalizam kao nužnost.
Također se nedovoljno vodilo računa o „novom dobu” (digital green age,...), preciznije jačanju interneta i društvenih mreža, što je ubrzalo demokratizaciju javnog prostora, čime je dostupnost stručnijih priloga iz društvenog života svake lokalne zajednice omogućio svestranija kritička promišljanja proteklih razvojnih vremenskih perioda sa nedvojbenom argumentacijom! Navedene „natuknice“ imaju za cilj da ohrabre sve one koji podržavaju razvoj poljoprivrede, prehrambene industrije i „cluster“ pogona kao strateškog pravca razvoja. Istovremeno, „natuknice” daju osnova za ozbiljnije preispitivanje opcija. Krupne strateške manjkavosti navedenih strategija je upravo „škrtost” opcija, odnosno njihove selekcije u smjeru „optimalnosti”.
Dodatnu zbunjenost u kladuškoj strateško-razvojnoj (dez)orjentaciji nametnula je aktuelna svjetska kriza. Naime, kladuški „stratezi” oličeni u pseudo elitama nisu dovoljno „informirani” kako je kriza posljedica „deregulacije ekonomske politike” koju su nametnuli pripadnici financijskih i korporacijskih krugova svojim lobiranjem preko utjecajnijih „narodnih izabranika” (čitaj: senatora, poslanika, vijećnika,...). Već više godina je vidljivo da regioni-države koje nisu „zaražene virusom neoliberalizma” (Skandinavija, Indija, Turska, Brazil, China,...) ne osjećaju toliko aktuelnu krizu.
U kontekstu navedenih „natuknica” postavljaju se realna pitanja pred autore buduće Strategije razvoja koju najavljuje načelnik Behrić, kao npr.: Šta bi početkom druge decenije 21. stoljeća mogle biti „konzistentne kladuške razvojne opcije”?
Kladuški „kuku lele”, i-ili...
Pripadam skupini Kladuščana, ma gdje da bili i šta radili, koja nije indiferentna na ukupna kladuška zbivanja, a ne posebno na ona koja se tiču strateških odluka razvoja. Također, snažno podržavam strateška opredeljanja razvoja agrara sa kompatabilnim djelatnostima proizvodnje hrane, energije,... sa maksimalnim korištenjem raspoloživih resursa. Ako su navedena razvojna opredeljenja većinska, onda je shodno pluralističkim uvijetima u kontekstu moderne lokalne zajednice (napredno pravedno kladuško društvo) umjesno postaviti pitanje izbora raspoloživih opcija implementacije ovako ili slično formulisanog „koncepta”?
Ako je suditi na osnovu do sada javno (ne)poznatih stavova načelnika Behrića, njegove većine u Općinskom vijeću, mentora svih boja, kada je u pitanju izbor opcija implementacije definisanih strategija, jasno je uočljiva ignorancija javnosti i sklonost prevaziđenoj praksi koju je provizorno provodio prethodnik u imenu A. Mulalića. Zajednička im je ignoracija prava na argumentovanu raspravu o strateškim pitanjima razvoja bilo koje djelatnosti (privrede, kulture,...), nivoa (mjesna zajednica, općina,...) kao snažnog resursa u funkciji razvoja demokratskog pluralističkog društva.
Jednostavno se ne podnosi mogućnost prezentovanja prava na drukčije mišljenje-viđenje kao značajne tekovine današnje civilizacije općenito. Kao da „provokacije idejama” nemaju smisla uz vidno pomanjkanje osjećaja pristojnosti! Strateško opredjeljenje obnavljanja proizvodnje jaja (farme,...) ne bi smjelo biti implementirano van već postojećih lokacija. Ako smo već jednom pogriješili uzurpacijama plodnog poljoprivrednog zemljišta pri izgradnji farmi, onda je sasvim besmisleno ponavljati istu grešku.
U međuvremenu, kao rezultat vjerodostojnih istraživanja, u naprednim zemljama (npr. Skandinavija,...) na sasvim drugim-humanijim uslovima regulirana je „farmerska proizvodnja” općenito u smjeru što prirodnijih uvijeta (kombinacije zatvoreno-otvorenog tipa mogućnosti „šetnje” kokošiju, krava,...). Shodno navedenom, mirkolokacije eventualno novih farmi (npr. tipa izgradnje u Šumatcu, ispod postojeće...) bila bi svjetska glupost! Ako bi se konsekvensno primijenila dosadašnja iskustva-saznanja, malo je mikrolokacija koje bi mogle konkurisati Nepekama (jugozapadno šumski kompleks pogodan za pokrivanje-zaštitu, a daje mogućnost prirodne „šetnje”)!
