Dođe stranac u Bihać. Često dođe jer voli Bišćane, voli sve što je vezano za njih. Tako se svojom ljubavlju udomaćio i prestao se osjećati strancem.
Ugledan je građanin rođenog Graca u kojem ima vlastitu firmu. U firmi zapošljava i Bosance, medu njima mnogo Bišćana.
Dođe i donese darove osiromašenim bihaćkim sportskim klubovima i udruženjima.
Klubovi se kurtoazno zahvale priznanjem a grad plaketom,upišu ga u Registar donatora i dobrotvora.
Međutim, u Bihaću žive i drugačiji ljudi. Oni ne vole poštene, ne vole rad ni red, ne vole pamet!
Pogotovo ne vole pametne i uspješne strance što im ispred nosa demonstriraju kakav čovjek zapravo treba biti!
Ne vole ih, jer se pored njih osjećaju onakvima kakvi u svarnosti i jesu : tatini i mamini sinovi koji su kroz svo školovanje prošli uz pomoć mita i korupcije, nikad i ništa u životu nisu sami uradili. Nisu jer ništa ne znaju, nesposobni su! I zaposlili su se tako nesposobni.
Kroz Bihać se probijaju šakama svojih tjelohranitelja jer, teško je upotrijebiti mozak, pogotovo ako ga nemaš!
Tog radoznalog, zaljubljenog i srčanog stranca, ti i takvi Bišćani presretnu usred kafane udarajući ga šakama, flašama, nogama. Kukavički, s leđa ,dobro isplanirano.
Ne licem u lice jer za to treba imati odvažnosti i barem malo onoga između nogu.
Tako nagrade stranca za njegovu ljubav prema ovoma posrnulom gradu.
Valjda misle da su vredniji, veći, bolji, da su mu ravni, a ništa su. Bez tatica koji im bukvalno fizički leda čuvaju, nula su!
Ostali Bišćani osjećaju stid. Srame se postupaka svojih neciviliziranih sugrađana što su , vjerovatno,već odavno na uvjetnoj slobodi ali zbog maminih i tatinih „veza“ u policiji i bihaćkom pravosuđu nekažnjeno mlate dobrodušne strance.
A stranci će i dalje dolaziti i dolaziće dok se civilizacija ne vrati u ovaj grad,sve dok moralni i intelektualni bijednici ne pocrkaju od muke!
biscani.net