Faruk Šehić, dobitnik Nagrade Meša Selimović za najbolji roman u regiji, za naslov „Knjiga o Uni“ koju je pored Buybook-a iz Sarajeva,za hrvatsko tržište izdao Algoritam iz Zagreba,predstaviće svoju knjigu građanima Rijeke i Zagreba.
Danas će Faruk Šehić svoju knjigu predstaviti na Riječkom sajmu knjiga i festivalu autora pod nazivom Vrisak, a sutra, 8. maja i zagrebačkoj publici koja je sa nestrpljenjem čekala „Knjigu o Uni „ u hrvatskoj prijestonici, ili bolje reći, autora Faruka Šehića, jer se veći dio prvog tiraža ove knjige u Izdanju „Algoritma“nalazi u bibliotekama onih koji znaju pronaći i osjetiti najbolje na polju savremene književnosti i izdavaštva u cijelom regionu.
Već su napisali:
„Knjiga o Uni Faruka Šehića mogla se zvati i Roman o prirodi, Život na revers, Noćni zapisi, AK-47 i njegovi meteori, Balkanski requiem, Prirodna knjiga, Nocturno za Jugoslaviju, Kratki pojmovnik sjete, Kratki pojmovnik svega, Epitafi za mrave i guštere… i svaki bi naslov bio podjednako točan i pogrešan, jer pokriti ovu knjigu naslovom je kao pokušati okovati brzu rijeku ledom.
Sama autorova nakana je bila napisati tihu knjigu o vodi, biljkama i životinjama… ali se prepustio putovanju, vođen instinktom kao najpouzdanijim kompasom, prema nepoznatoj zemlji.I nastala je veličanstvena Knjiga o Uni čija “naracija” meandrira i krivuda, dubi obale i bježi iz korita, koja sa sobom nosi obilje materijala, a kojemu je zajedničko samo to što ga je poetizirani jezik Faruka Šehića, kakvim samo Pisci vladaju, učinio impresivnim i osobnim i onima koji ni Unu ni rijeku ni rat ni socijalizam ni list ni Berlin ni malj ni crvotočinu… nikada vidjeli nisu.
Knjiga o Uni je i pokušaj povezivanja i sređivanja egzistencije Mustafe Husara poderane životom, hipnotičko uranjanje u slojeve bića koji se pretapaju kao u snu za koji nikada nećemo biti sigurni da je završio. Ovo je knjiga iz koje se teško izranja i koja se poslije trajno nosi sa sobom, kao nešto najosobnije čega se ne želimo riješiti, kao ljudska slabost, kao vrtoglavica.
A romani kao što je ‘Knjiga o Uni’ Faruka Šehića liječe od teških bolesti, onako kako kemoterapija liječi tumore, mučno i s neizvjesnim ishodom. Liječi mizantropiju, autoimunu psihičku bolest – odbojnost prema ljudskoj vrsti, blještavilom života koje se ne da poreći, glamuroznim slikama razaranja i samoobnavljanja, naizmjeničnim tuširanjem melankolijom i revolucijom, napokon i poezijom, koja, izgleda, najbolje uspijeva na brisanom prostoru, kad raskošnim perjem i raskošnim glasom sasvim ispuni muk i ništavilo. Jedina dokazana pobjeda života nad smrću jest preživjeti.
Stvarno: preživjeli smo sve to.
Na jednom mjestu glavni junak Mustafa Husar, ponekad Gargano, kaže: ‘…Sanjam tu veliku knjigu u koju će se upisati svi ljudi sa ovih tužnih prostora i koja će biti upotrebljena u ljekovite svrhe. Tako će naše najjače oružje postati snovi i umjetnost.’ Kada to, nakon svega, napiše netko tko se nagledao praznih očiju smrti, usudiš se povjerovati da je moguće.“
U veliku Farukovu knjigu, najčitaniju u regionu, svojim mislima upisuju se mnogi koji žele između redova pročitati sve ono što teče stranicama ove,pet godina pisane knjige. Književnim kritičarima tako ova knjiga dođe kao navođena raketa da i sami pišu poeziju kroz svoje osvrte ili doticaje ove knjige. Ipak, samo doticaje, jer bolje od njih poruku ovog poetskog romana zna autor koji i sam uči iz svoga djela, a najbolje Una, koju svi mogu voljeti, a samo rijetki, poput Faruka u njoj pisati život.
krupljani.ba