Jedno od mojih osmomjesečnih zapažanja u zavičaju jeste „revitaliziranje Kladuščana” na lokalne (ne)prilike, tipa tako je u cijeloj BiH (većinski da, ali postoje i loklane zajednice koje ne „tonu” kladuškom dinamikom) šta u suštini pasivizira ljude, pretvara ih u masu „tržišnih objekata” koji tavore od danas do sutra. Baš po utopijskom neoliberalnom modelu otvorenog tržišta i profiterskih metoda tajkuna koje čovjeka-pojedinca prepušta hirovima elita. Glavno „gorivo” poticanja Kladuščana na progres jeste tradicionalno vjerovanje u tabananja stranačke pješadije predvođene mitovima sa čarobnim štapićem.
U suštini jad, bijeda i goleme nevolje! Zavidan broj Kladuščana je hiptomisan iskrivljenim vrijednostima, pa su kao takvi idealni za manipulisanja i tumaranja po skupovima. Postizborna lokalna događanja jasno pokazuju kako je „kupnja” određenog sloja Kladuščana za ubrizgavanja novih opcija tipa zakupa sportske dvorane, novih lokacija, volontera, prikupljanja sredstava na vanekonomske načine čisti promašaj.
Kako žive, šta misle mladi u Kladuši
Bez obzira na drukčije percepcije-poglede mladih (14-27godina) u društvu, bio sam ugodno obradovan 2010-tih pripremama i usvajanjem Strategije Omladinske politike Općine Velika Kladuša i Akcioni plan 2010-2014. (okt. 2010). Nastojao sam pratiti sudbinu navedenog dokumenta onoliko koliko je bilo publikovano u javnim medijima. Do danas mi nije poznato da li je javno publikovan oficijelni Izvještaj o ostvarivanju navedenog dokumenta? Više puta sam pažljivo prelistavao navedena dokumenta sa ciljem da pokušam dokučiti odgovore na brojna pitanja, kao npr. kako žive mladi u Kladuši, koje temeljne vrijednosti preferiraju, kakvu budućnost Kladuše vide i šta će poduzimati u ostvarivanju svoje vizije naše Čaršije,...?
Dokument je zahvatio širok spektar pitanja i veoma ambiciozni Akcioni plan, ali nisam dokučio strateški bitne podatke-činjenice, kao npr. prosječna brojnost domaćinstava u kojima mladi žive, prosječna raspoloživost materijalnih resursa domaćinstva (raspoloživost stambenog prostora, samo 8 % se uspjelo stambeno osamostaliti, odnosno dobna skupina 25-30 godina oko 30 %...), raspoloživost mobilnih materijalnih sredstava (auta, proizvodne tehnike,... oko 60 % koristi internet,...). Dokument je „krcat” zabrinjavajućim podacima (oko 70 % obuhvaćenost „punim” srednjim obrazovanjem, znatno niži procenat obuhvaćenosti ženske populacije, oko 60 % nezaposleno, 47 % su pušači, oko 50 % konzumira alkohol, oko 60 % je uključenost u organizacione oblike, 54 % ih želi pohađati neke vidove dopunskog obrazovanja, 28 % se uopće ne bavi rekreativnim aktivnostima, 80 % nema saznanja o spolnim bolestima, veoma skroman mjesečni gotovinski budžet, visok procenat onih koji svoju budućnost vide van Kladuše, veoma nizak procenat odaziva na izbore,...
Ono šta ne piše u navedenim dokumentima, a veoma je bitno za budućnost jeste: svaka generacija Kladuščana od Drugog svjetskog rata pa na ovamo živjela je bolje od prethodne, da se akumulirani resursi (financijska sposobnost roditelja) ubrzano topi-smanjuje-nestaje, da su kladuška domaćinstva veoma skromno opremljena knjigama, da je rang ljestvica vrijednosti mladih Kladuščana prilično nepoznata, sem onog „Go To West”, da je zahvaćenost kriminalnim radnjama zabrinjavajuća, da mahom korupciju vide kao nešto normalno, da stečeni resursi sa kojima domaćinstva rasplažu potječu od najmanje dvije generacije, da je prolaznost u školama ispod svih prosjeka, da je procenat prolaznosti na prijemnim ispitima mršav, da raspoloživost sveukupnih kladuških resursa (škola, sportskih objekata, društvene infrastrukture,...) omogućuje neuporedivo ostvarivanje pozitivnijih pokazatelja o mladima od onih prezentovanih u dokumentima,...
Htjelo se to čuti ili ne, sviđalo se to kome ili ne, najrealnija opcija mladih jeste da konkretnije prione stvaranju znatno povoljnijih ambijentalnih uvijeta praktcirajući prihvatljivije percepcije univerzalnih vrijednosti (pravednost, jednakost, istinitost,...) kako bi se nazadovanje Kladuše zaustavilo u dogledno vrijeme i krenulo u smjeru pravednog naprednog društva!
(reprezent.ba)
|
|
|
