Jasmin Krajina, dobitnik Zlatne značke UNSA, prijavio se na 23 konkursa, ali nikada nije dobio stalni posao u struci
Bio sam primoran da radim u Aziji i Africi, inače sam fudbalski trener i tako da sam radio u Omanu, Libiji, Vijetnamu kao trener, a ne u struci. Trenirao sam starije ljude, seniore, priča Krajina koji je završio Fakultet sporta i tjelesnog odgoja.
U Bosni i Hercegovini koliko god da ste obrazovani, kompetentni, sposobni, to vam nije dovoljno da dobijete šansu da radite u svojoj struci, da steknete iskustvo, staž u jednoj od javnih ustanova, institucija.
Prepreka su pravilnici koji se prilagođavaju stranačkim kadrovima, ovisno o tome ko je na vlasti. Političarima su puna usta mladih, obrazovanih, perspektivnih, ali kada tim ljudima treba dati šansu da rade, politika uhjebljava svoje kadrove piše Faktor
Konkurisao u 23 škole
Sarajlija Jasmin Krajina diplomirao je na Fakultetu sporta i tjelesnog odgoja, nosilac je univerzitetskog priznanja Zlatna značka za najboljeg magistranta generacije ali nikada nije našao stalni posao u struci.
Aplicirao je na mnogobrojne konkurse ali uglavnom je slušao izgvore kako nema dovoljno staža u struci, međutim, kako da ga stekne kada mu niko nije dao šansu za to.
– Prošle godine radio sam slučajno u Osnovnoj školi Grbavica 1 u Sarajevu. Upao sam jer je bila jedna afera sa ranijim nastavnikom sporta i tjelesnog odgoja. Tu sam radio punu normu, istekao mi je ugovor i nakon toga se mora ponovo aplicirati na konkurse. Znam da sam aplicirao na 23 konkursa za rad u školama i uvijek uđem u krug od tri kandidata, a onda se ostavlja direktoru škole da bira – priča nam Krajina koji ima 37 godina i dodaje:
– Uglavnom nikada nisam ušao iz prve jer nemam dovoljno staža u struci, a kako ću ga imati ako nisam dobio šansu da radim iako imam dobre reference. Kako je novi zakon izašao, prvo se gleda koliko imaš radnog staža u struci.
Kaže kako je bio lijepo prihvaćen u Osnovnoj školi Grbavica 1 i od djece i nastavnika pa se ponovo prijavio na konkurs.
– Ali sam prošao na šest časova što mi nije bilo dovoljno da bih mogao prehranjivati porodicu, imam suprugu i dvoje djece – kazuje nam.
Jasmin je diplomirao 2009. godine.
Radio u Vijetnamu
– Kada sam završio fakultet, bilo je zapošljavanja na godinu dana kao nagrada i to sam odradio na fakultetu. Bio sam primoran da radim u Aziji i Africi, inače sam fudbalski trener, tako da sam radio u Omanu, Libiji, Vijetnamu kao trener, a ne u struci. Trenirao sam starije ljude, seniore – ispričao nam je Krajina.
Jasmin je i sin dobitnika najvećeg ratnog priznanja Zlatni ljiljan. Kaže kako bi kao dijete borca trebao imati prednost u zapošljavanju, ali tako nije.
– Ako si u politici i član neke partije, imaš mnogo više prolaza, ali mene to ne zanima, nisam sebe vidio tu jer sam smatrao da ću uz svoje diplome, kompetencije, svakoj instituciji biti dobar uposlenik – ispričao nam je Jasmin.
Trenutno je angažiran kao koordinator Omladinske škole u Fudbalskom klubu Željezničar.
