08 May

Niko nema garanciju da će umrijeti sa imanom

Niko osim Allahovih poslanikā, alejhimus-selam, i onih koje su oni „obradovali“ Džennetom nema garanciju da će sa imanom napustiti ovaj svijet. Naime, Kur'an i hadis obavještavaju nas o onima koji su se bili približili Džennetu koliko je jedan lakat, ali su na kraju završili u Vatri, kao i o onima koji su se bili približili Vatri koliko je jedan lakat, ali su postigli Božiju milost.

Nikada ne smijemo zaboraviti kako je okončao Bel'am ibn Be'ūrā. On je kod Allaha bio postigao toliko visok stepen da je mogao pogledati u „Levhi mahfuz“ i čitati iz njega, ali je, savladan željama svoje duše, doživio propast.

Tako je bilo i sa Kārunom, kojem je Uzvišeni Allah darovao mnogobrojne blagodati i koji je bio skroman i bogobojazan čovjek. U isto vrijeme on je najbolje učio i tumačio Tevrat. Međutim, kada mu je Allah, kao iskušenje, darovao riznice pune blaga, to ga je udaljilo od Istine. Kada mu je Musa, alejhis-selam, saopćio koliko je dužan udijeliti zekata od svoga blaga, on se suprostavio tome, rekavši:

 „Ovo što imam stekao sam svojim znanjem!“

Poslije toga ovosvjetsko blago učinilo ga je glupim i slijepim u tolikoj mjeri da je počeo potvarati i optuživati Musa'a, alejhis-selam, iznoseći i šireći laži o njemu. Naposljetku, uništen je zajedno sa svojim riznicama u koje se toliko uzdao, tako što je Uzvišeni Allah utjerao u zemlju i njega i njegovo blago.

Mevlana Halid Bagdadi, rahimehullah, kazao je:

 „…Nije poznato ko će se spasiti u posljednjem času života. Koliko je samo grješnika i pokvarenjaka koji su postali Allahovi dobri robovi (nakon što su se pokajali i postali ustrajni na pravom putu). I koliko je samo dobrih i pobožnih robova koji su se spustili na najniži stepen (nakon što su pokvarili ustrajnost na pravom putu i prepustili se slijeđenju svojih strasti)…“On je u mnogim pismima, koje je uputio svojim učenicima, činio dovu, moleći Uzvišenog Allaha da sa ovoga prolaznog svijeta preseli sa imanom.

Zbog svega navedenog zabranjeno je potcjenjivati i ponižavati Allahove robove. Također, krajnje je pogrešno ukazivati blagonaklonost i odnositi se prema nekome na način kao da je on stanovnik Dženneta.

Dakle, prilikom duhovnog putovanja niko ne može reći: „Dostigao sam potpunost (kemal)!“, ili umišljajući sebi da posjeduje visoku duhovnu vrijednost, ne smije zapasti u oholost ili letargiju. Dužnost je postupati suprotno tome. Naime, istinski putnik na duhovnom putovanju je onaj koji trajno istražuje svoje nedostatke i do kraja putovanja smatra sebe krnjavim i nepotpunim.

Kako je lijepo kazao pjesnik:

Za onoga što potpunost dostiže, od savjesti nema bolje vage, jer najveći znalac na svijetu je čovjek koji vidi svoje mahane…

 

Ebu'l-Hasan Harakāni, Allah mu se smilovao, kazao je: „Svako se hvali onim što zna, sve dok ne shvati da ustvari ništa ne zna. Na kraju, kada to shvati, postidi se zbog svog neznatnog znanja i tako postane pravi znalac, jer se istinsko znanje postiže spoznajom sopstvenog neznanja.“

 

(Izvor: tuba.org.ba/Osman Nuri Topbaš)

0 Comments

Facebook komentari

Povezane vijesti

Back to top