Kada se u Tuzli nekolicina građana odlučila pridružiti obespravljenim radnicima u borbi protiv tamošnje političke strukture koja ih je desetljećima sistematski pljačkala, rijetko ko je mogao predvidjeti potpuni građanski bunt koji je prerastao u palež, uništavanje, razbijanje i sukobe s policijom. Ali, to se desilo. I desilo se u velikoj mjeri koja će građanski budžet opet oštetiti za milione maraka, a poboljšanje situacije nakon svega je opet uistinu upitna. Međutim, stotine kilometara zapadno od epicentra bosanskog proljeća, u gradu Cazinu, prosvjednici su imali potpuno drukčiji pristup iskazivanju svog nezadovoljstva. Nakon dvodnevnih mirnih protesta, skup se sa ulice preselio u veliku salu Kulturnog centra gdje je održan i prvi plenum građana, koji je ukraden od strane ovdašnjih političara koji su iskoristili trostruko demokratsko pravo da okupljenoj masi održe burne i prave političke govore potkrijepljene konstantnim optužbama, napadima i nerazumljivim ponašanjem moderatora koji su bivšeg kandidata za načelnika općine - Amira Harbaša, pustili da govori ni manje ni više nego 6 minuta, prije nego li je uopće iznio svoje prijedloge.
Ali nije Harbaš bio jedini problem. Nakon uvodnog izlaganja moderatora i gostiju iz Bihaća, prvi se na pozornici pojavio bivši parlamentarac, bivši kadar nekoliko stranaka, čovjek koji je na isti način iskorištavao zakonske privilegije protiv kojih se danas bori. Alaga Topić, cazinski profesor i "borac za pravdu", koji je do prije nekoliko godina redovno verbalno provocirao, i bivao provociran od strane aktuelne vladajuće strukture u Cazinu, i ovaj put je uzeo pravdu u svoje ruke, pa je govor pred nekoliko stotina ljudi započeo riječima "Ja sam bio parlamentarac i predstavnik ovog naroda deset godina". I dok se Alaga hvalisao svojom ulogom političara, koji se nalazio i u raznim komisijama kao što to radi svaki iole pametni političar, iz mase mu se nakon aplauza okupljenih hrabro suprostavio naš sugrađanin koji je prvi istaknuo da plenum ne služi za govore o političkoj prošlosti i politikanstvu, pa mu jasno dade do znanja da su njegov lik i djelo, njegova priča i njegov stav nešto što nam tu večer nikako nije trebalo za govornicom. Uspješe moderatori nekako smiriti Topića, upoznaše ga sa pravilima plenuma i upozoriše ga da je njegov govor ograničen na dvije minute! Smiri se i ovaj bivši političar kad je shvatio da su njegova sranja ovaj put potpuno nebitna.
Tako građani dobiše prvu rundu borbi za svoj plenum sa bivšim političarima, kojima su, ne znam ni sam zbog čega, u više navrata davali gromoglasne aplauze. Pomislih na trenutak da im je vrijedna svaka riječ protiv aktuelne vlasti, i da će aplauzom popratiti svaku nebulozu koju im ovi ljudi tu noć serviraše.
Počeše poslije Alage za pozornicu izlaziti i nešto normalniji učesnici plenuma, ne iznoseći nebitne informacije, već dragocjene prijedloge za rješavanje problema unutar našeg društva. Jedan, pa drugi, pa treći, pa onda opet bum. Pojavi se za govornicom stariji nazovigospodin koji je plenum iskoristio za nacionalistička sranja koja jedemo više od 20 godina. Poveza problematiku gladnih i siromašnih građana sa gostovanjem srpskih pjevača u lokalnim diskotekama za vrijeme obilježavanja vjerskih praznika, pa i njega smjelo otjeraše sa pozornice.
Dođe ih još par, sa konkretnim prijedlozima, iznoseći činjenice, dokumentirane dokaze, pokušavajući diskusiju plenuma okrenuti ka pravom putu - ka nuđenju rješenja za problematiku nastalu lošim političkim vodstvom. Ali, ne'š obični građanine, jok. Nije ovaj plenum za to.
Ovaj plenum je očigledno za političke govore onih koji su na to navikli. Trebao je to biti plenum građana, ali se pretvorio u plenum negrađana i političara koji su iskorištavali svoje višestruko demokratsko pravo u odnosu na ostale. Iskoristio ga je prije svih Amir Harbaš, koji nakon dramatične najave Vejsila Civića započe svoj govor. I nije se držao pravila od dvije minute jer mu to nije bilo dovoljno. Kad je došao do četvrte minute pomislih da će ga neko prekinuti. Ali, jok! Nastavi nekadašnji kandidat za načelnika i do šeste minute, pa se tek onda začu glas moderatora - "Amire, Amire", ali ne prekinuše ga ni tad. Svoje prijedloge je dao tek u osmoj minuti, i pokupi se sa govornice i odjednom nestade u masi. Nije Amiru niko gurao mobitel u nos zbog vremena kao i drugima. Amir je dobio šansu da održi politički govor pred okupljenom masom, i jašta Amire nego da sam pomislio da je to prikupljanje političkih poena, na što si i sam napomenuo pri kraju svog govora.
Ali ovaj plenum građana, koji je više za političare nego li za građane, nije jedina politička igrica koja se vodi u ovom gradu od početka protesta pa do danas. Nije plenum građana jedino plodno tlo za nevjerovatne ispade ovdašnje politike.
Veli nam Suki Toromanović kako su ga u Načelnikovom uredu na dan protesta i za vrijeme pregovora dočekali mnoge pristaše vladajuće strukture, među kojima je i Rifet Hozanović. Zašto, pobogu? Zašto osuđivani kriminalac i nasilnik, koji se okoristio na siromaštvu i bijedi građana, dočekuje predstavnike građana? Ako je istina to što nam Suki reče, šta to čovjek poput Hozanovića uopće ima tražiti u zgradi Općine kad je dobio zabranu političkog djelovanja na tri godine? Apsurdno.
Kao što je apsurdno da se na zadnjoj sjednici Vijeća prikazanoj na Radio-televiziji Cazin za govornicom pojavi ni manje ni više nego član Stranke demokratske akcije koji se poziva na poštenje i na provjeru privatizacije, k'o da nizašto nisu krivi. I veli Stranjac, trebali bi provjeriti privatizaciju još iz doba Jugoslavije. Ne bi, Redžo. Trebali bi provjeriti privatizaciju vođenu isključivo vrhom tvoje stranke, koja je sistematski pljačkala i uništavala državu 20 i više godina. Upravo za vrijeme vladavine SDA su se desile najveće i dotad neviđene privatizacije najvećih privrednih giganta, kako u Bosni i Hercegovini, tako i u Cazinu.
Pristao je nažalost narod igrati političke igrice koje im serviraju ovdašnji političari. Pristaše poltroni i uhljebe pljunuti u lice pravdi i ismijavati se siromašnom i obespravljenom narodu nasred cazinske mahale. Na njihove povike "hoćemo posao", odgovoriše gromoglasnim aplauzom vladajućoj strukturi. Pristaše igrati nepravednu igricu koja bi ih sve mogla itekako koštati. A hoće li uskoro, vidjećemo.
Sigurno je samo da su maske počele padati. Međusobne optužbe frcaju na sve strane, ali ne i podobni sa radnih mjesta. Barem ne zasad.
Žalosna je cazinska politika, a još žalosnije biračko tijelo koje 20 i nešto godina uvijek bira istu stvar. A izgovor uvijek bijaše isti - biramo manje zlo!
Cazin.net