Kemal ef. Fatkić iz Bihaća, bivši imam sa 20-godišnjim iskustvom, danas je uspješan poduzetnik u „civilnom" biznisu, ali i iskusan duhovni iscjelitelj koji zna napraviti zapise u skladu s Kur'anom i molitvama - rukjama te tako liječiti ljude od džina i sihira.
Uz to je jedan od rijetkih hodža koji demistificira ovu oblast opterećenu sujevjerjem, magijom, ljudskom naivnošću, pa i glupošću. U ispovijesti za naš list priča o svojim „slučajevima", naravno, ne otkrivajući identitet osoba koje su mu se obraćale za pomoć. Na početku razgovora naglašava svoju pobožnost, poznavanje arapskog pisma i jezika te vjerskih pravila.
Žele 'alibi'
Kemal ef. Fatkić kaže da je među velikim brojem ljudi koji su dolazili da im pomogne najviše onih koji nisu imali problema. Napominje da postoji mali broj ljudi koji znaju raditi „ono što je Bog zabranio" - praviti sihire iIi instruirati džine i šejtane da vladaju ljudima.
- Kad mu proučiš rukju i vidiš da nema nikakvih reakcija, kažeš mu: „Prijatelju, tebi nije ništa", a on se naljuti. Ljudi žele od hodže nekakav alibi, recimo, ako je sa ženom zakavgao - kaže Fatkić.
On tvrdi kako se kroz učenje određenih kur'anskih ajeta može otkriti ko simulira, jer se tokom učenja stalno prati ponašanje osobe. Dok uči rukju, traži da uvijek neko blizak od spomenute osobe bude prisutan, zbog sigurnosti same osobe kojoj se uči i mogućeg pogrešnog tumačenja učenja.
Džini, nevidljiva bića, tvrdi on, postoje i u stvarnosti se može dogoditi da se „nagazi ili naleti na njih". Osobama koje imaju problem uče se kur'anski ajeti na uho i na vodu i u većini slučajeva, kaže Fatkić, „sihiri i uroci nestanu".
- Imao sam slučaj čovjeka iz Cazina iz koga je progovorio džin. Bio je to za mene nevjerovatan prizor - jezik mu je bio nevjerovatno dug, skoro 20 centimetara - priča Fatkić.
Susreo se, kako navodi, i s „sijaset slučajeva padanja u nesvijest, a u svim slučajevima, kada se radilo o džinima i sihirima osobe su udarale dlanovima ili prstima po stolu, tukle nogama u trenucima dok se uči određeni kur'anski ajet, plakale ili se smijale te osjećale trnce u ekstremitetima, imale zujanje u ušima i ubrzano disanje".
Čarke i zapisi
- Jednom prilikom je čovjek doveo kod mene svoju ženu, a kad je ona prilikom učenja rukje počela da vrišti i baca se po fotelji, pobjegao je iz kuće. Iz žene se javljao džin, a on ne može podnijeti učenje iz Kur'ana - priča Fatkić.
Sjeća se i slučaja kada je „jedan čovjek iz Bosanskog Novog tako mlatio glavom lijevo-desno otvorenih vilica da sam imao osjećaj da će mu glava spasti s ramena" .
U bogatoj praksi ističe i zapažanje o nekoliko sredina iz kojih redovno dolaze njegove mušterije.
- Takvi su gradovi Gospić, Drvar i Bosanski Novi. To su činjenice. Ne mogu to objasniti, vjerujem da u tim sredinama postoje oni koji prave sihire i upravljaju džinima - smatra Kemal ef. Faktić.
On je protiv reklamiranja duhovnog iscjeljivanja, jer smatra da se od ovog posla ne smije praviti biznis.
- Nažalost, postoje hodže koje koriste ljudske slabosti. Ljudi u nevolji vole da sa sebe skinu odgovornost kad im ne ide u životu, a neke hodže to koriste. Obično rade u paru. Dođe mu neki jadnik, sav u behutu, on ga ispita ko je, šta je, čiji je i onda mu kaže: „Hajde ti kod hodže u Bužim, on će to tebi najbolje napraviti". U međuvremenu nazove svog bužimskog pajdu i dobro ga pripremi - objašnjava hodžinske „talove" Kemal ef. Fatkić.
Upravo zato, on tvrdi, da prilikom učenja rukje ili pravljenja zapisa ne uzima nikakve podatke od osobe.
- Bog zna tvoje ime, zna čiji si, ja od tebe ne moram znati ništa da bih ti pomogao - kaže efendija Fatkić, koji je u svojoj kući, kako tvrdi, primao političare, advokate, sudije, ljekare, vojna lica, bogate poduzetnike, muslimane, nemuslimane, ateiste...
O „pravljenju čarki" kaže da je moguće.
- U suri Bekare u 102. ajetu se kaže da su toj vještini ljude učili meleci Harut i Marut, ali kao iskušenje. U stvarnosti se čaranjem bave samo nevjernici - ističe Fatkić.
- Zapisi u kojima se, nastavlja on, pišu kur'anski ajeti i koji se uče na vodu su ispravni. U Kur'anu postoje ajeti za lijek i zovu se šifa. Ajeti za kvarenje sihira zovu se butulami sihr. Tu su i ajeti za kvarenje uroka, čuvanje i protiv straha. Postoje zli zapisi koji su zabranjeni po Šerijatu, a mogu imati željenog učinka - objašnjava Kemal ef. Fatkić.
SLUČAJEVI IZ PRAKSE
Hrvatski zastupnik i bosanski političari
- Jedan sudija iz Hrvatske dolazio je zbog problema s kćerkom te snahom i sinom, a jedan zastupnik u Saboru Republike Hrvatske imao je nevolje sa ženom. Bilo je kod mene i bosanskih političara, ali u svim slučajevima zbog privatnih problema. Niko nije tražio zapis da pobijedi na izborima, a tako što ne bih ni napravio - priča Kemal ef. Fatkić.
Iskustvo s Albancem
Vrlo uzbudljiv događaj ef. Fatkić pamti i s posjetom bogatog Albanca iz okoline Zagreba čiji je sin doveo mladu s Kosova iz, također, imućne porodice. Sin je nakon mjesec ostavio suprugu i našao sebi neku Hrvaticu.
- Čovjek je došao uplakan i kaže: „Meni život visi o koncu. Poručila snahina porodica da to riješim ili nas nema". Ako ne možeš, reci ko može. Napravio sam zapis da se sin vrati kući i uspjelo je - navodi Fatkić, uz konstataciju kako se, u princpu, ne treba miješati u odnose između ljudi, ali treba uraditi zapis ako je veća korist nego šteta.
Halucinacije austrijskog oficira
- Jednom su mi doveli austrijskog oficira, bošnjačkog zeta, starog 35 godina, koji je, ispostavilo se, imao halucinacije. Vidio je na javi stvari koje može samo sanjati - zeca velikog kao tele, kravu s krilima. Tokom učenja rukje udarao je prstima po stolu i plakao - priča ef. Fatkić.
Par s Ferarijem
- Po preporuci su došli iz Sandžaka mladić i djevojka. On 1985. godište, a ona dvije godine mlađa. Živjeli su u Njemačkoj s roditeljima, bili zaručeni. Stigli su Ferarijem. Oko dva sata noću ušli su u moju kuću. Do pet ujutro sam učio rukju. Mladić je bio prestravljen, ukočen od straha. Njegova djevojka imala je džine, plakala je, vrištala, a ujutro je došla sebi. Danas žive zajedno, imaju dijete, ponekad se čujemo - još jedan je od brojnih slučajeva ef. Fatkića.
avaz